Zigman: Za žene sa stilom

Koja žena ne bi poželjela barem nešto od odjeće koju kreira Juraj Zigman? S razlogom jer riječ je o kreatoru koji je veliko osvježenje na domaćoj modnoj sceni. Nakon niza uspješnih modnih revija prikazanih na Cro-a-porteru, nedavno je dizajnirao ekskluzivnu liniju obuće za slovenski Peko. Kao u modi, ni u životu Juraja Zigmana nema mjesta za dosadu.

Koji su sljedeći koraci vezani uz razvijanje vaše modne marke i u kojem smjeru planirate dalje razvijati vlastiti brand?

Ono što želim postići svojim brendom je jedan viši nivo, a to znači razvijanje dobrog i kvalitetnog accessoryja. Smatram da svaki brend pa tako i kod nas mora sadržavat i accessory. Novi korak je proizvodnja torba. To područje sam već dosta istražio, no kako je prevelika potražnja, a sami nismo u stanju toliko proizvesti, krenut ćemo u „malu proizvodnju“…

Kako su izgledali vaši modni počeci? Može li se za vas reći da ste od najranijeg djetinjstva predodređeni za bavljenje modom?

Nekako mi je bilo zanimljivije oživit slike koje sam slikao već od svoje desete godine. Uvijek sam bio “prekolorističan” da se tako izrazim pa mi platno nije bilo očito dovoljno. Boje su tražile valjda neku drugu “žrtvu”. Naravno, kad sam odlučio da mi posao bude moda u to sam bio posve siguran. To je posao kao i svaki drugi i moraš ga gledat tako. Koliko god si lud i kreativan moraš bit i realan i gledat to kao nešto ozbiljno.meni je to posao, i znam da sam stvoren za to.

Sami počeci su bili dosta brzi, odmah na prvoj godini faksa sam počeo radit. Ja uvijek kažem da je tvoj početak bavljenja modom onda kad počneš radit…Posao je sasvim druga sfera od one koju slušaš na predavanjima. Nisam onaj koji će ti reć da se modom bavi od kad zna za sebe. Možda sam ju počeo volit jako rano, al sam se počeo bavit kad sam počeo radit.

Završili ste milansku školu za dizajn Instituto Europeo di Design. O kakvoj je točno školi riječ te kakav je općenito vaš stav o vječnoj polemici je li potrebno formalno školovanje za profesionalno bavljenje modom?

Radi se o privatnom institutu, IED, sada već najboljoj modnoj školi u Italiji, boljoj od Marangonija. Meni je bilo bitno da se školujem negdje vani, naučim jezik, vidim modu iz prve ruke. Faks mi je dao točno ono po šta sam došao, a to je posao. Naravno da sam naučio puno o modi tj. povijesti mode jer slušaš povijest kostima, mode itd. I to je bilo super. Crtanje i druge stvari bile su prebazične i zbog toga što sam imao to znanje premjestili su me s 1 na 2 godinu faksa tako da zapravo faks nisam ni “osjetio”.

Svako školovanje je potrebno, no smatram kako nije potrebna ni kemija, niti milijun bezveznih predmeta koje moraš prolazit da bi dobio diplomu. Bitna je osnova, a to je povijest mode, kostima. Bitan je i marketing, jezik, dobra osnova krojenja i kad to jednom naučiš tek ćeš tada kroz posao početi učiti.

Talijansko iskustvo

Jedan ste od rijetkih hrvatskih dizajnera s iskustvom školovanja u inozemstvu. Kakva ste znanja u Italiji stekli i jeste li možda paralelno za vrijeme studija surađivali s kojom modnom kućom u Italiji?

Prvo sam počeo stažirati, a poslije i raditi u timu mog profesora. Radili smo sve, od mode do industrijskog dizajna, grafičkog i web dizajna, čak i nakit za arapski svijet. Tu sam naučio mnogo, a najbitnije je da sam učio, i to cijelo vrijeme. Tada sam shvatio kako postoji toliko stvari koje su vezane za modu, a nisu samo odjeća. S druge strane, u tom periodu sam skupa sa svojim kolegom napravio i dvije kolekcije s koje smo se predstavili na talijanskom fashion weeku. To je bilo super, vidjeli smo što znači POČETAK jednog Brenda i to mi je super jer sad znam što je dobro, a što nije kad si na početku.

U međuvremenu sam pronašao novi posao jer sam želio promjenu i tako sam počeo raditi za brend Roberto Musso koji nije poznat široj publici. To je brend koji dobro i uspješno posluje i dobro se prodaje u Japanu, Aziji, Americi, Belgiji i ono što je je najbitnije nema veze sa mnom. Mrzio sam taj stil do tada. Čisti minimalizam, zamislite betonski blok s crvenom linijom. E to je taj minimalizam – no sexy, no romantično, no agresivno ništa što me zanima. Al', eto, upravo me to ponijelo i odmah sam prihvatio. Mislim da kreatori moraju vječito učiti, istraživati nove forme i stilove da bi na “kraju “ sebe pronašli i da bi na kraju rekli "radio sam pa mogu reć sviđa mi li se ili ne". Ja sam četiri sezone uživao, bio sam prvi asistent i počeo sam radit minimalističke haljinice, suknjice. Hahahahha… i onda sam dao otkaz jer mi je bio pun k…

Kakva je, po vama, trenutna modna situacija u Hrvatsko i koliko se naša modna scena razlikuje od one u inozemstvu?

Mogu se uspoređivati naprimjer stilovi, utjecaji, kulture – nešto prepoznatljivo za nas pa onda za njih. Mi nismo očito još izgradili neki prepoznatljivi stil. Zna se kako se razlikuje modna scena u Parizu od one u Milanu. Vidi se razlika u modi, modna scena je drukčija, a uostalom vani je sve business. Tu se radi kako bi se najprije bilo u novinama, kako bi se ispunila želja za slavom, a vani se radi da se zaradi. Tu se radi da se pokriju troškovi – vani se velike ideje naplaćuju. Kreativci stvaraju, a ne mole da ih netko razumije. Vani postoje bajeri koji kupuju, plaćaju i onda prodaju, a kod nas drže robu pa ako prođe prođe ako ne NE. Sve to čini neku modnu scenu. Kod nas je još uvijek i publika kriva, prvi redovi itd.

Modni kreatori međusobno teško funkcioniraju. Vani su svi koncentrirani na sebe za svoj proizvod, a ne na to dal je netko negdje uspio, nekog obukao, kako je to bilo ili zašto oni, a ne mi ili…Siguran sam da znaš na što mislim, ta vibra je čuda.

No, eto, možda i ja pretjerujem. Ima jedna super stvar u Hrvatskoj modnoj sceni, a to je što se počelo prepoznavati što je dobro, a što nije. Kriteriji se dižu, više se radi i ulaže, počinju neki izleti u “proizvodnju”. Svi to žele. Razvija se accessory, i tu ti leži odgovor na tvoje pitanje. Razlika je u tome što su oni vani to odavno počeli, a mi smo tek krenuli. Razlika je što oni to imaju, a mi tek to stvaramo.

Slikarski kolorit

Bavili ste se i slikarstvom, u kolikoj se mjeri slikarstvo prožima kroz vaše modele?

Sav taj kolorit koji sam koristio na slikama prenio sam i na modu. Moda je k'o i slika samo što se kreće. Kad radim kompletni stajling on mora zadovoljit neke moje slikarske kriterije.mora bit kompozicijski savršen, kao slika. Mislim da se ne bih bavio modom, a da se nisam bavio i slikarstvom. Veliki utjecaj sam imao u svim tim bojama i platnima. Mislim da ću u budućnosti puno više koristit sliku kao motiv na mojim haljinama.

Relativno brzo ste se nametnuli svojim kreacijama i nerijetko modni kritičari hvale vaš rad. Kako biste sami opisali svoje modele i što je ono što ih karakterizira?

Mislim da u poslu koji nema objektivne kritike treba samo energije kojom ćeš zainteresirat. Mislim da u mom radu ima energije, nije samo odjevni predmet, već neka priča. Nikad se nisam bojao hoću li nešto prodat ili ne, i mislim da je to razlog zašto radim stvari koje ljudi prihvaćaju, nose. Nisam opterećen komercijalnim u toj mjeri da me stopira u mojim idejama, to ljudi vide, i po tome sam karakterističan. Ne bojim se. Moda je postala vrlo dosadna, a ja ne želim bit takav. Kad opisujem svoje modele previše razmišljam, a to nije dobro, tako da ne znam…

Za maštovite i sretne…

Što je idealan okvir za jednu vašu kreaciju, odnosno kakav je profil žene koja nosi odjeću potpisanu imenom Juraja Zigmana?


Maštovite, sretne, zapravo sve one kojima se moja roba sviđa. A takve su svakakve. Teško mi je definirat. Moju robu znaju kupit i žene od 60 godina. Mislim da bi možda bilo pretjerano da definiram profil žene. Tko zna možda moju odjeću potajno nose muškarci. Hahahaha, nikad ne znate. Na kraju postoji jedan odgovor: dizajniram za sve, osim za one koje nemaju stila! To je profil žena – žene sa stilom i ukusom.

Biste li mogli izdvojiti neku poznatu osobu koja bi svojom osobnošću najbolje utjelovila vaše modno stvaralaštvo?

Definitivno Lady GAGA, Beyonce… Raditi za pozornicu je sasvim drugi svijet. Mislim da se tu tek moram dokazati. Šteta što kod nas glazbenici ne surađuju s ludim kreatorima već s lošim stilistima. A imali smo Josipu Lisac prije nego šta se mama od Lady Gage rodila.

Imate iza sebe već velik broj modnih poklonika, ali i nemogućnost da se jednostavno dođe do vaših modela, budući je vaš atelje u Kostreni. Gdje se u Hrvatskoj može nabaviti vaša odjeća?

Za nać dobru stvar treba se potrudit. Mislim da će se puno stvari promijeniti glede prodaje. Sad kad vidim rezultate prodaje cipela shvaćam da ljudi kod nas imaju želju za nečim ludim i za Zigmanom. Za sada radimo unikatnu odjeću i naravno da je teško nabavit komade iz moje kolekcije jer nismo još u prevelikoj proizvodnji. S jedne strane mi to odgovara jer ne želim da je moj proizvod kao pašteta, a s druge strane radim na tome da ipak omogućim proizvodnju većih brojeva i tada će sve krenut kako sam zamislio.

U siječnju se otvara novi dućan u Dežmanovom prolazu 5 i moje će haljine ispadati iz izlogaaaaa… Bit će ludooo!!! Za sada podaja se odvija u sljedećim dućanima:
Bib, Duga ulica 24, Vinkovci
Think Pink, Kružićeva 6, Split
Modni Kantun, Zlatarska 3, Dubrovnik
Victor Koncept, Kralja Držislava 10, Zagreb



Često se mogu čuti komentari o previsokim cijenama odjeće hrvatskih dizajnera. Što mislite o tome?

Mislim da je s razlogom skupo jer na veleprodajnu cijenu, po nekoj čudnoj logici, ide 123 posto. Većina dućana s hrvatskim proizvodima ima toliku maržu što dovodi do visokih cijena. Veliki sam protivnik toga, al' morate znat kako je neki proizvod napravljen. Moja jakna se radi cijeli dan i na njoj radim ja osobno i krojačica te šilica. Ona nije proizvod industrije i ne može cijenom konkurirat Kini ili Tajlandu. I sva sreća da je tako jer na kraju taj proizvod ima neku vrijednost. Ima neku priču i nešto posebno je u toj odjeći. I to mora imat cijenu. Smatram da su neki brendovi koji dolaze iz vana preskupi jer se tu radi o ogromnim serijama, ogromnim količinama i nema posebne vrijednosti. Zamislite s koliko je ljubavi i s kojom preciznošću napravljen komad odjeće hrvatskih kreatora. Čak smo prejeftini, kada govorim o veleprodajnim cijenama! Ono što dolazi na tu cijenu je jedini razlog zbog kojeg su takvi komentari. Nažalost, dok nemaš svoj dućan teško diktiraš cijene. A opet svatko najbolje zna koliko vrijedi!