Boks kao sport uvijek i svugdje izaziva sukob mišljenja, posebice kada se spomene u kontekstu sa ženskim rodom, a o profesionalnom boksu da i ne govorimo. Mnogi smatraju da je ovaj izuzetno grub sport koji zahtijeva i određenu kondiciju i snagu, ipak rezerviran samo za muškarce i da ženama nikako nije mjesto u boksačkom ringu. Teško je i zamisliti bilo kome da jednu ženu netko nemilosrdno mlati u 12 rundi. Navodno, slično mišljenje imaju i apsolutni kraljevi boksa, svjetski poznata braća Kličko.
Ženski boks kroz povijest
Iako su žene ipak sudjelovale u boksu gotovo otkada on kao sport i postoji, ženske borbe su kroz povijest većinom bile zabranjene, a boks tabu tema rezervirana samo i isključivo za muškarce. Dozvole bi bilo teško ili nemoguće ishoditi, potencijalne boksačice bi bile sankcionirane, dok je većina nacija i službeno zabranjivala ovaj sport.
Prema dostupnim informacijama, ženski boks seže daleko, čak na sam početak 18. stoljeća. Tadašnja navodna europska šampionka, Elizabeth Wilkinson, borila se i protiv muškaraca i protiv žena. Pravila tadašnjeg boksa su dopuštala udaranje nogama, ruganje i druge metode napada koje su za današnji boks nepoznanica.
Tijekom 20-tih godina prošlog stoljeća, profesor Andrew Newton osnovao je Ženski boksački klub u Londonu. Kako je tada taj sport bio izuzetno kontroverzan, početkom 1926. godine, vijeće općine zabranilo je dogovoreni egzibicijski meč između boksačica Annie Newton i Madge Baker, studentice Diggera Stanleyja. Pokušaj održavanja meča u obližnjem Hackneyju poražen je vrlo agresivnom kampanjom koju je vodio gradonačelnik Hackneya, a koji je napisao: “Predloženu izložbu žena boksačica smatram zadovoljenjem senzualnih ideala gomile vulgarnih muškaraca “.
Ministar unutarnjih poslova Sir William Joynson-Hicks bio je među onima koji su se suprotstavili utakmici, tvrdeći da “zakonodavac nikad nije zamišljao da bi u ovoj zemlji bila postavljena tako sramotna izložba.” Ova priča, nakon što je objavljena u cijeloj zemlji, odjeknula je i međunarodno.
U međuvremenu su se stvari drastično promijenile i ženski boks polako nalazi svoje sigurno mjesto na širokoj sportskoj karti. Ženski boks prvi se put pojavio na Olimpijskim igrama na demonstracijskim borbama 1904. godine, a od 2012. godine, ženski amaterski boks pojavio se i kao kategorija na Olimpijskim igrama.
Od 2017. jedine razlike između boksa za muškarce i žene su one povezane sa sigurnošću boksača.
Prema tehničkim pravilima AIBA i općim pravilima natjecanja, razlike su sljedeće :
– štitnici za glavu potrebni su boksačicama bilo koje dobi;
– štitnik za grudi savjetuje se i ženama borcima, kao i štitnik za prepone
– trudne sportašice ne smiju se boriti
Mlade nade hrvatskog ženskog boksa
Što se tiče ženskog boksa u Hrvatskoj, on polako nalazi svoje poklonike, a do sada je već izrodio i nekoliko vrsnih sportašica. Ivana Habuzin je već vrlo poznata u svjetskim boksačkim krugovima, no ovoga ljeta, na boksačku scenu je na velika vrata stupila mlada i perspektivna, 20-godišnja Zagrepčanka Nikolina Čačić, koja je ujedno i prva hrvatska boksačica koja je izborila nastup na Olimpijskim igrama u Tokiju. Svoj Put za Tokio Nikolina je osigurala nakon kvalifikacija u Parizu, pobjedom nad turskom prvakinjom Aycan Guldagi sudačkim preglasavanjem (3-2).
Nažalost, nije se plasirala u četvrtfinale Olimpijskih igara, niti stigla do medalje, budući da nije uspjela savladati puno bolju, spremniju i konkretniju 32-godišnju Caroline Veyre iz Kanade. Nikolina je odlično odradila vrlo hrabar meč, no čini se da je njena protivnica imala prednost u tome što je Nikolinu mogla proučiti; došla je taktički potpuno spremna, ali i odmornija, budući da je u prvom kolu bila slobodna. Ipak, ovo nije ni najmanje umanjilo Nikolinin nevjerovatan put do Olimpijade i sjajan nastup na igrama.
Nikolina je boks kao svoj sport prepoznala sasvim slučajno, i to nakon bolesti i liječničke preporuke da se počne baviti sportom.
“Nisam ni bila nešto posebno zainteresirana za boks, ali imala sam problema sa skoliozom, bolovima u leđima i zbog problema s pogrbljenošću i kukovima po propisanim vježbama liječnika završila sam u sportskoj dvorani, pored koje je bio boksački ring. Tako je sve krenulo”, rekla je Nikolina o svojim početcima u svijetu boksa. “Već danas živim svoj san i na boks ne gledam kao sport i posao, nego na način života u kojem uživam”, dodala je.
Najveća podrška su joj roditelji koji već sedam godina prate svaki njezin meč. Nakon što je sjajno otvorila igre i ostvarila povijesnu pobjedu za ženski boks, razumijevanja ne nedostaje u Hrvatskom boksačkom savezu koji je u njoj prepoznao potencijal i dodijelio joj stipendiju za studij sportskog menadžmenta.
“Kada sam počeo raditi s Nikolinom, odmah mi je u oči zapela njezina upornost i tvrdoglavost. Uvijek želi biti najbolja i osvojiti medalju. Taj natjecateljski duh i želja za osvajanjem je motivira”, rekao je o Nikolini njezin trener, Franjo Kristić.
Nikolina je vrlo mlada, perspektivna i izuzetno talentirana mlada žena koja je donijela potpuno novu dimenziju u boks kao sport, te time srušila i noge predrasude vezane uz žensku participaciju u ovom sportu, tako da ćemo u budućnosti sasvim sigurno još mnogo puta čuti Nikolinino ime. Njeno vrijeme tek dolazi.
