"Ne razumijem ljude koji 25 puta na dan kažu partneru 'Volim te', pa ni one koji imaju potrebu to čuti 50 puta na dan. Zar se na taj način ne izgubi čar, pravo značenje tih riječi? Zar se ne izližu?" pitala me jednom poznanica. Koja nipošto nije jedina s takvim stavom. Mnogo je onih škrtih na riječima. Jer se ljubav, kao, dokazuje isključivo djelima…
A kako se može izlizati riječ ako dolazi iz srca? Naoštrena namjerom, ona posiječe gore od mača. A ljubav joj, s druge strane, uvijek da blagost i toplinu. Pa zrači vedrinom, odijeva i hrani onoga komu je upućena.
I ne troše se riječi, troše se ljudi i osjećaji. Pa joj odgovorih: "Pogledaj dečka u oči, nasmiješi se i reci mu da ga voliš. Upalit će svaki put, izazvat će nešto u njemu, pa bilo to i 50 puta na dan. Ali moraš biti iskrena, ljubav se ne izjavljuje mehanički, i ne izjavljuje se preko one stvari. Onda dolazi do toga čega se bojiš, obezvređivanja riječi. Jer one samo prenose osjećaje, ne stvaraju ih. Ako ništa nemaš u sebi, ništa ne možeš ni izreći. A imaš li ljubavi, zagrijat ćeš svemir što god kazala. I kako god to učinila."
Ja sam svakoj svojoj curi stalno govorio da je volim. I da mi je lijepa, da me pali i da je želim… Hm, znate na što mislim. Na neki način, zavodio sam ih svaki dan premda su bile moje i pripadale su mi i dušom i tijelom. Žene su takve, vole se osjećati privlačnima, željenima i voljenima. Ali i muškarci, nismo mi nikakve iznimke. Svatko voli čuti da je predmet obožavanja, divljenja i žudnje. Od toga se osjećamo živima, na neki način. Boljima, vrednijima.
Reći komu "volim te" znak je (pre)davanja, posvećenosti i potpune bliskosti. I treba hrabrosti da se to prizna. Shvaćam ako koga obrambeni mehanizmi sprečavaju u tome, to je normalno. Ali ništa ne možete dobiti ako niste spremni dati. Recite zato dečku ili djevojci češće da ga (je) volite. Ako on ili ona to zloupotrijebi, iskoristi, vaše osjećaje uperi protiv vas – to je samo znak da ste s pogrešnom osobom. Prava će vam to vratiti tisuću puta, i bit ćete nagrađeni za nježnost, odanost, vjernost… A tu pogrešnu osobu voda nek nosi. Jer nije znala, jer nije prepoznala, jer na vrijeme nije shvatila prave vrijednosti u životu.
Reći komu "volim te" znak je da vi to dobro znate. Znak je da ste hrabri, znak je da ne kalkulirate, znak je da shvaćate i da poštujete sebe. Jer nije hrabrost ogoljeti se pred drugima ne osjećajući ništa. Hrabrost je kad se bojite, kad osjećate strah od boli, razočaranja, tuge i svega kroz što ste prošli u prijašnjim vezama – a opet se otvarate, opet se izlažete, opet stojite na vjetrometini. I čekate hoće li vam osjećaji biti uzvraćeni.
Reći komu "volim te" znak je da ste čovjek, jednostavno. A ljudskost nikad ne gubi čar.
A kako se može izlizati riječ ako dolazi iz srca? Naoštrena namjerom, ona posiječe gore od mača. A ljubav joj, s druge strane, uvijek da blagost i toplinu. Pa zrači vedrinom, odijeva i hrani onoga komu je upućena.
I ne troše se riječi, troše se ljudi i osjećaji. Pa joj odgovorih: "Pogledaj dečka u oči, nasmiješi se i reci mu da ga voliš. Upalit će svaki put, izazvat će nešto u njemu, pa bilo to i 50 puta na dan. Ali moraš biti iskrena, ljubav se ne izjavljuje mehanički, i ne izjavljuje se preko one stvari. Onda dolazi do toga čega se bojiš, obezvređivanja riječi. Jer one samo prenose osjećaje, ne stvaraju ih. Ako ništa nemaš u sebi, ništa ne možeš ni izreći. A imaš li ljubavi, zagrijat ćeš svemir što god kazala. I kako god to učinila."
Ja sam svakoj svojoj curi stalno govorio da je volim. I da mi je lijepa, da me pali i da je želim… Hm, znate na što mislim. Na neki način, zavodio sam ih svaki dan premda su bile moje i pripadale su mi i dušom i tijelom. Žene su takve, vole se osjećati privlačnima, željenima i voljenima. Ali i muškarci, nismo mi nikakve iznimke. Svatko voli čuti da je predmet obožavanja, divljenja i žudnje. Od toga se osjećamo živima, na neki način. Boljima, vrednijima.
Reći komu "volim te" znak je (pre)davanja, posvećenosti i potpune bliskosti. I treba hrabrosti da se to prizna. Shvaćam ako koga obrambeni mehanizmi sprečavaju u tome, to je normalno. Ali ništa ne možete dobiti ako niste spremni dati. Recite zato dečku ili djevojci češće da ga (je) volite. Ako on ili ona to zloupotrijebi, iskoristi, vaše osjećaje uperi protiv vas – to je samo znak da ste s pogrešnom osobom. Prava će vam to vratiti tisuću puta, i bit ćete nagrađeni za nježnost, odanost, vjernost… A tu pogrešnu osobu voda nek nosi. Jer nije znala, jer nije prepoznala, jer na vrijeme nije shvatila prave vrijednosti u životu.
Reći komu "volim te" znak je da vi to dobro znate. Znak je da ste hrabri, znak je da ne kalkulirate, znak je da shvaćate i da poštujete sebe. Jer nije hrabrost ogoljeti se pred drugima ne osjećajući ništa. Hrabrost je kad se bojite, kad osjećate strah od boli, razočaranja, tuge i svega kroz što ste prošli u prijašnjim vezama – a opet se otvarate, opet se izlažete, opet stojite na vjetrometini. I čekate hoće li vam osjećaji biti uzvraćeni.
Reći komu "volim te" znak je da ste čovjek, jednostavno. A ljudskost nikad ne gubi čar.
You must be logged in to post a comment Login