Nizozemska je zemlja u kojoj desetljećima postoje visoki standardi stanogradnje, i to ne samo kada je riječ o skupocjenim luksuznim stanovima. A ove kuće iskušavaju granice urbanosti Rotterdama s obzirom da su sagrađene odmah iznad brane i poprilično integrirane u vodi.
Ovakve vile na nizozemskom tlu nisu nikakvo 'svjetsko čudo'. Tijekom cijele svoje povijesti Nizozemci su bili upućeni na more. Već u 13. stoljeću morali su isušiti nizinsko tlo koje leži ispod Sjevernog mora i zaštititi ga od poplava gradeći niz rovova i odvodnih kanala. Tako su mogli razvijati gradove i luke koji bi primali moreplovce i trgovce.
Nizozemski graditelji postali su tako dobri u projektiranju odvodnih kanala da su zbog toga bili vrlo traženi u cijeloj Europi. I danas su Nizozemci poznati po izuzetno kvalitetnoj, funkcionalnoj i jeftinoj gradnji. A da su 'napredniji' od mnogih zemalja na ovom kontinentu dokazuje i činjenica da prakticiraju prvi u Europi Zakon o zdravoj, socijalnoj stanogradnji čak od davne 1901. godine.
Rotterdam je sagrađen preko brane iz 13. stoljeća na rijeci Rotte. Od samog početka postao metropolitski poveznik s ostatkom Europe. S obzirom da grad napreduje na vodi i sagrađen je od luki, ima jedinstvenu priliku da razvija svoj mali svijet u arhitektonskom i infrastrukturalnom smislu. Ove vile svakako su primjer takve jedinstvene arhitekture u kojoj se više ne bori s prirodom, nego se gradi u skladu s njom.
Carin Ter Beek i Roel Lichtenberg iz arhitektonskog ureda Blauw iskoristili su to nasljeđe gradnje na moru i stvorili prekrasne interijere iz kojih, zbog njihove nakošenosti, puca pogled samo na vodeni svijet oko njih. Svaka dnevna soba izlazi na terasu koja je okrenuta prema vodi, a balkoni su postavljeni cik-cak kako bi stanari imali svoju privatnost. Šaš ili trstika i 'vodene prepreke' osiguravaju i dodatnu distancu od pogleda iz susjednih stanova.
Ista ta trstika odigrala je veliku ulogu u smislu građevinskog materijala. Pomoću nje napravljeni su i gornji zidovi. I nije to baš malen podvig! Ovaj tradicionalan način gradnje temelji se na lokalnoj vještini gradnje 'rešetkastih ploča' od okolne vegetacije kombinirajući ga s nekim vezivim sredstvom, najčešće blatom.
Takve slamnato-blatne konstrukcije ne štete okolišu, a osiguravaju prilično dobru zaštitu od nepovoljnih vremenskih uvjeta. Svaki slamnati zid radi se posebno, pa je svaka kuća, kad je se bolje pogleda, malo drugačija od druge.
Kvaliteta života na vodi osvježila je suvremenu arhitekturu i prisilila korisnika da bude ekološki osvješteniji. Ovaj mentalitet 'iz prirode je došlo, u prirodu se i vraća' obasjan je pretpostavkom da je ljepota preduvjet održivosti. A kada i zgrada, a ne samo njeni stanovnici, 'poštuje' okoliš, zagarantirana joj je dugovječnost.
Ovakve vile na nizozemskom tlu nisu nikakvo 'svjetsko čudo'. Tijekom cijele svoje povijesti Nizozemci su bili upućeni na more. Već u 13. stoljeću morali su isušiti nizinsko tlo koje leži ispod Sjevernog mora i zaštititi ga od poplava gradeći niz rovova i odvodnih kanala. Tako su mogli razvijati gradove i luke koji bi primali moreplovce i trgovce.
Nizozemski graditelji postali su tako dobri u projektiranju odvodnih kanala da su zbog toga bili vrlo traženi u cijeloj Europi. I danas su Nizozemci poznati po izuzetno kvalitetnoj, funkcionalnoj i jeftinoj gradnji. A da su 'napredniji' od mnogih zemalja na ovom kontinentu dokazuje i činjenica da prakticiraju prvi u Europi Zakon o zdravoj, socijalnoj stanogradnji čak od davne 1901. godine.
Rotterdam je sagrađen preko brane iz 13. stoljeća na rijeci Rotte. Od samog početka postao metropolitski poveznik s ostatkom Europe. S obzirom da grad napreduje na vodi i sagrađen je od luki, ima jedinstvenu priliku da razvija svoj mali svijet u arhitektonskom i infrastrukturalnom smislu. Ove vile svakako su primjer takve jedinstvene arhitekture u kojoj se više ne bori s prirodom, nego se gradi u skladu s njom.
Carin Ter Beek i Roel Lichtenberg iz arhitektonskog ureda Blauw iskoristili su to nasljeđe gradnje na moru i stvorili prekrasne interijere iz kojih, zbog njihove nakošenosti, puca pogled samo na vodeni svijet oko njih. Svaka dnevna soba izlazi na terasu koja je okrenuta prema vodi, a balkoni su postavljeni cik-cak kako bi stanari imali svoju privatnost. Šaš ili trstika i 'vodene prepreke' osiguravaju i dodatnu distancu od pogleda iz susjednih stanova.
Ista ta trstika odigrala je veliku ulogu u smislu građevinskog materijala. Pomoću nje napravljeni su i gornji zidovi. I nije to baš malen podvig! Ovaj tradicionalan način gradnje temelji se na lokalnoj vještini gradnje 'rešetkastih ploča' od okolne vegetacije kombinirajući ga s nekim vezivim sredstvom, najčešće blatom.
Takve slamnato-blatne konstrukcije ne štete okolišu, a osiguravaju prilično dobru zaštitu od nepovoljnih vremenskih uvjeta. Svaki slamnati zid radi se posebno, pa je svaka kuća, kad je se bolje pogleda, malo drugačija od druge.
Kvaliteta života na vodi osvježila je suvremenu arhitekturu i prisilila korisnika da bude ekološki osvješteniji. Ovaj mentalitet 'iz prirode je došlo, u prirodu se i vraća' obasjan je pretpostavkom da je ljepota preduvjet održivosti. A kada i zgrada, a ne samo njeni stanovnici, 'poštuje' okoliš, zagarantirana joj je dugovječnost.
You must be logged in to post a comment Login