Osim kada su u pitanju žene, za sve imam plan i program rada. Općenito sam veoma racionalno stvorenje. I rijetko kad idem grlom u jagode. Mi Škorpioni takvi smo; često se stječe dojam da nam stvari padaju u krilo bez previše truda, ali to uopće nije točno. Savršeno smo svjesni svega oko sebe i rizici u koje se upuštamo uvijek su kontrolirani. Unatoč svemu, ako me netko dovoljno zaintrigira, kao svojedobno jedna Osječanka preko ICQ-a, nije mi teško u pola noći sjesti u auto i voziti 300 kilometara samo da upoznam tu osobu.
Eh sad, druga je stvar što mi dotična uživo uopće nije legla i što sam se nakon pola sata boravka i cuge u slavonskoj metropoli ekspresno vratio u Zagreb, proklinjući usput ludu glavu koja me tjera na takve ekshibicije. Onu drugu, naravno, pedalj ispod pupka. Jer se ona prva, smještena nešto više, cijelo vrijeme pitala je li to pametan potez. No nije mogla doći do riječi.
Ha, nakon svega ipak se nasmijem kad se sjetim tipa s benzinske, kome sam u roku od nekoliko sati dvaput došao natočiti gorivo, u jedan pri polasku i u sedam ujutro, kad sam napokon došao natrag.
Čovjek je, jadan, bio sav u čudu; nije mu bilo jasno kako sam mogao potrošiti sav benzin, a "nisam se maknuo odavde". Ostavio sam ga u mraku neznanja, bilo je previše komplicirano da mu objašnjavam što je posrijedi.
Ipak, ne dopuštam si više luksuz da nekamo krenem bez svrhe i cilja. Čak ni kad su cure u pitanju. Što sam stariji, sve sam pragmatičniji, valjda. Držim se vrapca dok ne doleti golub. Lakše je otići s prilikom u džepu. Premda me to neće cijepiti protiv pogrešaka i lutanja.
Ali ova s kojom nije išlo zapravo me spasila, i na tome sam joj zahvalan. Usredotočio sam se na nju nakon prekida pa me manje boljela bivša. I očaj, možda, opada s godinama, štošta sam prevalio preko glave pa onda i naučio da nesreće ne treba uzimati toliko dramatično. Ima i neusporedivo gorih iskustava, ljudima umiru djeca pa nastavljaju dalje. Tko sam ja da kukam zbog ljubavi, smiješno.
Jest, zna biti strašno, zna biti gorko, ali sve u svemu – to je luk i voda. Život je borba, rat do istrebljenja. I strpljivom strijelcu poput mene uvijek će se nešto pojaviti na nišanu.
Eh sad, druga je stvar što mi dotična uživo uopće nije legla i što sam se nakon pola sata boravka i cuge u slavonskoj metropoli ekspresno vratio u Zagreb, proklinjući usput ludu glavu koja me tjera na takve ekshibicije. Onu drugu, naravno, pedalj ispod pupka. Jer se ona prva, smještena nešto više, cijelo vrijeme pitala je li to pametan potez. No nije mogla doći do riječi.
Ha, nakon svega ipak se nasmijem kad se sjetim tipa s benzinske, kome sam u roku od nekoliko sati dvaput došao natočiti gorivo, u jedan pri polasku i u sedam ujutro, kad sam napokon došao natrag.
Čovjek je, jadan, bio sav u čudu; nije mu bilo jasno kako sam mogao potrošiti sav benzin, a "nisam se maknuo odavde". Ostavio sam ga u mraku neznanja, bilo je previše komplicirano da mu objašnjavam što je posrijedi.
Ipak, ne dopuštam si više luksuz da nekamo krenem bez svrhe i cilja. Čak ni kad su cure u pitanju. Što sam stariji, sve sam pragmatičniji, valjda. Držim se vrapca dok ne doleti golub. Lakše je otići s prilikom u džepu. Premda me to neće cijepiti protiv pogrešaka i lutanja.
Ali ova s kojom nije išlo zapravo me spasila, i na tome sam joj zahvalan. Usredotočio sam se na nju nakon prekida pa me manje boljela bivša. I očaj, možda, opada s godinama, štošta sam prevalio preko glave pa onda i naučio da nesreće ne treba uzimati toliko dramatično. Ima i neusporedivo gorih iskustava, ljudima umiru djeca pa nastavljaju dalje. Tko sam ja da kukam zbog ljubavi, smiješno.
Jest, zna biti strašno, zna biti gorko, ali sve u svemu – to je luk i voda. Život je borba, rat do istrebljenja. I strpljivom strijelcu poput mene uvijek će se nešto pojaviti na nišanu.
You must be logged in to post a comment Login