Zbog toga sam sretna kao malo dijete. U Zagrebu nisam bila nekoliko mjeseci i jako mi nedostaje. I nedostaju mi svi ljudi koje ondje imam. U metropoli mi je dan bukiran od jutra do mraka. I strgana se vraćam u krevet. Ali ispunjena. Kavice na Cvjetnom, ručak u meksičkom, istraživanje novih mjesta, klubova… Ali najvažniji su ljudi s kojima se družim i koji me okružuju. Zvučim kao da nemam nikoga ovdje gdje živim, ali nije tako. No ovo mi je ipak jako posebno zato što nemam često priliku vidjeti ih, družiti se, smijati se sa njima. Pustimo chat i mailove na stranu kad ne mogu zagrliti prijateljicu a znam da je tužna, nervozna ili jednostavno treba samo taj stisak. A već sutra ću biti tamo.
Nisam se još spakirala zato što mi to jako teško ide. Najradije bih da to čini netko umjesto mene, ali nitko se od mojih djevojaka doma nije se ponudio. Mama bi vjerojatno rekla da sam razmažena, a velika sestra ne bi ništa trebala reći. Samo bi digla glavu iznad laptopa i uputila mi pogled. Enough! Učinit ću to ujutro, svježa i odmorna. Čula sam da je hladno, da je na Sljemenu snijeg 17 cm! Ali to meni ništa ne znači. I tako nemam što odijenuti kad su takve zime. Lani sam prezimila u salonkama s platformom. A malo sam i smrdana danas, ne mogu se odlučiti jesam li bolesna ili nisam. Nešto me stišće i grebe u grlu i curi mi nos. Nisam ona prava. Temperature nema, a to mi je najvažnije jer me već 37 stupnjeva obori u krevet. Brrrrrrr!
Danas sam imala prvo televizijsko snimanje, koje sam već prije spomenula. Bilo je prilično zabavno. Nisam uopće razmišljala o tome, pripremila sam sve, nisam imala ni tremu ni grč, ništa. Ali jutros, u 7 sati, kada je zvonio sat, ustala sam sva napuhanih očiju, prehlađena, suzna krenula u novi poslovni pothvat… Oh, ne! Odjurila sam bez šminke iz kuće, svojem frizeru. Moja molba da mi opere kosu sa sunčanim naočalama nije uspjela. U trenutku sam se našla gola u studiju prepunom muškaraca i raznih klijentica. (To zvuči totalno krivo, haha). No preživjela sam i to, lijepo se uredila i pravac lokacija snimanja. Opušteno, easy, sjela sam u srebrnu veliku fotelju i tu je počela zabava. Bez obzira koliko sam inače pričljiva (mnogi kažu – verbalno moćna), na toj sam se fotelji – zaledila. No trajalo je vrlo kratko. Brzo sam se odledila i počeli smo se smijati i zbijati šale. I tako je bilo do kraja. Nevjerojatno je kako čovjeka može omesti ta jedna mala kamerica. Kao da je maleni vrag! Ali nema odustajanja dok sve ne bude kako treba. Čula sam da se po gradu već ljudi raspituju tko sam, haha, jesam li neki fešn-guru i slično. Nisam. Ja se samo zabavljam onime što volim, pričam o onome što znam i učim o onome što ne znam. Jako jednostavno, to pomiješam s malo ljubavi i – voila.
Totalno sam krivo skrenula, zapravo sam vam htjela ispričati da putujem u Zagreb i zbog jednog, ili više ako bude sreće, modnog događaja pod nazivom Modni ormar. Za one koji ne znaju, riječ je o projektu Tekstilno-tehnološkog fakulteta – strukovno natjecanje najtalentiranijih mladih dizajnera. To je drugi put da sudjelujem na projektu i sretna sam. Tamo je uvijek dobra vibracija, divni ljudi s kojima radim, još divniji timski rad. Modiranje na sve strane, prekrasni manekeni, i cure i dečki. Modni dio natjecanja traje tri dana i održava se u kazalištu Trešnja i u kazalištu Komedija. Volim kazališta jer ona imaju dušu.
Još nešto što me zanima jest malezijski tjedan kulture, točnije modna revija malezijske hand made visoke mode. Ako uspijem taj događaj ukombinirati u raspored, ispričat ću vam kako je bilo. Dotad, provjerite malu slatku 13-godišnju blogericu TAVI. A možete kliknuti i na ovu zelenu krasoticu.
Budite lijepe, vrijedne, zadovoljne, sretne, ispunjene. And nothing else matters…
Nisam se još spakirala zato što mi to jako teško ide. Najradije bih da to čini netko umjesto mene, ali nitko se od mojih djevojaka doma nije se ponudio. Mama bi vjerojatno rekla da sam razmažena, a velika sestra ne bi ništa trebala reći. Samo bi digla glavu iznad laptopa i uputila mi pogled. Enough! Učinit ću to ujutro, svježa i odmorna. Čula sam da je hladno, da je na Sljemenu snijeg 17 cm! Ali to meni ništa ne znači. I tako nemam što odijenuti kad su takve zime. Lani sam prezimila u salonkama s platformom. A malo sam i smrdana danas, ne mogu se odlučiti jesam li bolesna ili nisam. Nešto me stišće i grebe u grlu i curi mi nos. Nisam ona prava. Temperature nema, a to mi je najvažnije jer me već 37 stupnjeva obori u krevet. Brrrrrrr!
Danas sam imala prvo televizijsko snimanje, koje sam već prije spomenula. Bilo je prilično zabavno. Nisam uopće razmišljala o tome, pripremila sam sve, nisam imala ni tremu ni grč, ništa. Ali jutros, u 7 sati, kada je zvonio sat, ustala sam sva napuhanih očiju, prehlađena, suzna krenula u novi poslovni pothvat… Oh, ne! Odjurila sam bez šminke iz kuće, svojem frizeru. Moja molba da mi opere kosu sa sunčanim naočalama nije uspjela. U trenutku sam se našla gola u studiju prepunom muškaraca i raznih klijentica. (To zvuči totalno krivo, haha). No preživjela sam i to, lijepo se uredila i pravac lokacija snimanja. Opušteno, easy, sjela sam u srebrnu veliku fotelju i tu je počela zabava. Bez obzira koliko sam inače pričljiva (mnogi kažu – verbalno moćna), na toj sam se fotelji – zaledila. No trajalo je vrlo kratko. Brzo sam se odledila i počeli smo se smijati i zbijati šale. I tako je bilo do kraja. Nevjerojatno je kako čovjeka može omesti ta jedna mala kamerica. Kao da je maleni vrag! Ali nema odustajanja dok sve ne bude kako treba. Čula sam da se po gradu već ljudi raspituju tko sam, haha, jesam li neki fešn-guru i slično. Nisam. Ja se samo zabavljam onime što volim, pričam o onome što znam i učim o onome što ne znam. Jako jednostavno, to pomiješam s malo ljubavi i – voila.
Totalno sam krivo skrenula, zapravo sam vam htjela ispričati da putujem u Zagreb i zbog jednog, ili više ako bude sreće, modnog događaja pod nazivom Modni ormar. Za one koji ne znaju, riječ je o projektu Tekstilno-tehnološkog fakulteta – strukovno natjecanje najtalentiranijih mladih dizajnera. To je drugi put da sudjelujem na projektu i sretna sam. Tamo je uvijek dobra vibracija, divni ljudi s kojima radim, još divniji timski rad. Modiranje na sve strane, prekrasni manekeni, i cure i dečki. Modni dio natjecanja traje tri dana i održava se u kazalištu Trešnja i u kazalištu Komedija. Volim kazališta jer ona imaju dušu. Još nešto što me zanima jest malezijski tjedan kulture, točnije modna revija malezijske hand made visoke mode. Ako uspijem taj događaj ukombinirati u raspored, ispričat ću vam kako je bilo. Dotad, provjerite malu slatku 13-godišnju blogericu TAVI. A možete kliknuti i na ovu zelenu krasoticu.
Budite lijepe, vrijedne, zadovoljne, sretne, ispunjene. And nothing else matters…
You must be logged in to post a comment Login