Kontroverza današnjice je mit o individualnosti. Kako biti originalni, jedinstveni, neponovljivi u zagušujućem društvu spektakla, šarenila i ceremonija, uzusa, normativa i prosudbi, kodificiranih uloga?
Koliko god željeli biti posebni, jedinstveni koliko se god željeli izdvojiti i emancipirati od prosjeka, mediokriteta, drugih ipak naše odredište nije pusti otok ni idilični velebitski pašnjak s ovčicama. I dalje se gužvamo i packamo s drugima u vrevi, masi, prenakrcanim tramvajima, trgovinama, trgovima, koncertima, premijerama, velikim uspješnim timovima. Je li nam ta naša individualnost, samobitnost doista prioritet ili nas je inertnost i sljepilo kolektivne svijesti zaštopalo, usporilo, paraliziralo, omeđilo ili odgovorilo od te "utopije"?
Ispralo mozgove statistikama, demotiviralo znanstvenim analizama, uplašilo prognozama, predviđanjima i procjenama, iskustvima iz prošlosti, policijskim palicama? Je li uopće individualnost moguća i da li nam kao takva uopće treba? Imamo li je dovoljno? Čemu nam ona služi? I da je imamo što bismo s njom činili? Je li priložena kakva uputa, shema za uporabu ili neki slični naputak?
Svako takvo pitanje, razmišljanje, konceptualiziranje individualnosti istovremeno nas i udaljava od prave spoznaje o njoj samoj. Često razmišljanje o individualnosti budi nam osjećaj ljutnje i frustracije, bunta i osjećaj borbe za pravo, pravdu ili osjećaj nemoći. Takvo razmišljanje i analiziranje vuče sa sobom sužen percepcijski vidik koji vodi do suđenja i okrivljavanja, stratifikacije, stramputice, zablude – podjela na glupe i pametne, domaće/goste, lijeve/desne, vjernike/heretike, crnce/bijelce, bogate/siromašne, lijepe/ružne svjesne i spavače, emancipirane i utopljene u masu, spašene i osuđene.
Sva ta pametovanja, nastojanja, igre superiornosti, inferiornosti samo nepotrebno raspršuju i troše našu energiju, stvaraju razdor i siju sjeme straha. Takva vrsta promišljanja temelj je za spolne i rodne ratove, uskogrudni provincijalizam, ksenofobiju ili zadrti malograđanski nacionalizam. Binaran sustav digitalnog Matrixa uvijek nas tjera da se odredimo za ili protiv, da se priklonimo jednom od polariteta 0 ili 1 i da time priznamo da postoji ono drugo – zlo, suprotstavljeno našem uvjerenju, vjerovanju, osjećaju!
I mi mislimo da je to izraz naše individualnosti, gorljivo branimo naš stav i hvastamo se time slažući od tih i takvih puzzli svoju (mislimo jedinstvenu i neponovljivu) sliku o sebi. Tako se i opisujemo i predstavljamo. Ja sam Danac, Bosanac, evangelist, marksist, mlad, nepušač, situiran, navijač, načitan i lijep. No, tko si zapravo ti?
Tko ti je rekao, tko ti je pokazao tko si ti, tko te učio postojanju, individualnosti, tvojoj biti?
Filozofske doktrine, religijske dogme, masovni mediji, školski/edukacijski sustav, okolina, tvoji roditelji, bake i djedovi, strina? Živimo u informacijsko-komunikacijskom dobu, a ne znamo te najosnovnije stvari. Jeste pitali kad svoje roditelje, učitelje – tko su oni? Zamislite njihovu reakciju! Kakvo je to pitanje?! Ta su pitanja za fantazere i zanesenjake. Ona nisu potrebna na razgovorima za posao niti važna u školi.
Naprotiv. Što manje znamo o sebi lakše će nam se uvaljati slika koju drugi žele da imamo o sebi. Slika o našoj nemoći, ograničenosti, našoj prevelikoj emocionalnosti, zakočenosti, nepouzdanosti, neznanju ili će nam pak nabildati ego i uvaliti priču o pak o superiornosti vlastitog uma, potrebi za egocentrizmom, narcizmom bez percipiranja i prepoznavanja vrijednosti drugog bića.
Svi mi imamo svoj vlastiti unutarnji svemir, naš osoben način gledanja na stvari, naša osobna iskustva satkana u uspomene i osobnu povijest svakog od nas. Katkad nam je to teret i teško jer ne znamo kako to prihvatiti ili promijeniti. Kako nadići zaglupljujuće stereotipe, kako sami osloboditi sebe, spoznati svoju individualnost i prihvatiti pravo na drskost drugih ljudi da budu drugačiji? Kako srušiti čvrsto građene zidove koji su nas dijelili od susreta s vlastitom intimom, od bliskosti sa samim sobom, od naklonosti i sklonosti prema svom istinskom biću, prema njegovoj istinskoj prirodi. Taj odgovor je i cilj i put i poziva svakoga osobno. Odnos s drugima služi nam kao mapa da vidimo gdje smo na tom putu.
Kakvi smo prema drugim ljudima takvi smo prema našem istinskom biću u nama. To vanjsko nam je dragocjeno jer unutarnji kozmos se ogleda u vanjskom svijetu. Kad uredimo odnos prema vlastitom biću naša refleksija prema van bit će puno privlačnija, a individualnost će procvasti u svojoj punini. Naša individualnost je naša spremnost na dijeljenje, na bliskost, na otvaranje prema svijetu bez straha da će nas nešto ili netko ugroziti, ismijati, povrijediti.
To je stanje svijesti i spoznaje života. To je način na koji izražavamo svoje svoju prirodnu u najboljoj mogućoj mjeri s najvećom mogućom svjesnošću i nepatvorenošću, bez kalkulacija. To se ne gubi stanjem na tekućem niti dobiva akademskim titulama, nema baš veze s mogućnostima, komfor zonom i vašim osobnim lifestyleom.
"Jer isto je za sluge, isto je za gazde
I najlipše stvari u životu su džabe."
(TBF)
Za mene osobno individualnost je autentičnost, život iz srca uz veliki respekt mašti. Meditirajte o vlastitoj individualnosti i divite joj se.. Spoznavajte i dijelite sebe na najbolji način komunicirajući jezikom ljubavi sa sobom i svijetom oko sebe! I pišite mi! 🙂
Human evolution has two steps – from being somebody to being nobody, and from being nobody to being everybody.
This knowledge can bring sharing and caring throughout the world.
(Sri Sri Ravi Shankar)
Kontruktivni život
PITAJ SANJU
Sanja Tatalović Matovina, kolumnistica portala She.hr te osnivačica i voditeljica Centra Konstruktivni život, certificirani je Theta Healing terapeut i instruktorica antistresnih programa i tehnika disanja, koja u svojim terapijama primjenjuje holistički i integralni pristup.
Osim što nas svojim kolumnama približava nama samima pišući o temama koje sve od reda imaju zajednički nazivnik – naš unutarnji mir, Sanja je zaželjela pokrenuti komunikaciju i sa svojim čitateljima na našem portalu, te vas stoga pozivamo da nam na naš mail – [email protected] šaljete pitanja za Sanju (u naslov maila upišite ZA SANJU).
Pitanje neka bude vezano uz tematiku ovotjedne kolumne, a Sanja će svaki tjedan odabrati jedno od pristiglih pitanja (koja su anonimna) i odgovoriti na njega. Sigurni smo da će vam Sanjin nevjerojatni senzibilitet pomoći u situacijama u kojima vam se čini kao da nema izgleda, zato – pišite nam!
Koliko god željeli biti posebni, jedinstveni koliko se god željeli izdvojiti i emancipirati od prosjeka, mediokriteta, drugih ipak naše odredište nije pusti otok ni idilični velebitski pašnjak s ovčicama. I dalje se gužvamo i packamo s drugima u vrevi, masi, prenakrcanim tramvajima, trgovinama, trgovima, koncertima, premijerama, velikim uspješnim timovima. Je li nam ta naša individualnost, samobitnost doista prioritet ili nas je inertnost i sljepilo kolektivne svijesti zaštopalo, usporilo, paraliziralo, omeđilo ili odgovorilo od te "utopije"?
Ispralo mozgove statistikama, demotiviralo znanstvenim analizama, uplašilo prognozama, predviđanjima i procjenama, iskustvima iz prošlosti, policijskim palicama? Je li uopće individualnost moguća i da li nam kao takva uopće treba? Imamo li je dovoljno? Čemu nam ona služi? I da je imamo što bismo s njom činili? Je li priložena kakva uputa, shema za uporabu ili neki slični naputak?
Svako takvo pitanje, razmišljanje, konceptualiziranje individualnosti istovremeno nas i udaljava od prave spoznaje o njoj samoj. Često razmišljanje o individualnosti budi nam osjećaj ljutnje i frustracije, bunta i osjećaj borbe za pravo, pravdu ili osjećaj nemoći. Takvo razmišljanje i analiziranje vuče sa sobom sužen percepcijski vidik koji vodi do suđenja i okrivljavanja, stratifikacije, stramputice, zablude – podjela na glupe i pametne, domaće/goste, lijeve/desne, vjernike/heretike, crnce/bijelce, bogate/siromašne, lijepe/ružne svjesne i spavače, emancipirane i utopljene u masu, spašene i osuđene.
Sva ta pametovanja, nastojanja, igre superiornosti, inferiornosti samo nepotrebno raspršuju i troše našu energiju, stvaraju razdor i siju sjeme straha. Takva vrsta promišljanja temelj je za spolne i rodne ratove, uskogrudni provincijalizam, ksenofobiju ili zadrti malograđanski nacionalizam. Binaran sustav digitalnog Matrixa uvijek nas tjera da se odredimo za ili protiv, da se priklonimo jednom od polariteta 0 ili 1 i da time priznamo da postoji ono drugo – zlo, suprotstavljeno našem uvjerenju, vjerovanju, osjećaju!
I mi mislimo da je to izraz naše individualnosti, gorljivo branimo naš stav i hvastamo se time slažući od tih i takvih puzzli svoju (mislimo jedinstvenu i neponovljivu) sliku o sebi. Tako se i opisujemo i predstavljamo. Ja sam Danac, Bosanac, evangelist, marksist, mlad, nepušač, situiran, navijač, načitan i lijep. No, tko si zapravo ti?
Tko ti je rekao, tko ti je pokazao tko si ti, tko te učio postojanju, individualnosti, tvojoj biti?
Filozofske doktrine, religijske dogme, masovni mediji, školski/edukacijski sustav, okolina, tvoji roditelji, bake i djedovi, strina? Živimo u informacijsko-komunikacijskom dobu, a ne znamo te najosnovnije stvari. Jeste pitali kad svoje roditelje, učitelje – tko su oni? Zamislite njihovu reakciju! Kakvo je to pitanje?! Ta su pitanja za fantazere i zanesenjake. Ona nisu potrebna na razgovorima za posao niti važna u školi.
Naprotiv. Što manje znamo o sebi lakše će nam se uvaljati slika koju drugi žele da imamo o sebi. Slika o našoj nemoći, ograničenosti, našoj prevelikoj emocionalnosti, zakočenosti, nepouzdanosti, neznanju ili će nam pak nabildati ego i uvaliti priču o pak o superiornosti vlastitog uma, potrebi za egocentrizmom, narcizmom bez percipiranja i prepoznavanja vrijednosti drugog bića.
Svi mi imamo svoj vlastiti unutarnji svemir, naš osoben način gledanja na stvari, naša osobna iskustva satkana u uspomene i osobnu povijest svakog od nas. Katkad nam je to teret i teško jer ne znamo kako to prihvatiti ili promijeniti. Kako nadići zaglupljujuće stereotipe, kako sami osloboditi sebe, spoznati svoju individualnost i prihvatiti pravo na drskost drugih ljudi da budu drugačiji? Kako srušiti čvrsto građene zidove koji su nas dijelili od susreta s vlastitom intimom, od bliskosti sa samim sobom, od naklonosti i sklonosti prema svom istinskom biću, prema njegovoj istinskoj prirodi. Taj odgovor je i cilj i put i poziva svakoga osobno. Odnos s drugima služi nam kao mapa da vidimo gdje smo na tom putu.
Kakvi smo prema drugim ljudima takvi smo prema našem istinskom biću u nama. To vanjsko nam je dragocjeno jer unutarnji kozmos se ogleda u vanjskom svijetu. Kad uredimo odnos prema vlastitom biću naša refleksija prema van bit će puno privlačnija, a individualnost će procvasti u svojoj punini. Naša individualnost je naša spremnost na dijeljenje, na bliskost, na otvaranje prema svijetu bez straha da će nas nešto ili netko ugroziti, ismijati, povrijediti.
To je stanje svijesti i spoznaje života. To je način na koji izražavamo svoje svoju prirodnu u najboljoj mogućoj mjeri s najvećom mogućom svjesnošću i nepatvorenošću, bez kalkulacija. To se ne gubi stanjem na tekućem niti dobiva akademskim titulama, nema baš veze s mogućnostima, komfor zonom i vašim osobnim lifestyleom.
"Jer isto je za sluge, isto je za gazde
I najlipše stvari u životu su džabe."
(TBF)
Za mene osobno individualnost je autentičnost, život iz srca uz veliki respekt mašti. Meditirajte o vlastitoj individualnosti i divite joj se.. Spoznavajte i dijelite sebe na najbolji način komunicirajući jezikom ljubavi sa sobom i svijetom oko sebe! I pišite mi! 🙂
Human evolution has two steps – from being somebody to being nobody, and from being nobody to being everybody.
This knowledge can bring sharing and caring throughout the world.
(Sri Sri Ravi Shankar)
Kontruktivni život
PITAJ SANJU
Sanja Tatalović Matovina, kolumnistica portala She.hr te osnivačica i voditeljica Centra Konstruktivni život, certificirani je Theta Healing terapeut i instruktorica antistresnih programa i tehnika disanja, koja u svojim terapijama primjenjuje holistički i integralni pristup. Osim što nas svojim kolumnama približava nama samima pišući o temama koje sve od reda imaju zajednički nazivnik – naš unutarnji mir, Sanja je zaželjela pokrenuti komunikaciju i sa svojim čitateljima na našem portalu, te vas stoga pozivamo da nam na naš mail – [email protected] šaljete pitanja za Sanju (u naslov maila upišite ZA SANJU).
Pitanje neka bude vezano uz tematiku ovotjedne kolumne, a Sanja će svaki tjedan odabrati jedno od pristiglih pitanja (koja su anonimna) i odgovoriti na njega. Sigurni smo da će vam Sanjin nevjerojatni senzibilitet pomoći u situacijama u kojima vam se čini kao da nema izgleda, zato – pišite nam!
You must be logged in to post a comment Login