XXI. SP: Profil hrvatske rukometne reprezentacije

Reprezentacija je višestruki dobitnik raznih izbora za najbolju sportsku momčad Hrvatske, a dvaput je (1996., 2004.) zaslužila i Državnu nagradu za šport "Franjo Bučar". Rukometaši su jedina hrvatska ekipa koja je dvaput osvajala olimpijsko zlato (1996., 2004.), a naslov svjetskih prvaka iz Portugala 2003. zasigurno je jedna od najljepših priča u povijesti hrvatskog sporta.

Dolazak Line Červara na čelo reprezentacije i sazrijevanjem iznimno talentirane nove generacije započinje preporod koji je kulminirao 2003. na SP-u u Portugalu. Početak je bio katastrofalan jer je Hrvatska u prvoj utakmici izgubila od Argentine, a u prvom poluvremenu druge utakmice protiv Saudijske Arabije gubili smo sa 10:8 i igrali posve očajno. Preokret je bio čudesan – u skupini smo pobjedama u dramatičnim završnicama protiv Rusije, Mađarske i Francuske osigurali prvo mjesto, da bi u drugom dijelu bili uvjerljivi protiv Egipta i Danske. U polufinalu su "Pakleni" nakon produžetka svladali Španjolce (39:37), a u velikom finalu nadigrali Njemačku (34:31) i osvojili naslov svjetskih prvaka. Taj povijesni uspjeh ostvarili su Ivano Balić, Valter Matošević, Vlado Šola,Venio Losert, Zvonimir Bilić, Davor Dominiković, Mirza Džomba, Slavko Goluža, Dragan Jerković, Božidar Jović, Mario Kelentrić, Blaženko Lacković, Petar Metličić, Velimir Rajić, Denis Špoljarić, Goran Šprem, Renato Sulić, Tonči Valčić, Ivan Vukas i Vedran Zrnić.

Već sljedeće godine – 2004. – na EP-u u Sloveniji nizom nesretnih okolnosti Hrvatske je bila četvrta i ostala bez medalje, kao i na EP-u 2006. kada su izabranici Line Červara došli do polufinala, ali ostali bez odličja. Dio tih frustracija sa EURA "naplaćen" je olimpijskom zlatom u Ateni, do kojeg su hrvatski rukometaši došli na najuvjerljiviji mogući način sa osam pobjeda u osam utakmica. Zlato u Ateni osvojili su Ivano Balić, Davor Dominiković, Mirza Džomba, Slavko Goluža, Nikša Kaleb, Blaženko Lacković, Venio Losert, Valter Matošević, Petar Metličić, Vlado Šola, Denis Špoljarić, Goran Šprem, Igor Vori, Drago Vuković i Vedran Zrnić. Niska uspjeha nastavljena je 2005. osvajanjem srebrnog odličja na Svjetskom prvenstvu u Tunisu, gdje su tek u finalu zaustavljeni od Španjolske. Godinu dana kasnije hrvatska rukometna reprezentacija je ponovno osvojila četvrto mjesto na Europskom prvenstvu, a Svjetsko prvenstvo 2007. u Njemačkoj pamtit će se po činjenici da su hrvatski rukometaši imali čak devet pobjeda i samo jedan poraz, no taj jedini neuspjeh bio je u četvrtfinalu od Francuske, pa smo nakraju bili "tek" peti, iako smo ukupno imali bolji omjer od prvaka Nijemaca.

Dugi niz "prokletstva" na europskim smotrama prekinut je konačno na EURU u Norveškoj gdje je osvojena srebrna medalja. U finalu su bolji bili Danci, kojima je djelomice "vraćen dug" na Olimpijskim igrama u Pekingu kada su se "Pakleni" upravo pobjedom nad Dancima plasirali u polufinale. Nažalost, tradicija da Hrvatska svaki puta kada ode na OI osvoji zlato poništena je polufinalnim porazom od Francuske, a potom su nas u borbi za broncu svladali i Španjolci.