Zaposlenica u sarajevskoj reklamonoj agenciji Mirela Laković je za She.hr je između ostalog otkrila da još ne zna hoće li se posvetiti samostalnoj glazbenoj karijeri ili menadžerskom poslu, kao što nije potpuno neizvedivo i da se njezin brat vrati konobarenju.
Kakve su reakcije ljudi na vaš imidž i glazbu?
– Čini se da je moj izgled svima simpatičan. Trudimo se zadovoljiti sva čula, da ljudi imaju što vidjeti i čuti, da im popravimo raspoloženje, da izađemo, otpjevamo, ukrasimo binu, ukrasimo sebe, da bude što interesantnije. Ljudi na to sve generalno dobro reagiraju.
Imaš specifičnu frizuru, koliko ti vremena treba da ju napraviš?
– Ne treba puno vremena da se frizura napravi, negdje 20-ak minuta, ali dok ju operem je jako teško. Ja ju tapiram, što raščupanija, to bolje. Jedino kad ju raspetljavam to je užas, imam neke posebne šampone. Ali dredići su mi se počeli stvarati iza, tako da ću ju morati rezati, ali do tada ću valjda smisliti neku novu frizuru. Ne prepoznaju me ljudi inače na cesti, kad nemam ovu frizuru.
Kako je s odjećom?
– Ja i Laka nemamo inače neko posebno mjesto gdje kupujemo garderobu. Kod nas sve ide nekako spontano, pa valjda i to oblačenje. Privatno, ne bježim od takvog odijevanja. Izuzetak su posebne prigode, pa ne mogu baš na posao doći u suknjici na tufne, ali rado bih.
Kakav je posao u uredu?
– Radim kao PR u reklamnoj agenciji u Sarajevu, a glazba je zbog ljubavi. Kad radiš nešto što te zadovoljava i ispunjava, onda nije teško žrtvovati slobodno vrijeme i živce. Ponekad osjećam pritisak od tih svih obaveza. Ali, kad sve prođe stvarno vidim da ima smisla jedno i drugo.
Uspjeli napuniti zagrebačku Tvornicu nakon jednog albuma…
– Nekako smo svašta uspjeli s tim albumom, iako su sve te pjesme koje su na njemu nastajale dugi niz godina. Laka je imao dovoljno vremena da ih smisli. Na početku nije imao ambicije da objavljuje album pa je stvarao jednu pjesmu godišnje. Vrtjele su se cijelu godinu do sljedeće pjesme i tako su nužno postajale hit. Eurovizija nam je puno pomogla, iako smo mi mislili da to baš i nije manifestacija za nas. Preko nje nas je zavoljela publika na cijelom Balkanu, a ne samo u Bosni.
Hoćeš li imati više samostalnih izvedbi?
– Ja ti na koncertu za sada pjevam jednu pjesmu samostalno, jer ih nemamo dovoljno pa sam se odlučila za „Miki Miki“ od Slađane Milošević. Nju sam jedinu i naučila napamet. Ne još znam hoću li se posvetiti solo karijeri, za sada nam je ovako dobro, pa dok ide. Tko zna možda ću biti menadžerica, možda glazbenica, a možda bi se i Laka mogao vratiti konobarenju – tko zna.
Kakve su reakcije ljudi na vaš imidž i glazbu?
– Čini se da je moj izgled svima simpatičan. Trudimo se zadovoljiti sva čula, da ljudi imaju što vidjeti i čuti, da im popravimo raspoloženje, da izađemo, otpjevamo, ukrasimo binu, ukrasimo sebe, da bude što interesantnije. Ljudi na to sve generalno dobro reagiraju.
Imaš specifičnu frizuru, koliko ti vremena treba da ju napraviš?
– Ne treba puno vremena da se frizura napravi, negdje 20-ak minuta, ali dok ju operem je jako teško. Ja ju tapiram, što raščupanija, to bolje. Jedino kad ju raspetljavam to je užas, imam neke posebne šampone. Ali dredići su mi se počeli stvarati iza, tako da ću ju morati rezati, ali do tada ću valjda smisliti neku novu frizuru. Ne prepoznaju me ljudi inače na cesti, kad nemam ovu frizuru.
Kako je s odjećom?– Ja i Laka nemamo inače neko posebno mjesto gdje kupujemo garderobu. Kod nas sve ide nekako spontano, pa valjda i to oblačenje. Privatno, ne bježim od takvog odijevanja. Izuzetak su posebne prigode, pa ne mogu baš na posao doći u suknjici na tufne, ali rado bih.
Kakav je posao u uredu?
– Radim kao PR u reklamnoj agenciji u Sarajevu, a glazba je zbog ljubavi. Kad radiš nešto što te zadovoljava i ispunjava, onda nije teško žrtvovati slobodno vrijeme i živce. Ponekad osjećam pritisak od tih svih obaveza. Ali, kad sve prođe stvarno vidim da ima smisla jedno i drugo.
Uspjeli napuniti zagrebačku Tvornicu nakon jednog albuma…
– Nekako smo svašta uspjeli s tim albumom, iako su sve te pjesme koje su na njemu nastajale dugi niz godina. Laka je imao dovoljno vremena da ih smisli. Na početku nije imao ambicije da objavljuje album pa je stvarao jednu pjesmu godišnje. Vrtjele su se cijelu godinu do sljedeće pjesme i tako su nužno postajale hit. Eurovizija nam je puno pomogla, iako smo mi mislili da to baš i nije manifestacija za nas. Preko nje nas je zavoljela publika na cijelom Balkanu, a ne samo u Bosni.
Hoćeš li imati više samostalnih izvedbi?
– Ja ti na koncertu za sada pjevam jednu pjesmu samostalno, jer ih nemamo dovoljno pa sam se odlučila za „Miki Miki“ od Slađane Milošević. Nju sam jedinu i naučila napamet. Ne još znam hoću li se posvetiti solo karijeri, za sada nam je ovako dobro, pa dok ide. Tko zna možda ću biti menadžerica, možda glazbenica, a možda bi se i Laka mogao vratiti konobarenju – tko zna.
You must be logged in to post a comment Login