Zzz ili… zombi?

Kao općepoznata hamletovskla dvojba i nama je postalo biti ili ne biti svake večeri dok uspavaljujemo potomak. Iako su mi ljudi govorili da su prvi mjeseci po san pogubni, spavali smo zadovoljavajuće, a čak ni opetovano dojenje nije predstavljalo toliki napor. Problemi su krenili sa skoro devet mjeseci i pitanje hoćemo li se noćas naspavati mala je lutrija koju igramo.

Naime, kad ih imate dvoje odjednom primorani ste raditi određene ustupke. Tako ni razni savjeti o odgojnim mjerama, rasporedu spavanja i aktivnosti preko dana ne pomažu. Jednostavno, kada jedno dijete zaplače po noći radiš sve kako ne bi probudilo ono drugo. Skačeš kao marioneta iz kreveta pazeći da se tanki konci vlastitih živaca ne zapetljaju u nešto deblje uzice kojima se poigravaju s vama. Jer kad se obje probude i razbude, pripremite dude i flašice, tulum počinje!



I ono što naizgled krene dobro, promjeni se u čas. Postepeno se noćna lutrija pretvara u kladionicu sa svim mogućim sistemskim kombinacijama: D spava s tatom, L s mamom, obje spavaju s mamom ili tatom, jedna je u kinderbetu, druga je na krevetu… Sve u ime sna.

Mic po mic postali smo zombiji, živi mrtvaci, što zbog bunila izazvanog manjkom sna, što zbog gubitka slobodne volje i samostalnog djelovanja izvan dosega spomenute uzice. I znate što? Tako smo počeli i izgledati. Podočnjaci su apsolutni must ove zime, s neizbježnim asesoarom masne kose u ženskoj kolekciji sezone s natruhama lošeg tena. Čovjek se na sve navikne, pa tako smo se i mi navikli funkcionirati, no uvijek dođe taj jedan dan, težak i poguban, intenziviran pomalo zimskom depresijom, pa ti se sve čini teškim, pa i dvije robijaške kugle na lancu oko noge.

No, sutra je novi dan, mudra je Scarlett O'Hara, bit će bolje kad prespavaš, narodna je izreka. Samo ako uspiješ…

Dvojceki.com