Upravo sam u fazi pakiranja jer navecer krećem na put. Koliko god volim putovati toliko se i mrzim pakirati. Spadam u onaj dio ljudi koji sa sobom vuče previše stvari od kojih pola ne stigne ni obući.
A da vidite nered koji sam napravila po stanu pokušavajući kao što racionalnije rasporediti što ide a što ostaje. Dnevni boravak nema ni jednu slobodnu površinu za hodanje. Najbolje od svega je što kad se vraćam s puta ne mogu natrag spakirati sve kako je bilo jer uvijek izgleda kao da se vraćam sa duplo više stvari. Izučila sam pravi zanat u slaganju kofera jer u njega uspijem "vakumirati" cijeli ormar a vjerujte za to je potrebna prava koncetracija. Prvo napravim popis stvari koje nosim jer ako ga ne napravim zaboravim redovito nešto. Jednom sam tako zaboravila haljinu u kojoj sam trebala nastupiti na koncertu na koji sam putovala. Kod mene nema manje bitnog i jako bitnog, kod mene je sve jednako bitno pa tako izgleda i moja prtljaga. Još je najluđa scena kada krenem vući sve te kofere koji su teži od mene, neka dobra deva bi mi dobro dosla.
U svakom slučaju na dan kad se pakiram za duže putovanje sam posebno nervozna jer moj popis nema kraja, a naravno prostor je ograničen. Tad dobro dođe jedna vježba vizualizacije jer prvo moram zamisliti gdje ću sšo potrpati pošto nema gore stvari od vađenja stvari i preslagivanja. Evo već je sve pri kraju, moje polutraumatsko iskustvo pakiranja koje će brzo biti izlječeno samim putovanjem kojem se najviše veselim. Večeras putujem za Francusku, jeeeeee!!
A da vidite nered koji sam napravila po stanu pokušavajući kao što racionalnije rasporediti što ide a što ostaje. Dnevni boravak nema ni jednu slobodnu površinu za hodanje. Najbolje od svega je što kad se vraćam s puta ne mogu natrag spakirati sve kako je bilo jer uvijek izgleda kao da se vraćam sa duplo više stvari. Izučila sam pravi zanat u slaganju kofera jer u njega uspijem "vakumirati" cijeli ormar a vjerujte za to je potrebna prava koncetracija. Prvo napravim popis stvari koje nosim jer ako ga ne napravim zaboravim redovito nešto. Jednom sam tako zaboravila haljinu u kojoj sam trebala nastupiti na koncertu na koji sam putovala. Kod mene nema manje bitnog i jako bitnog, kod mene je sve jednako bitno pa tako izgleda i moja prtljaga. Još je najluđa scena kada krenem vući sve te kofere koji su teži od mene, neka dobra deva bi mi dobro dosla.
U svakom slučaju na dan kad se pakiram za duže putovanje sam posebno nervozna jer moj popis nema kraja, a naravno prostor je ograničen. Tad dobro dođe jedna vježba vizualizacije jer prvo moram zamisliti gdje ću sšo potrpati pošto nema gore stvari od vađenja stvari i preslagivanja. Evo već je sve pri kraju, moje polutraumatsko iskustvo pakiranja koje će brzo biti izlječeno samim putovanjem kojem se najviše veselim. Večeras putujem za Francusku, jeeeeee!!
You must be logged in to post a comment Login