Kada je prije nekoliko dana 25-godišnji reper Marčelo došao na potpisivanje svojeg novog albuma ”Treća strana medalje”, Aquarius shopa u Zagrebu je bio u potpunosti ispunjen mladim ljudima hip hoperskog modnog izričaja.te naišao na popriličan odaziv.
Pravog imena Marko Šelić iza sebe ima već tri albuma, ali i knjigu, ”Zajedno sami”. Student je srpskog jezika i književnosti, no prije svega inteligentan mladi čovjek koji duboko promišlja o svijetu oko sebe i na svojstven način o njemu progovara u svojim stihovima i prozi.
– Stalno nešto nadograđejemo, nešto radimo na sebi, pa na pitanje tko sam ne mogu odgovoriti.To nije pitanje za živog čovjeka, jer pouzdano ćemo znati tko je tko bio kad više ne bude živ, rekao je Marčelo i nastavio:"Za sada imam sreću da sam netko tko se bavi riječima, pisanjem."
Novinski kolumnist i suprevoditelj Dylan Doga
U pitanju je nekoliko formi, pa Marčelo piše kolumne za nekoliko novina u Srbiji, uvodnike i adaptaciju prijevoda za srpsko izdanje stripa Dylan Dog, prošle godine izašao mu je prvi roman, koji je doživio već svoje četvrto izdanje.
Jedna od prvih stvari koja privlači pažnju je Markov nadimak – Marčelo. Zanimljivo je spomenuti da ga je dobio od srednjoškolskog profesora engleskog jezika kada ga je zamolio da pročita lekciju ispalivši Marčelo umjesto Marko.
– Moja glazbena priča je počela od striktno žanrovskog hip hopa na prvom albumu iz 2003., a već na drugom iz 2005. lagano su počele naznake tematski i glazbenog fusiona, a sad na trećem gotovo sam skroz raskrstio sa žanrom, osim što ja i dalje svoje dionice repam. No tu je bend da svira, a pjevači da pjevaju svoje dijelove.
Američki hip hop, između ostalog je poznat po svom specifičnom stavu prema ženi koja je često ”just a pretty face”. Kako je to u Srbiji ili bar u Marčelovoj glazbi?
– Luđački je uopće doći na temu o stavu prema ženama. Kad se u pjesmi pojavi žena isto je tretirana kao muškarac. Nisu žene nužno negativci, mada mogu biti i to, kao i u životu. Isto kao i muškarci.
Žena može biti "bitch" zbog nečeg, a divna, predivna i boginja zbog nečeg drugog.
Njegova glazba nije više ni približno tipični hip hop već fusion različitih stilova koje inače slušamo.
– Forma u velikom broju pjesama sliči na male radio drame ili mjuzikle. Priče u pjesmama.
Glazbeni žanr nije religija
Sam kaže da se u repu našao slučajno ugledajući se na starije društvo iz svog kraja. Tamo su ljudi slušali sve što je bilo alternativno, pa ideološki to nisu toliko različite stvari jer šalju iste ili slične poruke.
– Međutim, sad kad sam kroz glazbu uspio spojiti rap i rock prije svega, pokazalo se da mnogi ljudi glazbu gledaju striktno razdvojenu. To su oni koji na glazbene žanrove gledaju kao na religiju.
Marčelo je ”čovjek od riječi” i jako puno kaže u svojim djelima, bilo stihovima ili svojoj knjizi koja govori o traženju istine o vlastitom životu.
– Pišem o sebi, svijetu, Srbiji. Svi umjetnici htjeli ili ne htjeli su kroničari vremena. Pričam o svojim stavovima, mislima, osjećajima i to najčešće u obliku polemike, a ne tvrdnje.
Piše o socijalnim temama, ali ne izbjegava ljubavne jer i one govore o ljudskim odnosima.
Čitav njegov angažman može se podijeliti kao socijalni i politički iz razloga što je po jedna pjesma sa svakog albuma postala politička kritika.
– Političke pjesme privlače pažnju jer je uvijek zanimljivo da mladi svjesni ljudi neke stvari primijećuju i govore javno. Starijim ljudima je to još milije. Nažalost moguće je pronaći i jednu jeftinu notu u svemu tome bez obzira koliko to izvedeš spretnije nego netko drugi, i dalje je tema nešto što je banalno i aktualno. Ljudima napokon treba nešto što nije to, čak i ako si u pravu. Mene zanimaju ljudi i unikatna sudbina pojedinca. Samim tim cilj mog socijalnog angažmana je djelovanje na jedinku, a ne na masu.
Suradnja s Elementalom, Edom i Frenkyjem
– Prvi album je bio gotovo kanonski pravljen. Srećom iako je bila možda tipična reperska ploča, publika je u meni vidjela nešto što nije tipično reperski. To mi je dalo za početak neki trag da nisam zalutao u priču i promašio zanimanje. I zapravo sam se nakon prvog albuma odlučio baviti glazbom. Kad sam vidio kako to izgleda iza kulisa i mislim da bi svatko u toj situaciji trebao vidjeti sam sa sobom je li mu tu mjesto ili nije, jer ako procjeni pogrešno to vodi unikatnom obliku nesreće koji se teško liječi. Kao i svako pogrešno odabrano zanimanje.
U Srbiji je Marčelo velika glazbena faca, iako sam ne želi priznati da je zvijezda. Želi prije svega biti realan i ostati skroman i svoj. U Hrvatskoj, iako je imao nekoliko gostovanja u zagrebačkim klubovima nema veliki medijski prostor.
– Vrijeme je takvo da marketing kontra djeluje na ljude. Ljudi imaju osjećaj kao da ih netko tjera da nešto slušaju. Ipak postoji medij koji je usprkos njegovim dobrim i lošim stranama vjerojatno najjači – internet. Zbog njegove brzine i dostupnosti postao je veliki prijatelj ljudi koji izdaju glazbu. Ipak to nije dovoljno jer prije ili kasnije moraš izaći na svjetlo dana i stvarno pokazati što znaš i umiješ. Zato je dobro da se nadopunjuju.
S hrvatskim kolegama surađuje od prvog albuma koji je postao prvi i po ex yu suradnji u tom žanru. Tada su gostovali Remi i Šati iz Elemetala, te Edo i Frenky.
– Tada je započeo moj angažman koji se tiče tolerancije među mladim ljudima Balkana. Poželjno je među svima, ali bar eto mladima. Prošle godine bio sam gost Elementalu na desetogodišnjici, a oni ce vjerojatno doći na moj veliki koncert u Beogradu. Stalno ima novih suradnji, što koncertnih što autorskih. Svaki sljedeći put je nekim novim ljudima bilo lakše jer kad netko jednom otvori vrata kao da se sad smije, sad je ok.
Ovaj put došao je u Zagreb na 24 sata, hoće li ubrzo doći napraviti koncert?
– Jako sam zadovoljan što postoje ljudi koji su zainteresirani za moju glazbu. Trenutno ne mogu sa sigurnošću najaviti nijedan koncert u Hrvatskoj ali postoje dobre šanse da ćemo se vidjeti u lipnju i/ili na jesen.
Pravog imena Marko Šelić iza sebe ima već tri albuma, ali i knjigu, ”Zajedno sami”. Student je srpskog jezika i književnosti, no prije svega inteligentan mladi čovjek koji duboko promišlja o svijetu oko sebe i na svojstven način o njemu progovara u svojim stihovima i prozi.
– Stalno nešto nadograđejemo, nešto radimo na sebi, pa na pitanje tko sam ne mogu odgovoriti.To nije pitanje za živog čovjeka, jer pouzdano ćemo znati tko je tko bio kad više ne bude živ, rekao je Marčelo i nastavio:"Za sada imam sreću da sam netko tko se bavi riječima, pisanjem."
Novinski kolumnist i suprevoditelj Dylan Doga
U pitanju je nekoliko formi, pa Marčelo piše kolumne za nekoliko novina u Srbiji, uvodnike i adaptaciju prijevoda za srpsko izdanje stripa Dylan Dog, prošle godine izašao mu je prvi roman, koji je doživio već svoje četvrto izdanje.
Jedna od prvih stvari koja privlači pažnju je Markov nadimak – Marčelo. Zanimljivo je spomenuti da ga je dobio od srednjoškolskog profesora engleskog jezika kada ga je zamolio da pročita lekciju ispalivši Marčelo umjesto Marko.
– Moja glazbena priča je počela od striktno žanrovskog hip hopa na prvom albumu iz 2003., a već na drugom iz 2005. lagano su počele naznake tematski i glazbenog fusiona, a sad na trećem gotovo sam skroz raskrstio sa žanrom, osim što ja i dalje svoje dionice repam. No tu je bend da svira, a pjevači da pjevaju svoje dijelove.
Američki hip hop, između ostalog je poznat po svom specifičnom stavu prema ženi koja je često ”just a pretty face”. Kako je to u Srbiji ili bar u Marčelovoj glazbi?
– Luđački je uopće doći na temu o stavu prema ženama. Kad se u pjesmi pojavi žena isto je tretirana kao muškarac. Nisu žene nužno negativci, mada mogu biti i to, kao i u životu. Isto kao i muškarci.
Žena može biti "bitch" zbog nečeg, a divna, predivna i boginja zbog nečeg drugog.
Njegova glazba nije više ni približno tipični hip hop već fusion različitih stilova koje inače slušamo.
– Forma u velikom broju pjesama sliči na male radio drame ili mjuzikle. Priče u pjesmama.
Glazbeni žanr nije religija
Sam kaže da se u repu našao slučajno ugledajući se na starije društvo iz svog kraja. Tamo su ljudi slušali sve što je bilo alternativno, pa ideološki to nisu toliko različite stvari jer šalju iste ili slične poruke.
– Međutim, sad kad sam kroz glazbu uspio spojiti rap i rock prije svega, pokazalo se da mnogi ljudi glazbu gledaju striktno razdvojenu. To su oni koji na glazbene žanrove gledaju kao na religiju.
Marčelo je ”čovjek od riječi” i jako puno kaže u svojim djelima, bilo stihovima ili svojoj knjizi koja govori o traženju istine o vlastitom životu.
– Pišem o sebi, svijetu, Srbiji. Svi umjetnici htjeli ili ne htjeli su kroničari vremena. Pričam o svojim stavovima, mislima, osjećajima i to najčešće u obliku polemike, a ne tvrdnje.
Piše o socijalnim temama, ali ne izbjegava ljubavne jer i one govore o ljudskim odnosima.
Čitav njegov angažman može se podijeliti kao socijalni i politički iz razloga što je po jedna pjesma sa svakog albuma postala politička kritika.
– Političke pjesme privlače pažnju jer je uvijek zanimljivo da mladi svjesni ljudi neke stvari primijećuju i govore javno. Starijim ljudima je to još milije. Nažalost moguće je pronaći i jednu jeftinu notu u svemu tome bez obzira koliko to izvedeš spretnije nego netko drugi, i dalje je tema nešto što je banalno i aktualno. Ljudima napokon treba nešto što nije to, čak i ako si u pravu. Mene zanimaju ljudi i unikatna sudbina pojedinca. Samim tim cilj mog socijalnog angažmana je djelovanje na jedinku, a ne na masu.
Suradnja s Elementalom, Edom i Frenkyjem
– Prvi album je bio gotovo kanonski pravljen. Srećom iako je bila možda tipična reperska ploča, publika je u meni vidjela nešto što nije tipično reperski. To mi je dalo za početak neki trag da nisam zalutao u priču i promašio zanimanje. I zapravo sam se nakon prvog albuma odlučio baviti glazbom. Kad sam vidio kako to izgleda iza kulisa i mislim da bi svatko u toj situaciji trebao vidjeti sam sa sobom je li mu tu mjesto ili nije, jer ako procjeni pogrešno to vodi unikatnom obliku nesreće koji se teško liječi. Kao i svako pogrešno odabrano zanimanje.
U Srbiji je Marčelo velika glazbena faca, iako sam ne želi priznati da je zvijezda. Želi prije svega biti realan i ostati skroman i svoj. U Hrvatskoj, iako je imao nekoliko gostovanja u zagrebačkim klubovima nema veliki medijski prostor.
– Vrijeme je takvo da marketing kontra djeluje na ljude. Ljudi imaju osjećaj kao da ih netko tjera da nešto slušaju. Ipak postoji medij koji je usprkos njegovim dobrim i lošim stranama vjerojatno najjači – internet. Zbog njegove brzine i dostupnosti postao je veliki prijatelj ljudi koji izdaju glazbu. Ipak to nije dovoljno jer prije ili kasnije moraš izaći na svjetlo dana i stvarno pokazati što znaš i umiješ. Zato je dobro da se nadopunjuju.
S hrvatskim kolegama surađuje od prvog albuma koji je postao prvi i po ex yu suradnji u tom žanru. Tada su gostovali Remi i Šati iz Elemetala, te Edo i Frenky.
– Tada je započeo moj angažman koji se tiče tolerancije među mladim ljudima Balkana. Poželjno je među svima, ali bar eto mladima. Prošle godine bio sam gost Elementalu na desetogodišnjici, a oni ce vjerojatno doći na moj veliki koncert u Beogradu. Stalno ima novih suradnji, što koncertnih što autorskih. Svaki sljedeći put je nekim novim ljudima bilo lakše jer kad netko jednom otvori vrata kao da se sad smije, sad je ok.
Ovaj put došao je u Zagreb na 24 sata, hoće li ubrzo doći napraviti koncert?
– Jako sam zadovoljan što postoje ljudi koji su zainteresirani za moju glazbu. Trenutno ne mogu sa sigurnošću najaviti nijedan koncert u Hrvatskoj ali postoje dobre šanse da ćemo se vidjeti u lipnju i/ili na jesen.
You must be logged in to post a comment Login