Nakon nekoliko dana u mraku danas je sunce odlučilo hrabro kročiti kroz oblake i osvijetliti mi put. Uobičajeno jutro sa šalicom kave u ruci i dnevnim novinama nagnalo me da pomislim kako je za sreću ponekad potrebno jako malo. I funkcionira. Suočila sam se s radnim zadacima i na tren me ulovila panika pa sam zaključila kako je najbolji put da odmah krenem. I evo me. U toploj pidžamici, na zelenoj pilates-lopti, hodam na rukama samo za vas. Preslušavam novi album omiljenih izvođača koji mi uspješno odvraćaju koncentraciju. Sutra me čeka ispit pa sam malo nervozna. Nakon dvotjedna pauze vratila sam se u teretanu, puna životnog elana, i to se dobro odrazilo na moje mišiće. Krenula sam s odličnim programom koji bi svakako svrstala u heavy kategoriju, ali nakon osam tjedana jednostavno neće biti dovoljno ogledala, ha ha. Malo se šalim, ali zapravo želim potaknuti sve one koji se ne bave nikakvim sportom da odvoje vrijeme za sebe i pronađu aktivnost koja im odgovara, jer to je tako divno. Taj osjećaj kada se dobro oznojim i napravim još bolju stvar za sebe je neprocjenjiv. Da imam više vremena i mogućnosti upisala bih još neku aktivnost. Ovako izvlačim maksimum od onoga što imam. Odmah mi srce poskoči kad vidim koliko toga se nudi. Nisam sigurna koliko bi trebao trajati moj dan da bi u njemu ostvarila sve što želim. Mnogi kažu da nemaju vremena i lažu. Većinom. A ne znam zašto? Jer to je nešto što čine isključivo za sebe. Ali dobro, drage moje, ako nemate vremena za sport kao alternativu vam nudim hodanje u štiklama. Stalno. Nakon nekoliko mjeseci i tisuću redova stepenica vaš kvadriceps će postati vaš najbolji prijatelj. Koji će suptilno viriti iz neke super seksi pencil suknje, kratke haljine i ultratijesnih traperica. Podiže samopouzdanje i ulijeva sigurnost. U to sam sigurna.
"Je li ljepota zločin? Treba li kazniti prekrasna stvorenja koja nas uništavaju svojim savršenstvom?"
Pascal Bruckner, "Kradljivci ljepote"
Ne treba.Treba uživati u malim stvarima jer u njima se krije velika ljepota.
Prošle subote u H&M-ovim dućanima diljem svijeta pojavila se kolekcija jednog od bogova cipela, Jimmyja Chooa. Tužno je što kolekcija nije planula kao što je to bio slučaj s Robertom Cavallijem. Ne znam je li to zbog neprimamljivih komada, u što nekako sumnjam jer ljudi grabe kad je takvo što aktualno, ili je stvarno recesija. Ono, ozbiljno. Meni se svidjelo nešto od modnih dodataka, ali ne toliko da visim na e-bayu i čekam svoju priliku. Polako ali sigurno liječim se od kupnje. Tako polako da ovaj tjedan nisam kupila ništa iako sam u kabinu nagurala dovoljno komada odjeće za omanje selo. Disciplinirana sam, ali mi se motaju po glavi neki itemi. Ne znam otkuda mjesta za to kad me važnije stvari more. Malo je važnijih stvari od cipela, ali ipak. 😀 Jučer sam pročitala da neki hrvatski dizajneri rade cipele za Peko. Pa to je sjajno! Samo, nisam skužila hoće li se to izvoziti ili će nešto ostati i za nas smrtnike u Hrvatskoj. O cijeni se ne govori, nadam se da će si svatko moći priuštiti par. Jer, tko će bolje promovirati hrvatske dizajnere ako ne mi sami? Ponukana otvaranjem svih mogućih šoping-centara koji gutaju ljude, žvaču njihove nedjelje, rodila se ideja o uređenju neke stare tvornice odjeće u kojoj će biti mjesta samo za hrvatske dizajnere. Zamišljam je kao kuću s puno prostranih soba. U svakoj sobi jedan studio. Dođeš, pronađeš ono što ti sviđa, kupiš. Sve je diskretno, postoje maleni prostori za odmor, finu kavu, čaj za okrepu, ali sve je onako, pitomo, ugodno. Ja sam prva koja bih kupovala na takvome mjestu. Jedan komad – jedan. Ali poruka je dublja. A i šansa za kloniranje je manja.
Za vas sam izabrala jedan zanimljivi online-časopis, Push It, i jedan fantastičan blog.
Uživajte u malim stvarima,
Ginger
You must be logged in to post a comment Login