Neosporno je kako smo u mnogim stvarima formatirani svojim djetinjstvom, odrastanjem i odgojem jer većina naših snažnih, neugodnih i potisnutih emocija potječu upravo iz tog razdoblja. No, budući da stvari nisu fiksne, mi introspekcijom, komunikacijom, informiranošću, odnosima s drugima dobivamo uvide i rastemo u svakom pogledu.
Sada, kada smo odrasle osobe, bespotrebno je tražiti izlike za pasivnost, samosažaljenje, ulogu žrtve, krive situacije u roditeljima, nesretnom djetinjstvu i sl. Nismo bespomoćni. Kadri smo preuzeti odgovornost i suočiti se sa svojim emocijama i utjecati na doživljaj svoje slike svijeta.
Za suočavanje s duhovima prošlosti nije potreban vremeplov. Nefunkcionalni životni obrasci (način reagiranja, naš stav prema sebi i drugima, način ophođenja, komunikacija, osjećaji prema sebi i drugima, uvjerenja koja imamo) koji su velikim su djelom odraz spleta prijašnjih uvjerenja i iskustava podastiru nam se gotovo svakodnevno.
Tko je kriv? – TI!
U ljubavnim odnosima često se proziva "onaj drugi" kao glavni i odgovorni za partnerove emocije ili doživljaje stvarnosti mada bi bilo puno praktičnije i dugoročno isplativije kada bi u odnos ulazile dvije emocionalno zrele i emancipirane osobe s dubokim respektom kako svojih potreba i osjećaja tako i partnerovih. Preuzimati odgovornost za tuđe probleme kroz sažaljenje ili štićenje druge osobe znači kako je dovoljno ne cijenimo ili je smatramo slabom, nezrelom i nesposobnom. Ako se pak nađete u situaciji da osobno igrate ulogu žrtve i emocionalno manipulirate partnerom također potkopavate sami sebi teren jer vrlo bitan osjećaj samopouzdanja i samopoštovanja će polako, ali sigurno iščeznuti.
Situaciju kad druga osoba ili partner odbija ili ne uvažava vaše potrebe ili vam kontrira doživljavat će te kao znak da vas ta osoba ne voli, ne cijeni i da će vas ubrzo i napustiti. Emocionalno nezrele i nezdrave osobe u svakom slučaju moraju biti u pravu s tendencijom vrlo žestokog dokazivanja svoje istine čak i pod cijenu iskrivljavanja činjenica, donošenjem nelogičnih zaključaka, izvrtanjem smisla tuđih i svojih riječi, nesvjesnim pretvaranje da ne znaju o čemu se uopće govori i sl. jer su odgojem živjeli u strahu od poraza, od krivnje, od nemogućnosti izražavanja sebe. Sad im je svaka slična situacija budi dječje uspomene i pritom doživljavaju snažan emocionalni stres kao da je najbanalnija stvar pitanje života i smrti.
Zašto se to događa?
Mi dobivene informacije ponajprije filtriramo kroz naše emocije, a ne kroz racionalni um. Vjerojatno ste i sami primijetili vrlo zanimljivu činjenicu kako negativne informacije doživljavamo emocionalno, a pozitivne racionalno. Na toj spoznaji i od nje žive tabloidi, mediji, lobiji i svi oni koji žele manipulirati drugima. "Jučer je u prometnoj nesreći poginulo je 36 osoba, a 15 je teško ozlijeđeno". Naša prva nesvjesna reakcija će biti – aaaaaaa…. jooooj, jadni ljudi. Javljaju se osjećaji suosjećanja, strah, nevjerica, neka vrsta poistovjećivanja. U toj situaciji um je vrlo otvoren i primjećiv.
Ako čujemo "Poznata pjevačica donirala 10.000 $ u dobrotvorne svrhe." Ah, pa mogla je i više! Što je to njoj, oni zarađuju brda novca po jednom nastupu, jedna njena haljina toliko stoji. Odmah se uključuje racio, logika, zaključivanje, primjećivanje, prosudbe, uspoređivanje. Vrlo rijetko ili gotovo nikad nećemo sumnjati u negativnost. Ti imaš nešto protiv mene! – Pa naravno! Ti mi se sviđaš, super si mi? – Što ti u stvari sad hoćeš od mene?
To je stoga što su nam je strah od negativnosti usađen u sam temelj preživljavanja. Kad su u dalekoj prošlosti naši preci živjeli u pećinama, hodali uokolo s toljagama, lovili životinje i skupljali bobice kako bi preživjeli sva su osjetila bila izoštrena i sviraspoloživi odašiljači bili podešeni na opasnost. Primijetiti negativnost/opasnost značilo je spasiti život (sebi i zajednici). To je bilo puno bitnije nego pronaći prekrasno drvo s velikim, sočnim plodovima ili uloviti lijepo uhranjenu životinju.
Opustite se, mamuti su izumrli!
Danas više na nas ne vrebaju životinje, ali i dalje je naša vlastita životna arena poprište sukoba i borbe za preživljavanje. Mamute, tigrove, vukove i druge zvjerke preslikali smo na partnera, roditelje, šef, kolegu na poslu, prijateljice… No, kao odraslima trebalo bi nam biti jasno da su mamuti izumrli. Možemo biti sigurni – preživjet ćemo. Strah se javlja tamo gdje nema informacija, znanja ili ono nije potpuno. Manipulacija je moguća gdje su strah, neznanje ili poluznanje zajedno prisutni. Racionalno pogledajte u negativno. Sumnjajte u njega i smanjite njihovo preuveličavanje, generalizaciju i dramatiziranje bilo da ga proživljavate ili slušate o njemu iz bilo kojeg izvora. Svaki kompliment ili dobronamjernu gestu primite puninom srca sa zahvalnošću, bez obzira da li vam dana u šali, iskreno ili samo onako usput. Naučite i sebe i druge da ste predodređeni za ljubav, da je zaslužujete i možete je dati u neograničenim količinama. Postanite ono što želite biti, što jeste, očekujte to i to će se i dogoditi.
I … pišite mi! 🙂
Centar Konstruktivni život
SANJA ODGOVARA NA VAŠA PITANJA
Sanja Tatalović Matovina, kolumnistica portala She.hr te osnivačica i voditeljica Centra Konstruktivni život, certificirani je Theta Healing terapeut i instruktorica antistresnih programa i tehnika disanja, koja u svojim terapijama primjenjuje holistički i integralni pristup.
Osim što nas svojim kolumnama približava nama samima pišući o temama koje sve od reda imaju zajednički nazivnik – naš unutarnji mir, Sanja je zaželjela pokrenuti komunikaciju i sa svojim čitateljima na našem portalu, te vas stoga pozivamo da nam na naš mail – [email protected] šaljete pitanja za Sanju (u naslov maila upišite ZA SANJU).
Pitanje neka bude vezano uz tematiku ovotjedne kolumne, a Sanja će svaki tjedan odabrati jedno od pristiglih pitanja (koja su anonimna) i odgovoriti na njega.
Sigurni smo da će vam Sanjin nevjerojatni senzibilitet pomoći u situacijama u kojima vam se čini kao da nema izgleda, zato – pišite nam!
Vaš She.hr
Sada, kada smo odrasle osobe, bespotrebno je tražiti izlike za pasivnost, samosažaljenje, ulogu žrtve, krive situacije u roditeljima, nesretnom djetinjstvu i sl. Nismo bespomoćni. Kadri smo preuzeti odgovornost i suočiti se sa svojim emocijama i utjecati na doživljaj svoje slike svijeta.
Za suočavanje s duhovima prošlosti nije potreban vremeplov. Nefunkcionalni životni obrasci (način reagiranja, naš stav prema sebi i drugima, način ophođenja, komunikacija, osjećaji prema sebi i drugima, uvjerenja koja imamo) koji su velikim su djelom odraz spleta prijašnjih uvjerenja i iskustava podastiru nam se gotovo svakodnevno.
Tko je kriv? – TI!
U ljubavnim odnosima često se proziva "onaj drugi" kao glavni i odgovorni za partnerove emocije ili doživljaje stvarnosti mada bi bilo puno praktičnije i dugoročno isplativije kada bi u odnos ulazile dvije emocionalno zrele i emancipirane osobe s dubokim respektom kako svojih potreba i osjećaja tako i partnerovih. Preuzimati odgovornost za tuđe probleme kroz sažaljenje ili štićenje druge osobe znači kako je dovoljno ne cijenimo ili je smatramo slabom, nezrelom i nesposobnom. Ako se pak nađete u situaciji da osobno igrate ulogu žrtve i emocionalno manipulirate partnerom također potkopavate sami sebi teren jer vrlo bitan osjećaj samopouzdanja i samopoštovanja će polako, ali sigurno iščeznuti.
Situaciju kad druga osoba ili partner odbija ili ne uvažava vaše potrebe ili vam kontrira doživljavat će te kao znak da vas ta osoba ne voli, ne cijeni i da će vas ubrzo i napustiti. Emocionalno nezrele i nezdrave osobe u svakom slučaju moraju biti u pravu s tendencijom vrlo žestokog dokazivanja svoje istine čak i pod cijenu iskrivljavanja činjenica, donošenjem nelogičnih zaključaka, izvrtanjem smisla tuđih i svojih riječi, nesvjesnim pretvaranje da ne znaju o čemu se uopće govori i sl. jer su odgojem živjeli u strahu od poraza, od krivnje, od nemogućnosti izražavanja sebe. Sad im je svaka slična situacija budi dječje uspomene i pritom doživljavaju snažan emocionalni stres kao da je najbanalnija stvar pitanje života i smrti.
Zašto se to događa?
Mi dobivene informacije ponajprije filtriramo kroz naše emocije, a ne kroz racionalni um. Vjerojatno ste i sami primijetili vrlo zanimljivu činjenicu kako negativne informacije doživljavamo emocionalno, a pozitivne racionalno. Na toj spoznaji i od nje žive tabloidi, mediji, lobiji i svi oni koji žele manipulirati drugima. "Jučer je u prometnoj nesreći poginulo je 36 osoba, a 15 je teško ozlijeđeno". Naša prva nesvjesna reakcija će biti – aaaaaaa…. jooooj, jadni ljudi. Javljaju se osjećaji suosjećanja, strah, nevjerica, neka vrsta poistovjećivanja. U toj situaciji um je vrlo otvoren i primjećiv.
Ako čujemo "Poznata pjevačica donirala 10.000 $ u dobrotvorne svrhe." Ah, pa mogla je i više! Što je to njoj, oni zarađuju brda novca po jednom nastupu, jedna njena haljina toliko stoji. Odmah se uključuje racio, logika, zaključivanje, primjećivanje, prosudbe, uspoređivanje. Vrlo rijetko ili gotovo nikad nećemo sumnjati u negativnost. Ti imaš nešto protiv mene! – Pa naravno! Ti mi se sviđaš, super si mi? – Što ti u stvari sad hoćeš od mene?
To je stoga što su nam je strah od negativnosti usađen u sam temelj preživljavanja. Kad su u dalekoj prošlosti naši preci živjeli u pećinama, hodali uokolo s toljagama, lovili životinje i skupljali bobice kako bi preživjeli sva su osjetila bila izoštrena i svi
raspoloživi odašiljači bili podešeni na opasnost. Primijetiti negativnost/opasnost značilo je spasiti život (sebi i zajednici). To je bilo puno bitnije nego pronaći prekrasno drvo s velikim, sočnim plodovima ili uloviti lijepo uhranjenu životinju. Opustite se, mamuti su izumrli!
Danas više na nas ne vrebaju životinje, ali i dalje je naša vlastita životna arena poprište sukoba i borbe za preživljavanje. Mamute, tigrove, vukove i druge zvjerke preslikali smo na partnera, roditelje, šef, kolegu na poslu, prijateljice… No, kao odraslima trebalo bi nam biti jasno da su mamuti izumrli. Možemo biti sigurni – preživjet ćemo. Strah se javlja tamo gdje nema informacija, znanja ili ono nije potpuno. Manipulacija je moguća gdje su strah, neznanje ili poluznanje zajedno prisutni. Racionalno pogledajte u negativno. Sumnjajte u njega i smanjite njihovo preuveličavanje, generalizaciju i dramatiziranje bilo da ga proživljavate ili slušate o njemu iz bilo kojeg izvora. Svaki kompliment ili dobronamjernu gestu primite puninom srca sa zahvalnošću, bez obzira da li vam dana u šali, iskreno ili samo onako usput. Naučite i sebe i druge da ste predodređeni za ljubav, da je zaslužujete i možete je dati u neograničenim količinama. Postanite ono što želite biti, što jeste, očekujte to i to će se i dogoditi.
I … pišite mi! 🙂
Centar Konstruktivni život
SANJA ODGOVARA NA VAŠA PITANJA
Sanja Tatalović Matovina, kolumnistica portala She.hr te osnivačica i voditeljica Centra Konstruktivni život, certificirani je Theta Healing terapeut i instruktorica antistresnih programa i tehnika disanja, koja u svojim terapijama primjenjuje holistički i integralni pristup. Osim što nas svojim kolumnama približava nama samima pišući o temama koje sve od reda imaju zajednički nazivnik – naš unutarnji mir, Sanja je zaželjela pokrenuti komunikaciju i sa svojim čitateljima na našem portalu, te vas stoga pozivamo da nam na naš mail – [email protected] šaljete pitanja za Sanju (u naslov maila upišite ZA SANJU).
Pitanje neka bude vezano uz tematiku ovotjedne kolumne, a Sanja će svaki tjedan odabrati jedno od pristiglih pitanja (koja su anonimna) i odgovoriti na njega.
Sigurni smo da će vam Sanjin nevjerojatni senzibilitet pomoći u situacijama u kojima vam se čini kao da nema izgleda, zato – pišite nam!
Vaš She.hr
You must be logged in to post a comment Login