Iako mislimo da znamo sve o njoj, idemo se malo baviti menopauzom. Menopauza predstavlja kraj fizioloških menstrualnih krvarenja, odnosno kraj reproduktivne dobi žene. Smatra se da prosječna žena u tom razdoblju provede gotovo jednu trećinu životna, a najnoviji demografski pokazatelji ukazuju da se više od 45% žena u Hrvatskoj nalazi u pre ili postmenopauzi.
Jadranka Belan Žuklić, dr. med. spec. ginekologije i porodništva iz Poliklinika Gynexperta odgovara na 10 ključnih pitanja vezanih za menopauzu.
Kada nastupa prirodna menopauza?
Menopauza je naziv za posljednju menstruaciju u životu žene. Fiziološki nastupa između 45. i 55. godine, a u većine žena oko 51. godine. Menopauzi prethodi 2-8 godina hormonalnih promjena koje nazivamo predmenopauza, prosječno nastupa oko 46. godine.
Ako menopauza nastupi između 40 -45. godine riječ je o ranoj, a prije 40. godine o preuranjenoj menopauzi ili prijevremenoj insuficijenciji jajnika.
Dob menopauze je genetski predodređena, ali različiti čimbenici mogu utjecati na njen raniji nastup- stres, autoimune bolesti, virusna upala jajnika, toksini iz okoliša (pušenje), konzumacija droga, operacije na jajnicima i maternici, liječenje nekim citostaticima, radioterapija male zdjelice itd.
Na što treba obratiti pažnju kako bi žena prepoznala prve znakove predmenopauze?
Najčešće se pojavljuju promjene u menstruacijskom ciklusu – produljene i obilnije menstruacije, produljeni ili skraćeni menstruacijski ciklusi, oskudna krvarenja prije ili nakon menstruacije.
Postoje i suptilniji znakovi predmenopauze – izraženije promjene raspoloženja, smanjena koncentracija, zaboravljivost, osjećaj kao da je „mozak u magli“, slabija koncentracija, smanjen libido itd.
Zašto se treba javiti ginekologu kod nepravilnih krvarenja u predmenopauzi?
Dugotrajna i obilna krvarenja znak su nepravilnog ljuštenja sluznice maternice (endometrija) što dugoročno negativno djeluje na zdravlje endometrija. Kako se približava menopauza sve su češći nehormonski uzroci nepravilnih krvarenja – hiperplazija endometrija, polipi, miomi, adenomioza, ali na žalost i maligne bolesti maternice (rak vrata ili trupa maternice).
Ako nepravilna krvarenja ne reagiraju na hormonsku terapiju, vjerojatno se radi o organskom uzroku i potrebna je daljnja dijagnostička obrada.
Koje su žene u većem riziku da se radi o bolesti, a ne hormonskom uzroku krvarenja?
Žene koje dulje od 3 godine nisu bile na ginekološkom pregledu, žene prekomjerne tjelesne mase, pušačice, žene koje su u adolescentnoj dobi imale neredovite cikluse, liječene od neplodnosti, žene koje imaju inzulinsku rezistenciju ili dijabetes te ako je u obitelji bilo ginekoloških bolesti (miomi, endometriozi, rak trupa maternice).
Treba naglasiti da je pretilost, tj. rezervoar estrogena u masnom tkivu, jedan od važnih rizičnih čimbenika za pojavu nepravilnih krvarenja u perimenopauzi te da primjerenom tjelesnom masom, zdravom prehranom, tjelovježbom, nepušenjem možemo znatno utjecati ne samo na ginekološko zdravlje, već i zdravlje dojki, srca i krvnih žila.
Koje su opcije liječenja nepravilnih krvarenja?
Žene si često pokušavaju pomoći za perimenopauzalne tegobe biljnim pripravcima ili tzv. bioidentičnim hormonima koji mogu pojačati estrogeni učinak na endometrij i produljiti period nepravilnih krvarenja. Ne preporučuje se bilo kakav oblik samopomoći prije ginekološkog pregleda.
Na temelju kliničkog i ultrazvučnog pregleda procjenjujemo može li se krvarenje liječiti hormonskim preparatima ili je potreban dijagnostički postupak u vidu biopsije, kiretaže, histeroskopije i patohistološke analize.
Hormonski preparati koji se koriste u liječenju i prevenciji nepravilnih krvarenja su prirodni progesteron, gestageni (sintetski analozi progesterona s jačim učinkom na zaustavljanje krvarenja), kontracepcijske tablete, kombinirano hormonsko nadomjesno liječenje (estrogen i progesteron), unutarmaternični uložak koji lokalno otpušta gestagen („hormonska spirala“).
Ako krvarenje ne prestaje na hormonsku terapiju, vjerojatno se radi o organskoj bolesti koja se mora dokazati ili isključiti biopsijom i patohistološkom analizom.
Kako hormonske promjene u predmenopauzi utječu na naš mozak?
Spolni hormoni jajnika (estrogen, progesteron, muški spolni hormoni), ali i hormoni nadbubrežne žlijezde (DHEAS, kortizol) utječu na stvaranje brojnih neurotransmitera i neuromodulatora u mozgu.
Promjene razine hormona koje se događaju u predmenopauzi utječu na funkcioniranje različitih centara u mozgu iz čega proizlaze tipični simptomi:
valovi vrućine i znojenja, lupanje srca, nesanica, umor, iscrpljenost, promjene raspoloženja, razdražljivost, anksioznost, depresija; smanjena seksualna želja, smanjena koncentracija, zaboravljivost – osjećaj kao da je „mozak u magli“.
Žene su često u strahu da neće moći obavljati svoje profesionalne i obiteljske obveze, ali na sreću s vremenom se mozak privikne na novo hormonsko stanje i tegobe oslabe ili nestanu.
Kakve posljedice mogu imati hormonske promjene na intimni život?
Seksualna želja može biti smanjena zbog učinka manjka estrogena i testosterona na mozak, ali i kao posljedica vaginalne suhoće koja uzrokuje nelagodu, bolnost ponekad i krvarenja tijekom spolnog odnosa. Može se javiti inkontinencija tijekom spolnog odnosa. Mijenja se doživljaj vlastitog tijela i seksualne privlačnosti, ako se tomu pridruži i depresivno raspoloženje, intimni život i odnos s partnerom mogu biti narušeni.
Na sreću živimo u vrijeme kada su dostupne brojne terapijske mogućnosti kojima se može poboljšati emotivni i intimni život žena u predmenopauzi, samo treba o tomu otvoreno razgovarati s ginekologom.
Koje su terapijske mogućnosti za ublažavanje menopauzalnih smetnji i kada treba započeti?
Na početku treba naglasiti važnost stila života – mediteranski tip prehrane, tjelesna aktivnost barem 3.5 sata tjedno, ne konzumirati alkohol i cigarete, pronaći hobije koji opuštaju, boravak u prirodi, druženje i razgovor s prijateljima itd.
Ako to nije dovoljno, hormonsko nadomjesno liječenje, odnosno nadoknada estrogena i progesterona je zlatni standard liječenja gotovo svih simptoma menopauze – od valova vrućine i nesanice koji uzrokuju umor i iscrpljenost, urogenitalne atrofije koja uzrokuje inkontinenciju i seksualnu disfunkciju, mentalnog disbalansa koje ometa svakodnevno funkcioniranje. Ako se hormonska terapija uvede u ranoj perimenopauzi, dokazan je dugoročni preventivni učinak na demenciju, kardiovaskularne bolesti i osteoporozu.
Hormonsko nadomjesno liječenje se naročito preporučuje ženama koje uđu u ranu ili prijevremenu menopauzu i treba trajati barem do dobi nastupa prirodne menopauze oko 50. godine. Ako se s liječenjem započinje između 50-60. godine, preporučuje se koristiti 5 godina, ali individualno se taj period može i produljiti.
Treba li se bojati hormonske terapije i koji su rizici?
Hormonski lijekovi su u primjeni gotovo 70 godina i spadaju u jedne od klinički najbolje ispitanih lijekova. Žene najviše strahuju od venske tromboembolije i raka dojke. Prije započinjanja terapije, na temelju detaljne osobne i obiteljske anamneze te laboratorijskih nalaza, procjenjujemo dobrobiti i moguće rizike za svaku pojedinu ženu.
S primjenom prirodnih estrogena i progesterona u najnižim dozama te transdermalnom primjenom, rizici su svedeni na minimum. Tijekom liječenja su potrebne ginekološke kontrole jednom godišnje te redoviti ultrazvučni pregledi dojki i mamografija.
Što biste kao žena ginekologinja poručili ženama kojima se bliži menopauza?
Živimo u suvremeno doba kada menopauza ne bi trebala biti misterij ili nešto čega se treba stidjeti. To je fiziološki proces kao što je i pubertet ili trudnoća. Kako se napretkom medicine poboljšao nadzor i ishodi trudnoća, tako i menopauzalna medicina pruža poboljšanje kvalitete života žena u perimenopauzi i prevenciju ozbiljnih bolesti kao što su bolesti srca i krvnih žila, osteoporoza i prijelomi kostiju, psihološki poremećaji i demencija. Budite otvorene prema terapijskim mogućnostima kojima možete poboljšati svoje emotivno i kognitivno te zadovoljstvo intimnim životom.
