Ja volim svoj život i zapravo ne želim drugačiji?! Šokirala me ta spoznaja jer oduvijek želim i težim nečem drugačijem. Jednim sam djelom uvijek trebala biti bolja, pametnija, sposobnija, bogatija. Ma morala sam biti netko drugi. Moj grad nije bio nikad dovoljno velik ili zanimljiv. Uvijek nešto drugo jer ovo što jesam nije dovoljno. Trava je zelenija. Trebam jackpot pa ću sve promijeniti i onda će sve biti dobro!
A zapravo volim sebe. Baš takvu kakva jesam! Savršena sam i sa svim manama, greškama i problemima. Zahvalna što živim ovaj svoj život!
U malom gradu, s roditeljima, sestrom i nećacima. Zahvalna za svog partnera i prijatelje. I svakoj osobi koja mi je prošla kroz život. Svakoj za koju sam mislila da me povrijedila i svakoj za koju sam mislila da me unaprijedila. Baš sam ih trebala takve kakve jesu i u tom trenutku. Sa svim emocijama, okolnostima i situacijama koje su donijeli.
Tu sam gdje trebam biti! Na pravom mjestu i u pravo vrijeme. Ni prije ni poslije. Ni više ni manje. Baš ovako i ovdje kako je sada. Divno je tako živjeti. Sloboda je to velika i predivna! Sada zaista dišem!
„Upravo ovaj trenutak, upravo ovaj svijet, upravo ovo tijelo je poanta. Sada. Razumiješ? Ali, ako cijelo vrijeme tražiš nešto izvan toga, nikad to nećeš dobiti. Nikad nisi ovdje.”
Alan Watts
I da ima još trenutaka kada zaboravim i vratim se u krug “željenja” i “moranja” i “trebanja”. Ali kratko traje pa skoro da se uopće ne pojavljuje. I ako se pojavi znam da je ostalo još nešto što nisam u potpunosti prihvatila. Možda u mojoj osobnosti, sistemu ili životu općenito. A onda to primijetim i pustim da bude. Pustim da se izrazi i prihvatim sve emocije i opcije koje taj dio mene želi živjeti.
Kada prihvatim, malo pomalo se opušta i otpušta. Ne silim, ne požurujem. Možda traje tri minute, tri sata ili tri mjeseca. Sve ima svoje vrijeme i razlog zašto baš sada i zašto baš toliko. Dosad mi to prvenstveno nije bilo lako prihvatiti jer ako sam “svjesna” morala sam to prije ili brže ili bolje. A to je onaj stari krug “moranja”.
“Umjesto da brinete o onome što ne možete kontrolirati, preusmjerite svoju energiju na ono što možete stvoriti.”
Roy T. Bennett
Više ne razmišljam ni što radim i čime se bavim nego kako to radim. Kako ću najbolje napisati ovaj tekst umjesto zašto i koliko ću još tekstova napisati. Možda je ovo zadnji. Ne pitam se više ni što želim njima postići.
Sada sam i ovdje. I kako se osjećam i kako je sada je jedino na što mogu utjecati. Hoće li se to isplatiti ili ima li smisla za budućnost? Ne znam i nije važno jer ako sam sada provela kvalitetno vrijeme i uživala u njemu, to je to! Kad završim je sljedeći trenutak pa sljedeći i uvijek je sada. Ne mogu biti nigdje drugdje nego ovdje. Razmišljala ja o prošlosti ili budućnosti, ništa se neće promijeniti. Ono što je bilo, bilo je.
A ono što će biti, ionako, mijenjati mogu samo sada. Ako sam sada zadovoljna bit ću i u budućnosti. Ili neću ali ni to nije važno jer time ponovo započinje krug “željenja”.
Činjenica je da ću možda sutra umrijeti i sve što zaista imam dok sam živa je ovdje i sada. Ovdje gradim temelje i ponašam se kao da ću živjeti zauvijek.
Najvažnije je kako se u ovom trenutku osjećam. To je ultimativan cilj, biti ovdje sa svime što čini život i mene u njemu.
I točno je i da ovo stanje nije lako postići iako sam ja baš imala lijep život. Bez puno problema i tragedija i ispunjen ljubavlju i razumjevanjem.
I ne, nisam otkrila toplu vodu, znaju sve ovo i pričaju mnogi ljudi, uključujući i mene. Ali kada zaista “sjedne” i kada to živim ima nevjerojatnu vrijednost! Snaga, hrabrost, samopouzdanje i motivacija za život koja proizlazi ne može se opisati samo riječima. To je suživot i povjerenje, prihvaćanje i razumijevanje. To je bezuvjetna ljubav prema sebi i svemu što iz mene izvire i što me okružuje.
I da ja volim svoj život i sebe u njemu! Samo je moj i vrijedi svake sekunde.
“Uvijek imajte na umu da ste apsolutno jedinstveni. Baš kao i svi ostali.”
Margaret Mead
Autorica Ivana Song.
