Volim prolongirano ljeto

Hello beautiful people. Upravo sam svoje do sada najduže nokte na svijetu obojala u crveno i sad stalno buljim u te savršene staklene kocke. Nadam se da do kraja teksta neće biti nepravilnosti u obliku nagnječenja ili pak čupanja noktiju iz tipkovnice. Potrudit ću se!

Dragi moji, danas je 13. rujna i ja se još uvijek kupam. Ne samo da se kupam nego sam danas ponovno izgorila ko najveći mulac koji cijeli dan provodi na plaži i skače u more. Ne skačem više u more jer zadnji put kada sam skočila, rasporila sam koljeno. Otada je prošlo mjesec dana još uvijek mi je ožiljak neke čudne boje i osjetim ga na dodir. Možda sam trebala ići šivati kada je bilo vrijeme. Sada je kasno za to, mogu se samo nadati da će jednom to sve skupa zarasti.

Protekla dva tjedna provodim upravo onako kako sam najavljivala da bih provela svoje ljeto. Tek neki dan su se svi pobrali i ostala sam solo. Ja, knjiga, filmovi, serije, more i opet ja. Chillanje baš po mom guštu. Treba iskoristiti slobodne dane dok se ne zakovitla uobičajeni vrtlog. Koliko ga priželjkujem, toliko mi je i ovako baš lijepo. Pletem narukvice za sebe i svoje prijatelje i na taj način se rješavam nervoze kad me uhvati. To mi je baš opuštajuće.

Trenutno čitam Sjećanja jedne gejše, sva sreća da sam tek na trećem poglavlju skužila da sam gledala film. Ali ne sjećam ga se previše, a i knjiga je ipak knjiga. Zanimljiva mi je ta cijela priča o Japanu i kulturi. Nisam se stigla učlaniti u gradsku pa sam ju danas pobrala u pošti. Da, pošta je jedno zanimljvo mjesto gdje ove godine rado svraćam po neku zabavu, hahaha. Neki dan sam si nabavila puhalicu za balone koja je fantastična. Zanimljivo je kako mi je ponekad tako malo dovoljno za sreću. Ogromna mekana lizaljka, puhanje balona, kaleidoskop ili losion za tijelo od smrznutog rabarbara. <3

Odgođena predjesenska depresija

Koliko god su svi "štufi" vrućine koja ne jenjava i visokih temperatura, ja sam sreta zato što se predjesenska depresija odgodila. Obično uvijek nakon 16. rujna naprasno crkne turizam, opere nas jedna poštena kiša i svi se zavuku doma. Sada se to prolongiralo za barem mjesec dana i sve je nekako drugačije nego prije. Radoznala sam kako će se sve to završiti, otac mi je danas rekao da se jedne godine kupao još 15. listopada. Živi bili pa vidjeli, još uvijek se ne bunim. Osim kad sjednem u auto, jer čak i navečer trebam klimu.

U dućane su lagano počele dolaziti jesensko-zimske kolekcije. Neki dan dok sam probavala kaput mislila sam svisnuti od užasa. A jučer sam u gradu vidjela curu u crnim čarapama?! OK, luda sam što sam obula starke ali vidim da to zapravo nije ništa naspram crnih (ili bilokojih) čarapa. Sto ljudi sto čudi, kako se kaže, uvijek netko iznenadi… A u dućanima – svega. Svile, perja, krzna, vune, odjeća od svjetlucavih materijala (da li se zove lureks??). Ima za svakoga ponešto, kakav god stil njegovali. A ako ne njegujete niti jedan onda ste u nedoumici kao i ja.

Da li mi trebaju koledžice, salonke, šljokičaste sandale ili obične tenisice?? Hoću li ove godine "vrištati" po gradu u bojama i materijalima ili ću se malo prikriti u crno i sivo? Vrijeme će kao i uvijek pokazati, a ja već unaprijed znam da će to opet biti čušpajz i da će mama opet vikati na mene što nemam niti jednu basic dolčevitu.

To su slatke muke dok ne krene moj poslijednji semestar na faksu. Onda ostale "probleme" puštam po strani i pičim, da to već jednom zgotovim. Znam da će se u ovoj zemlji naći posao i za mene i možda me već sutra netko angažira u svoju "kampanju'". Priča se da su honorari – jako dobri. 😀

Ginger<3

Ginger Blurbs