Nemam dobro mišljenje o Hrvatima kao ljubavnicima. Ni o Hrvaticama, dakako. Većina je stanovništva Lijepe Naše nepopravljivo zatucana, inhibirana, šovinistička. Vođenje ljubavi svodi na petominutno stenjanje u mraku, u misionarskom položaju, radi stvaranja potomstva. Kako veli moja prijateljica, primitivna je to mješavina Balkana i Austrije, od kojih smo umjesto najboljeg uzeli najgore…
Seks je, dragi moji sunarodnjaci, igra, a ne tek puko zadovoljavanje spolnog nagona. Uključuje maštu, kreativnost, dominaciju i podčinjavanje. I prije svega – potpuno povjerenje i ljubav među partnerima. (Pre)davanje. Tko nije spreman dati sve, neće dobiti ništa. Zato, dečki, razgovarajte sa svojim curama. O svemu, doslovce. I budite spremni na žrtvu da dobijete to što želite. Pretrpite izviđača u guzi ako vam je do analnog seksa, recimo. Kad vam gurne prst unutra, djevojka će lakše povjerovati da ono veliko "nije ništa". I nitko vas, zamislite, zbog toga neće proglasiti pederom!
Moja mala i ja davno smo se riješili kočnica. Nepotrebnih zidova u glavi. Zato što smo se trudili i zato što nam je bilo stalo. I kad mi dok se ševimo na uho primjerice šapne: "Nemoj! Ne tako duboko!", to ne kaže zato što je boli. Nego zato što dobro zna koliko me to pali. Pretresli smo sve tajne i želje, razmijenili fantazije… To je ključno, od toga sve počinje. Svjesna je da bih se poslije toga najradije cijeli zavukao u nju, zabio tako da joj izađem na usta. Ma pojeo bih je živu, u trenutku! A nisam manijak ni silovatelj, ne tučem žene i općenito, gade mi se nasilnici. Ali podivljam od osjećaja moći, gospodar sam života i smrti, direktor svemira… Velik, tvrd i jak. Kralj i car!
A to nije sve, imam i pomagala. Otkako sam jednom prilikom izgubio ključ od lisica, proučavam kinbaku – pučki šibari, drevnu japansku vještinu vezivanja konopcem radi postizanja intenzivnijeg seksualnog užitka. Zašto? Jednostavno, jer je vrlo praktična. U najgorem slučaju, proklete gordijske čvorove mogu prerezati nožem, a ne da moram po gradu ganjati policiju kako bi me oslobodila iz slatkoga uzništva. I onda još objašnjavati otkud mi na rukama. To je bio šou, trebala me snimiti skrivena kamera, bio bih zvijezda desetljeća, kakva Severina! Pravi lelek sebra. No da ne duljim, ako to poželite iskušati – preporučujem američke, a ne ruske. Potonje imaju zupce i mogu se stegnuti do kraja, što prilično boli, vjerujte mi. Udovi vam utrnu jer posve zaustave krvotok, a tada vam je krevet doista posljednje na pameti.
Velim, takve igrice s elementima podčinjavanja (a ne sadomazohizma, ali kako tko voli) katkad budu vrlo uzbudljive. Znam po sebi, jer sam neopisivo radoznala osoba. Počeo sam s vezivanjem očiju kao uvodom u strastven oralac, poslije dodao šlag, tekuću čokoladu, čak i sladoled – a na kraju uživao u nečemu posve desetom, bez ikakve hrane. I ako se vaš partner ili partnerica slaže s tim, što je najvažnije u cijeloj priči, pokazat ćete jedno drugome nove svjetove. Pod uvjetom da među vama vlada potpuno povjerenje, ponavljam. Inače nema smisla.
A što nju zanima? O čemu ona sanjari? Eh, to ću vam ispričati idući put, jer nijedan dobar pisac ne kaže sve odjednom. Završit ću zasad (ili svršiti, kako hoćete) sa dva citata. Prvi je noviji, Jerryjev: Pazite na sebe, i jedni na druge, a drugi stariji, Terencijev – Čovjek sam, i ništa ljudsko nije mi strano.
Eto, sad mirno mogu zapaliti cigaretu. To ću i učiniti – čim mi odvežu ruke.
Seks je, dragi moji sunarodnjaci, igra, a ne tek puko zadovoljavanje spolnog nagona. Uključuje maštu, kreativnost, dominaciju i podčinjavanje. I prije svega – potpuno povjerenje i ljubav među partnerima. (Pre)davanje. Tko nije spreman dati sve, neće dobiti ništa. Zato, dečki, razgovarajte sa svojim curama. O svemu, doslovce. I budite spremni na žrtvu da dobijete to što želite. Pretrpite izviđača u guzi ako vam je do analnog seksa, recimo. Kad vam gurne prst unutra, djevojka će lakše povjerovati da ono veliko "nije ništa". I nitko vas, zamislite, zbog toga neće proglasiti pederom!
Moja mala i ja davno smo se riješili kočnica. Nepotrebnih zidova u glavi. Zato što smo se trudili i zato što nam je bilo stalo. I kad mi dok se ševimo na uho primjerice šapne: "Nemoj! Ne tako duboko!", to ne kaže zato što je boli. Nego zato što dobro zna koliko me to pali. Pretresli smo sve tajne i želje, razmijenili fantazije… To je ključno, od toga sve počinje. Svjesna je da bih se poslije toga najradije cijeli zavukao u nju, zabio tako da joj izađem na usta. Ma pojeo bih je živu, u trenutku! A nisam manijak ni silovatelj, ne tučem žene i općenito, gade mi se nasilnici. Ali podivljam od osjećaja moći, gospodar sam života i smrti, direktor svemira… Velik, tvrd i jak. Kralj i car!
A to nije sve, imam i pomagala. Otkako sam jednom prilikom izgubio ključ od lisica, proučavam kinbaku – pučki šibari, drevnu japansku vještinu vezivanja konopcem radi postizanja intenzivnijeg seksualnog užitka. Zašto? Jednostavno, jer je vrlo praktična. U najgorem slučaju, proklete gordijske čvorove mogu prerezati nožem, a ne da moram po gradu ganjati policiju kako bi me oslobodila iz slatkoga uzništva. I onda još objašnjavati otkud mi na rukama. To je bio šou, trebala me snimiti skrivena kamera, bio bih zvijezda desetljeća, kakva Severina! Pravi lelek sebra. No da ne duljim, ako to poželite iskušati – preporučujem američke, a ne ruske. Potonje imaju zupce i mogu se stegnuti do kraja, što prilično boli, vjerujte mi. Udovi vam utrnu jer posve zaustave krvotok, a tada vam je krevet doista posljednje na pameti.
Velim, takve igrice s elementima podčinjavanja (a ne sadomazohizma, ali kako tko voli) katkad budu vrlo uzbudljive. Znam po sebi, jer sam neopisivo radoznala osoba. Počeo sam s vezivanjem očiju kao uvodom u strastven oralac, poslije dodao šlag, tekuću čokoladu, čak i sladoled – a na kraju uživao u nečemu posve desetom, bez ikakve hrane. I ako se vaš partner ili partnerica slaže s tim, što je najvažnije u cijeloj priči, pokazat ćete jedno drugome nove svjetove. Pod uvjetom da među vama vlada potpuno povjerenje, ponavljam. Inače nema smisla.
A što nju zanima? O čemu ona sanjari? Eh, to ću vam ispričati idući put, jer nijedan dobar pisac ne kaže sve odjednom. Završit ću zasad (ili svršiti, kako hoćete) sa dva citata. Prvi je noviji, Jerryjev: Pazite na sebe, i jedni na druge, a drugi stariji, Terencijev – Čovjek sam, i ništa ljudsko nije mi strano.
Eto, sad mirno mogu zapaliti cigaretu. To ću i učiniti – čim mi odvežu ruke.
You must be logged in to post a comment Login