Ljudi ne vole čuti istinu i ne vole čuti NE. Oduvijek sam to znala, ali nemojte misliti kako sam ekstra pametna i imuna. Ni meni se često ne sviđa ono što čujem, ali se bar potrudim, nakon one prve navale ljutnje, racionalno sagledati izrečeno.
Kada govorite svoje mišljenje ili kada odbijete nekoga par puta (bilo da se radi o seksu, prijateljskom ili poslovnom odnosu, posve je svejedno) brzo ćete biti prozvani negativnom ili frustriranom osobom. Brže nego što to mislite.
U životu sam se našla u par situacija u kojima sam jasno i glasno izgovarala kritiku i govorila ne. Koliko god to sad zvuči hvalisavo, ispalo je da sam u konačnici bila u pravu, iako sam povrijedila par ega i naljutila pola nečije obitelji. Reći NE često znači znati racionalno sagledati stvari iz više kuteva i dati im neke realne okvire.
Reći NE ne znači da ste bezobrazni, egoistični, bahati i da iskazujete frustraciju. Nekad to znači da vam je samo dosta očitog iskorištavanja ili možda čak zavaravanja. Možda doista pokušavate nekome pomoći govoreći stvarno stanje njegove, barem vama očite, iluzije. Reći NE ponekad znači i riješiti se osjećaja beskrajne dužnosti ili krivnje.
Počnimo od nekih posve banalnih stvari. Evo, moj Ruski Princ i njegov izbor odjevnih kombinacija koji, ako ćemo baš biti iskreni, apsolutno ne razumijem, ali se ni ne trudim da ga shvatim, frkne nosom kada kažem da mi je, recimo, ta kombinacija čarapica i cipelica apsolutno debilna. „Ne. Ne sviđa mi se“, rekla sam u par navrata i dobila packice po prstima. Ne mora to značiti da sam ljubomorna na 78 pari čarapica s uzorcima, od kojih neke i nisu baš bile jeftine. Samo ne shvaćam komu trebaju tolike čarape i zašto.
S druge strane, apsolutno se trudim shvatiti sve fetiše i kinkove, pa mi žena s 9393 uzorka najlonki neće biti čudna. Često mi i dronfuljaste odjevne kombinacije imaju opravdanje upravo radi fetiša i provociranja okoline. A držim i da je ljepota u oku promatrača.
Znate, ljudi žele čuti da su pametni, da su dragi, da su lijepi da su nešto tako slatko iskombinirali, fotografirali. Vole čuti da su posebni i jedinstveni, kreativni, duhoviti i tako dalje… Tu sam došla i do moje dvije omiljene kategorije u svijetu superlativa, a to je uspješno i poznato.
Ljudi vole da ih drugi smatraju uspješnima. Raste im ego. Ljudi vole biti i u kategoriji „poznatih osoba“ jer im i tu raste cijena.
Definicije te dvije riječi u današnjici postaju, kako sam to i napisala u jednom privatnom statusu, rastezljive poput žvaka, a opet su tako individualne.
Ono što je za mene uspjeh, možda je vama posve nevažno. Ono što je meni poznato, vama je apsolutno nebitno.
I zato opet kažem, ljepota života je u različitosti. I nemojte se bojati reći NE ni odjevnim kombinacijama, ni trendovima, ni društvenim normama, ni roditeljima, ni šefovima, ni uspješnim, a ni poznatim osobama. Ne bojte se reći NE ni lošim vezama.
Neke prilike posve zaslužuju biti propuštene.
