I uistinu, uče nas, žene, da je predani rad put prema slobodi i nezavisnosti. Marljivo, uči, radi, slušaj muža i uspjeh je zagarantiran. Baš o toj maksimi sam razmišljala dok sam promatrala susjedu kako sjeda na stražnje sjedalo automobila koji vozi njen suprug. Ja sam baš u dvorištu, poduzetna kao i uvijek, šmirglala stare sanjke za novu generaciju pokušavajući uštedjeti koju kunu, ponosna na svoju umješnost.
Ipak sam u svom relativno kratkom životu već pofarbala nebrojeno soba, obnovila nekoliko komada namještaja i pokitala prozore u osmom mjesecu u trudnoće. Moja susjeda, gospođa pred penziju prosvjetnog radnika, jednom je prilikom, sjećam se, izjavila, u maniri najveće dame, kako ne zna ruže podrezati jer to njen muž radi. Gospodin, također, kolače peče i obavlja još nebrojeno kućanskim poslova koje ne stigne kućna pomoćnica.
Ona je stara garda, iz vremena kada je viša srednja klasa još postojala, kada se parkiranje nije plaćalo, kada nije bilo stavki mobitela, digitalne televizije i drugih luksuza modernog vremena u kućnom proračunu. Tada je sve nekako bilo jednostavnije, žene nisu trebale vozačku jer su bile vožene kao dame i tako se općenito nosile.
Danas je moja susjeda mastodont, relikvija nekog prošlog vremena, koje je zameo suvremeni kapitalizam prenesen u kućanstva.
"U kojoj se kapelici ona molila", uvijek bi je komentirala moja majka, prototip uber-žene, aludirajući na molitve koje su joj donijele takvog muža. Ne zato što je moj otac očajan u svojoj bračnoj ulozi, već naprotiv, dobar je muž, iako samo muškarac. Onaj koji će napraviti sve što tražiš od njega, no, nikada samoinicijativno jer mu nedostaje gen da uvidi potrebe i aktivira se po tom pitanju.
No, je li uistinu pitanje samo u razlici Y i X kromosoma ili smo u prežučnoj borbi za ravnopravnost spolova i nezavisnost pretjerale, evoluirale u XXX (aludirajući ne na seks, već na loš, povremeno prekarikirani akcijski film s Vin Dieselom)? Jer u maniri super junaka i špijuna aspiriramo apsolutnoj kontroli? Da, u borbi za slobodu i nezavisnost preuzimamo sve više posla na sebe, nevoljko delegirajući, težeći za monopolom koji bi pokazao našu umješnost rukovođenja, kućom, poslom, djecom, polako se ukopavajući u vlastiti logor. Jer, ono što se čini kao lakši put prema sreći i zadovoljstvu, pomirenje sa ženskom sudbinom, samo je predaja.
Emancipacija je daleko bolji osjećaj. Neovisnost o drugima, mogućnost da sama organiziraš vrijeme, aktivnosti, prijevoz… Neprocjenjiva je. A postiže se samo radom i znanjem. Uostalom, kao i svaka promjena kojoj težimo u svijetu koji je, nažalost, i dalje pretežno muški.
Uostalom, borba je danas najbolji način prilagodbe.
Dvojčeki
Ipak sam u svom relativno kratkom životu već pofarbala nebrojeno soba, obnovila nekoliko komada namještaja i pokitala prozore u osmom mjesecu u trudnoće. Moja susjeda, gospođa pred penziju prosvjetnog radnika, jednom je prilikom, sjećam se, izjavila, u maniri najveće dame, kako ne zna ruže podrezati jer to njen muž radi. Gospodin, također, kolače peče i obavlja još nebrojeno kućanskim poslova koje ne stigne kućna pomoćnica.
Ona je stara garda, iz vremena kada je viša srednja klasa još postojala, kada se parkiranje nije plaćalo, kada nije bilo stavki mobitela, digitalne televizije i drugih luksuza modernog vremena u kućnom proračunu. Tada je sve nekako bilo jednostavnije, žene nisu trebale vozačku jer su bile vožene kao dame i tako se općenito nosile.
Danas je moja susjeda mastodont, relikvija nekog prošlog vremena, koje je zameo suvremeni kapitalizam prenesen u kućanstva.
"U kojoj se kapelici ona molila", uvijek bi je komentirala moja majka, prototip uber-žene, aludirajući na molitve koje su joj donijele takvog muža. Ne zato što je moj otac očajan u svojoj bračnoj ulozi, već naprotiv, dobar je muž, iako samo muškarac. Onaj koji će napraviti sve što tražiš od njega, no, nikada samoinicijativno jer mu nedostaje gen da uvidi potrebe i aktivira se po tom pitanju.
No, je li uistinu pitanje samo u razlici Y i X kromosoma ili smo u prežučnoj borbi za ravnopravnost spolova i nezavisnost pretjerale, evoluirale u XXX (aludirajući ne na seks, već na loš, povremeno prekarikirani akcijski film s Vin Dieselom)? Jer u maniri super junaka i špijuna aspiriramo apsolutnoj kontroli? Da, u borbi za slobodu i nezavisnost preuzimamo sve više posla na sebe, nevoljko delegirajući, težeći za monopolom koji bi pokazao našu umješnost rukovođenja, kućom, poslom, djecom, polako se ukopavajući u vlastiti logor. Jer, ono što se čini kao lakši put prema sreći i zadovoljstvu, pomirenje sa ženskom sudbinom, samo je predaja.
Emancipacija je daleko bolji osjećaj. Neovisnost o drugima, mogućnost da sama organiziraš vrijeme, aktivnosti, prijevoz… Neprocjenjiva je. A postiže se samo radom i znanjem. Uostalom, kao i svaka promjena kojoj težimo u svijetu koji je, nažalost, i dalje pretežno muški.
Uostalom, borba je danas najbolji način prilagodbe.
Dvojčeki
You must be logged in to post a comment Login