Smrt je nepopularna, ali vrlo važna tema. Posebno jer se u našoj civilizaciji o smrti ne razgovara. A upravo ona daje smisao životu. Ograničeno vrijeme koje imamo dodaje čar i vrijednost svakom trenutku.
Jedina smo vrsta na planeti koja je svjesna da će umrijeti, a ne volimo o njoj niti razmišljati niti razgovarati.
Smrt je najveća nepoznanica, a većina od nas boji se nepoznatog. To je podsvjesni obrazac koji nas čini nesigurnim i jedan je od razloga zašto o njoj ne želimo razmišljati.
I nevezano u što vjerujete da se nakon smrti događa, ostaje činjenica da ćemo umrijeti. Zato je važno naučiti s tim živjeti kako bi lakše prihvatili i svjesno sudjelovali u procesu umiranja. Tada ga možemo olakšati i svojim bližnjima što će doprinijeti kvaliteti i njihovog i našeg života.
Lagano umirem…
Postoji citat koji kaže: Umrijeti je lako, živjeti je teže.
Ni jedno ni drugo najčešće nije lako, ali živjeti u konstantnom strahu od smrti je definitivno teško.
Svjesno i nesvjesno znamo da je to činjenica koja nas prati od rođenja. I tu smo apsolutno bespomoćni. Što je sljedeća najteža stvar za prihvatiti u životu. Bespomoćnost nas čini tužnima, ljutima i u osnovi kao i da ne postojimo. Jer ako smo bespomoćni, sve će nam se činiti i besmisleno. Naći način da živimo sa svime time najveći je izazov koji je stavljen pred nas.
Ako biti dijete znači učiti kako da živiš, onda biti odrastao znači učiti kako da umreš.
Stephen King
Virujem u te
Za početak trebali bi moći prihvatiti ono što je nepoznato i imati povjerenja.
Imati povjerenja je vjerojatno sljedeći najveći problem današnje civilizacije.
U osnovi nitko nikome ne vjeruje. Ne vjerujemo ni sami sebi jer često ne napravimo ono što si obećamo. Ne vjerujemo, naravno, jedni drugima jer to znači da bi se trebali prepustiti i opustiti. A naučeni smo da trebamo sve držati pod kontrolom što je sljedeća iluzija jer kontrola i sigurnost ne postoji.
Uvijek će se dogoditi nešto što je izvan naše kontrole. I mi umjesto da pustimo još više stišćemo. Što više stišćemo, više smo pod stresom i veća je šansa da se razbolimo i umremo.
Bojim li se smrti?
Osobno i na svjesnoj razini mogu reći i da i ne. Kažem svjesnoj jer nitko od nas ne zna kako će se ponašati u određenoj situaciji dok se s njom ne suočimo.
Znam da se nikad nisam posebno opterećivala onime što je poslije. Ima to veze s odgojem, godinama i stanjem svijesti, ali uvijek mi se činilo da je važnije što sada i s ovim vremenom koje imam na raspolaganju.
No, normalno je da će nam ta činjenica biti prisutnija što smo stariji jer umire sve više ljudi s kojima smo bliski. Ili u situacijama poput rata ili pandemije kada nam je to svakodnevno prisutno.
Kako ću ja bez tebe?!
Sigurno mogu reći da se bojim smrti ljudi koje volim jer tada će završiti njihova uloga u mojem životu.
Možda to zvuči sebično jer bi trebala biti tužna što se njihov život završio. Naravno, ima i toga, ali ako sam potpuno iskrena najtočnije je da se bojim što ću ih ja izgubiti.
I bojim se da će moja uloga u svijetu završiti neodigrana do kraja. Iako ne znam, svjesno, koja je ipak ne želim da završi prerano ali istovremeno želim i da završi! I bojim se i želim slobodu koju smrt donosi. Slobodu od te uloge. Čudno mi to zvuči napisano ali vjerujem da me razumijete, iako se o tome nerado progovara.
Svaki dan je maleni život: svako buđenje i ustajanje malo rođenje, svako svježe jutro mala mladost, svaki odlazak na počinak i san malena smrt.
Arthur Schopenhauer
Smrt je dio života
Kompleksna je ovo tema ali ovim člankom voljela bih vas potaknuti da počnemo otvoreno razgovarati o svemu što proces umiranja uključuje. Važno je suočiti se sa svim aspektima koji čine život jer nam to omogućava da ih prihvatimo i povežemo se s našom istinskom prirodom.
A kako bi to mogli, moramo moći što objektivnije razmišljati i razgovarati.
Jer kada živimo svjesni da možemo umrijeti u svakom trenutku imat ćemo više razumijevanja, bit ćemo zahvalniji za svaki trenutak i bolji jedni prema drugima. Tada nam je i život ljepši, a vjerujem i smrt lakša.
Razmišljate li vi o smrti?
Pravo pitanje nije postoji li život nakon smrti. Pravo pitanje je jeste li živi prije smrti.
Osho
