Čemu služi psihoterapija?

Svi se ponekad osjećamo iscrpljeno, uzrujano, tužno ili zabrinuto. Kako prepoznati kada je vrijeme da potražimo stručnu pomoć, odnosno, kako znati treba li nam psihoterapija? Istraživanja pokazuju da tek četvrtina ljudi koji osjećaju ozbiljne psihološke tegobe poput depresije potraži stručnu pomoć. Osim što si time otežavaju život, u riziku su da se njihove tegobe pogoršaju i prerastu u duševnu bolest. Dugoročno, ma koliko sitan neki problem izgledao, ako se ne tretira, postat će dublji. Strahovi, traume ili neugodne uspomene neće s vremenom izblijedjeti nego će postati dio naše osobnosti te će u sve većoj mjeri utjecati na naše doživljavanje stvarnosti.

Čak i ako nam je pomisao na odlazak psihoterapeutu strana i neugodna, vrijedi pokušati. Zaslužujemo poduzeti sve kako bi svoj život učinili što boljim jer je to sve što imamo. Psihoterapija je strategija kojom podižemo kvalitetu života, držimo pod kontrolom posljedice stresa i pazimo na svoje psihičko zdravlje baš kao što pravilnom prehranom i tjelovježbom pazimo na fizičko zdravlje. Pomoću psihoterapije možemo promijeniti način na koji doživljavamo stvarnost: svoj način razmišljanja, osjećanja i ponašanja. Osim toga, što prije otkrijemo gdje su izvori problema prije ćemo ih i riješiti.

Ljudima je potrebna pomoć u različitim životnim situacijama: kada su suočeni s gubitkom posla ili teškoćama u prilagodbi na novo radno mjesto; prilikom preseljenja u drugi grad ili državu; kada osjećaju da ne uspijevaju pronaći smisao ili motivaciju za ostvarivanje osobnih ciljeva; kada su suočeni s kroničnim ili neizlječivim bolestima ili bolesti članova obitelji; kada doživljavaju poteškoće u partnerskim odnosima ili prolaze kroz razvod braka; neki se klijenti jave jer osjećaju tugu ili ljutnju kroz duže vremensko razdoblje, neki se osjećaju potišteno, depresivno, anksiozno ili pod stresom. Znakovi koji upućuju na to da biste trebali razmisliti o psihoterapiji uključuju osjećaje tuge i bespomoćnosti, teškoće s koncentracijom na poslovne i/ili svakodnevne zadatke i aktivnosti, gubitak interesa za aktivnosti koje su vas ranije veselile; potreba za izolacijom od prijatelja i obitelji s kojima ste ranije bili bliski; osjećate da se previše brinete, očekujete najgore i neprestano ste napeti; osjećaj bezvrijednosti, nekompetentnosti ili nedoraslosti životnim i poslovnim izazovima; osjećaje nelagode pokušavate umiriti pretjeranom konzumacijom hrane, alkohola, lijekova ili droga; primjećujete da vaše ponašanje uznemiruje ili šteti vama ili drugima oko vas.

Na psihoterapiji, bez osuđivanja, pokušavamo otkriti uzroke određenog ponašanja. Većina obrazaca ponašanja formira se u djetinjstvu. Rane traume, stres ili neugodne uspomene iz djetinjstva ponekad onemoguće da se svi naši potencijali do kraja razviju. Kada odrastemo, neke okolnosti bude u nama dječje osjećaje i strahove i ponovno se osjećamo bespomoćno, iako to realno, više nismo. Možda vam je poznata priča o okovanom slonu, Jorgea Bucaya. Slon je vezan za mali štap zaboden u zemlju i ne pokušava pobjeći jer je još kao mladunče naučio da ne može. Iako je sada dovoljno snažan da iščupa štap, više i ne pokušava. Svi smo mi naučili reagirati i osjećati se na određene načine, od kojih neki s vremenom prestaju biti adekvatni. Ponekad se uspijemo prilagoditi spontano, a ponekad nam treba pomoć. I na to imamo pravo.

Psihoterapija može pomoći pojedincima da premoste ovakve životne situacije te da žive zadovoljnije, zdravije i produktivnije.

Psihoterapeut i klijent suradnici su u psihoterapijskom procesu te zajednički pronalaze odgovore na potrebe klijenta i načine kako promijeniti obrasce razmišljanja i reagiranja koji dovode do toga da se klijent ne osjeća dobro. Psihoterapeut prati klijenta na njegovom putu rasta i razvoja i svakom klijentu pristupa na jedinstven, za tog klijenta najprikladniji način. Kroz psihoterapiju klijenti razvijaju nove vještine, fleksibilnost i spontanost koja im pomaže da se lakše snađu u budućim situacijama.

Predrasude i stigma oko psihoterapije te pogrešno vjerovanje da je psihoterapija samo za “luđake” te da su ljudi koji zatraže pomoć psihoterapeuta slabi, bolesni pa čak i opasni, mnoge ljude odvrati od toga da uopće zatraže pomoć. Psihoterapija nije samo za osobe koje pate od teških mentalnih bolesti niti je to hir osoba s previše vremena. Psihoterapija je ulaganje u sebe.

Jedan od mitova o psihoterapiji je da psihoterapija uzima previše vremena. Psihoterapija se obično odvija jednom tjedno u trajanju od sat ili dva i pomaže nam da se lakše nosimo s ostalim životnim izazovima. Psihoterapija nije gubljenje vremena već rad na unapređenju svojeg života.

Među razlozima iz kojih se ljudi ne odlučuju na psihoterapiju jest uvjerenje da nam pomoć nije potrebna i da nitko ne može naše probleme riješiti umjesto nas. Možda neke stvari možemo sami, ali često smo preblizu i teško nam je objektivno sagledati sami sebe i vlastite okolnosti. Točno je da nitko ne može naše probleme riješiti umjesto nas. Psihoterapija služi kao ogledalo koje nam pomaže jasnije vidjeti gdje se nalazimo te kao kompas ili putokaz koji sugerira u kojem smjeru krenuti dalje. Psihoterapeut ne odlučuje umjesto nas niti nam ne nudi gotova rješenja već nas osnažuje da sami donesemo ispravnu odluku.

Posebno je razorno uvjerenje da je život težak, a nevolje treba trpjeti jer bolje nije moguće. Sjećate se slona zavezanog za štap? Promjena i napredak jesu mogući, ali trebamo si dati priliku. Psihoterapija se sastoji od niza koraka, nema naglih preokreta i nemoguće je preko noći promijeniti obrasce ponašanja koje smo gradili čitav život. Tijekom seansi dolazimo do određenih uvida koji postepeno mijenjaju naše ponašanje. A ono što se polako gradi, dulje traje.

Autorica teksta je Irena Bohač, psihodramska praktičarka u edukaciji za psihodramsku psihoterapeutkinju. Radi u Zagrebu i provodi grupnu i individualnu psihodramsku psihoterapiju. Psihodrama je psihoterapijski pravac u kojem se koriste dramske metode kako bi se istražili interpersonalni odnosi i unutarnji svijet pojedinca. Kroz psihodramu nastojimo probuditi spontanost i kreativnost sudionika kako bismo im omogućili da žive slobodnije, sretnije i u skladu s vlastitom prirodom i potrebama.

https://irenabohac.wixsite.com/psihodrama/copy-of-radionice  

https://www.facebook.com/irena.bohac.psihodrama/