‘Istinsko blago Jordana su Jordanci!’ – tako ozbiljno odgovaram na pitanje što mi je u toj zemlji najdraže. I svaki put kad onamo odem, u toj tvrdnji ima sve više istine, što se nama toliko puta pokazalo. Naš domaćin Khaled, vlasnik putničke agencije Petra Voyage Tours, premašio je sva naša očekivanja i otvorio nam vrata Jordana kakva strancima može otvoriti samo domaći čovjek. I ‘pravi’ Jordan nas je zaista toplo primio: veselili smo se kao djeca svakom doživljaju, a oni su se redali kao da im nema kraja. U samo sedam dana doživjeli smo koliko neki ljudi ne dožive u cijelome životu, u tome smo se oboje složili. Mnoge su krasote Jordana, a ovaj put smo se odlučili ponajprije za južni dio države. Na tom putu povijest kao da proviruje iz svakoga kamena i, zanimljivo, iako je posvuda naokolo rat, čini se kao da se mir rodio upravo ondje.
Jordan je, naime, u vječitom miru. Rata nigdje nema i, kako se čini, neće ga nikad ni biti. Mudrost kraljeva koji njime vladaju osjeća se na svakom koraku. ‘Jordanski kraljevi nisu krvavi’ govorio mi je stric Mohamed Attar, s kojim tradicionalno, kad god dođem, provedem dan u staroj gradskoj jezgri Amana, uz čaj i nargilu (vodenu lulu) i u dubokom razgovoru o ljudskosti i razlikama među našim svjetovima.
Mohamed je u vrijeme Jugoslavije, kao muž moje tetke Ani, studirao u Sloveniji. Na pitanje zbog čega smatra da su se upravo u tom dijelu svijeta rodile tri svjetske religije, odgovorio mi je da su svi ovdje rođeni pametni, s čime se potpuno slažem. U međusobnim odnosima Jordanci su mudri i puni poštovanja do svih i svačega što ih okružuje. Napadnost trgovaca, s kojom se susrećemo po nekim drugim arapskim državama, ovdje je nepoznanica.
Jordanska pustolovina
Aerodrom u Akabi je malen i Turkish Airlines je redovitu liniju otvorio tek nedavno. Sletjeli smo u četiri sata ujutro. Temperature u studenom još su ljetne, čak i one noćne. Umorna, jer gotovo nisam oka sklopila, veselila sam se susretu s Khaledom koji nas je čekao na aerodromu da nas preveze do hotela. Po veseloj dobrodošlici, naša je jordanska pustolovina upravo započela.
Akaba
Akaba je manje ljetovalište na Crvenome moru na jugu Jordana. Omiljena je zbog svoje pješčane plaže i koraljnih grebena, koji pružaju mogućnosti ronjenja i drugih vodenih sportova. Poznata je prije svega po ugodnoj atmosferi, napose u večernjim satima, kada gradić upali sva svoja obojena svjetla, svjetlosne natpise i glasnu arapsku glazbu koja mami u brojne restorane i kavane te male šarene trgovine s raznim orijentalnim ukrasima, nakitom, začinima i mirisima. Po cijelom je svijetu poznat podvodni Japanski vrt koji privlači strastvene ronioce.
Dakako, i mi smo dogovorili obilazak toga podvodnog kraljevstva. Sami, naš vodič u podvodni svijet pun boja, razveselio se na spomen Slovenije, jer je njegova zaručnica Slovenka i za nju kaže da je jedina djevojka koja mu je ušla u srce.
Akaba se razvija gotovo brzinom svjetlosti. Ono što je tek prije nekoliko godina bila kamenita pustinja, danas je gusto naseljeno područje, mješavina ‘slobodne gradnje’ i brojnih luksuznih hotela i zgrada. Sve šareno, upravo onako kako je Jordan šaren. Uz cestu su nebrojeni jumboplakati koji pozivaju na kupovinu vila, kuća i stanova. A prava arapska arhitektura zaista je lijepa. Kuće izgledaju kao, i zapravo jesu palače, a kvadratura prostora je neusporedivo veća od europskih standarda. Dakako, što se onih bogatijih tiče. Kako bilo, i ovi siromašniji su široko nasmijani, mirni i ljubazni. Vjeruju u Boga i prihvaćaju svoje prilike onakvima kakve jesu. Nakon spuštanja u dubine Crvenoga mora autom smo se uputili prema cvjetnoj pustinji Wadi Rum, čemu sam se najviše veselila. Cesta je vodila kroz pitoreskni kraj, a zanimljivost je jordanske pustinje da se putem neprestano mijenja. Do zalaska sunca bilo je još nekoliko minuta, a mi smo još uvijek bili daleko od Night Luxury Campa, gdje su nas čekali s večerom, pa smo nažalost zalaz dočekali na cesti. Gledanje u sunce u vremenu sat prije zalaza je vrlo blagotvorno, kao i sat vremena po njegovu izlasku. Trudili smo se da ta dva ‘zlatna sat’ u pustinji ne propuštamo.
Wadi Rum, ili Mesečeva dolina, cvjetna pustinja – portret gole Gaje
Wadi Rum, odnosno Mjesečeva dolina, prostire se u južnom dijelu Jordana kojemu je u svojoj autobiografiji ‘Sedam stupova mudrosti’ pravi hvalospjev napisao Lawrence od Arabije, pustolov, književnik i znanstvenik, najbolje poznat po legendarnoj gerili na Bliskom Istoku u Prvome svjetskom ratu. Wadi Rum je jedna od najfotogeničnijih pustinja, zbirka zadivljujućih širokih dolina te središnje arene nad kojoj kraljuje kameniti velikan Jebel Rum, jedan od najviših jordanskih vrhova (1754m). Wadi Rum nudi sve što se od pustinje očekuje: paklenu vrućinu, zimsku noćnu svježinu koja traži toplu vunenu odjeću, beskonačne poglede na izbrazdani krajolik, prelijevanje boja po izlasku i zalasku sunca, gostoljubivost beduina i gotovo neopisiv mir koji prožme i zauvijek promijeni putnika koji s poštovanjem posjećuje pustinju. Opasna snaga prirode, ne poštuje li zakone pustinje, putnika ondje napuni poniznošću, koja usreći dušu i srce.
Od ožujka do svibnja, ili od rujna do studenoga, cvjetna pustinja postaje gostoljubiva i posjetiteljima. U ljetnim mjesecima i onima koji dobro podnose vrućinu. Jordan je jedna od rijetkih pretežno pustinjskih država gdje se suha vrućina nekako podnosi i ljeti. Na ulazu u pustinju Wadi Rum presjeli smo u beduinski džip koji je nosio znakove brojnih vožnji pustinjom. Vozač, zgodan beduin, ljubazno nas je pozdravio i krenuli smo na put kojega su označavali samo tragovi prethodnih vožnji. Nakon 20 minuta stigli smo pred kamp. Već smo iz daljine vidjeli da je cijeli kamp osvijetljen brojnim svijećama lončanicama koje su osvjetljavale staze među šatorima. Mjesec je izlazio i nebo su krasili milijuni zvijezda koje su sjajile kao dragulji nad pustinjom. Taj nas je prizor neko vrijeme ostavio bez riječi u zahvalnoj tišini.
Usred pustinje šatori su opremljeni sasvim udobnim posteljama, arapskim namještajem, odjenuti u svilu, sa šarenim tepisima, ručno izvezenom posteljinom i čistom kupaonicom koja nudi i topli tuš. ‘Luxury stay, adventure day’ odzvanjalo mi je u mislima dok smo se šetali čarobnim arapskim ambijentom koji se je pretapao s ljepotom okoline. Posjeli smo se kao dječica za niskim stolom u velikom šatoru koji je bio blagovaonica kampa. U bijelim rukavicama su nam obilno poslužili tradicionalnu arapsku hranu u čijim smo okusima zaista uživali. Nakon večere smo bili pozvani u obližnji šator koji je bio zajednički, gdje se posjetitelji i domaćini druže uz čaj, nargilu i vatru koju održavaju najčešće granama maslina koje su već odslužile. Spavanje u šatoru na udobnoj postelji bilo je slatko kao med. Isti takvi i snovi. Naručili smo buđenje pola sata prije izlaska sunca. Jedan od domaćinja mi je pričao kako čovjek u pustinji treba manje spavanja, jer se energija znatno brže ondje obnavlja. I zaista, već nakon par sati spavanja probudila sam se odmorna, još u mraku, i krenula po Sebastjana u njegov šator.
Do mjesta gdje se dobro vidi izlazak sunca imali smo gotovo 45 minuta hoda po pijesku koji je ujutro bio još hladan. Na jutarnjem nebu još je uvijek sjajio mjesec koji je čekao zoru, baš kao nas dvoje. Stigli smo do osamljene stijene koja je ponudila terasu gdje se sunčev izlazak zažario u svoj svojoj ljepoti i mističnosti. Osvijetljen suncem, cijeli je kraj zasjao svojom ljepotom i činilo se kao da smo na drugoj planeti. Zavladala je tišina. Poštovanje prema prirodi je sve preplavilo. I mi smo, svladani osjećajima, krenuli natrag u kamp. Topli tuš i doručak bili su luksuz koji nam je na lice stavio dugotrajni osmijeh. Bližio se sat odlaska u Petru i samo nam je ta činjenica, da odlazimo upravo ondje, olakšala opraštanje od cvjetne pustinje i novih prijatelja.
Petra, sedmo čudo svijeta
Petra, cvjetni grad u kamenu, prijestolnica starih Nabatejaca, drevno je mjesto i klanac između Akabe i Mrtvoga mora, koje je pod UNESCO-ovom zaštitom. Na ulazu u klanac nalazi se gradić Wadi Musa.
Petra, sagrađena prije dva tisućljeća, na svome je vrhuncu nadzirala trgovačke karavane koje su prenosile kinesku svilu, indijske začine, afričku bjelokost,… Profinjena kultura i iznimna arhitektura s izvornim sustavom brana i kanala još i danas izazivaju divljenje. Grad je još car Trajan priključio Rimskome Carstvu.
U 16. stoljeću je nestala da bi ponovo bila otkrivena 1812. godine. Šetnja, jahanje ili vožnja kočijom po kilometar dugom uskom klancu nad kojim se nadvijaju crvenkaste litice, pravi je doživljaj! Nakon ručka otputili smo se do Male Petre. To je snažan energijski prostor koji svojom dražešću čak i nadmašuje svoju veliku sestru. U njoj su Nabatejci gostoljubivo primali i gostili svoje posjetitelje i karavane koje su se zaustavljale radi odmora i trgovine. Dobro očuvane u stijeni uklesane građevine omogućavaju putovanje u prošlost i s malo mašte se lako zamisle vreva i događaji iz zlatnoga razdoblja Nabatejaca.
U potpunom isključenju vanjskoga svijeta, koji se u Maloj Petri spontano dogodi, posjetitelji se pogube i spoznaju dubine vlastite duše… Večernji posjet kampu ‘Seven wonders’ bio je logičan završetak dana. Ugodno i domaće ozračje te beduinske nastambe namijenjene turistima bile su milina za oči, jer cijeli prostor ima ogrlicu malih lanterni koje su osvjetljavale i kamp i okolicu.
Treking kroz pustinju Wadi Araba
Sljedeći nas je dan čekao treking kroz pustinju Wadi Araba i ulazak u Petru kroz vrata samostana i svetoga prostora nabatejskoga grada. Tim sam putom već jednom išla. Moćna crna vulkanska pustinja u liku gorja Wadi Araba posjetitelju se zauvijek utisne u sjećanje. Neznatnost čovjeka u tom kraju i spoznavanje prolaznosti trekingu dodaju duhovnu komponentu.
Osim stijene koja je podsjećala na kobru, nismo susreli nijednu zmiju, iako se na trenutke mogla osjetiti njihova prisutnost. Lagani tempo, Khaledove lijepe priče i fotografiranje pustinjskih ljepota su nas kao na letećem tepihu prenijeli pred Petrin samostan, gdje smo žedni naručili svježu limunadu i osvježavajući sok od nara. Umorni smo se predali ‘magarcima’ i odlučili da s njima odjašemo van iz Petre. Pokazalo se da je to bila odlična odluka. Khaled, Sebastjan i ja smo tako dobili pratnju od deset ratnika na magarcima i činilo se da smo pleme koje hrli prema sljedećoj oazi. Zabavno i nezaboravno iskustvo svima nama. Navečer smo se dogovorili da odemo u Aman i u udobnom kombiju smo se uputili u taj petmilijunski grad.
Aman, moderni grad i rastuće poslovno središte, živi dan i noć
Aman je grad s oko pet milijuna ljudi, koji leži na sjeveroistoku države. Kažu da se nakon Zaljevskoga i Sirijskoga rata broj stanovnika popeo za još koji milijun – točne je brojke nemoguće dobiti. Kao dobra pomajka Jordanska kraljevina pod svoje okrilje prima svakoga tko je potrebit i to dovoljno svjedoči o dobroti kralja i njegova naroda. Aman se rasteže na devetnaest brežuljaka. Središta događanja su stari centar Balada te moderni i živahni Zapadni Aman.
Na uzvisini ponad grada je antička citadela s brojnim iskopinama, s Herkulovim hramom i rimskim stupovima, ostacima bizantske crkve, palačom Umayyad s čudesnom dvoranom kalifa, arheološkim muzejom, dok je u podnožju antički teatar koji je primao 6.000 gledatelja. S jednim od taksija, koji u žuto boje prometom zasićene ceste Amana, zaputili smo se u večernju šetnju da bi se nauživali amanskoga pulsa. I krigle piva, koja nam je dobro legla. U Jordanu živi oko 10 posto kršćana, uglavnom pravoslavnih. Sloga i suživot religija ovdje je na primjer cijelome svijetu. Svi su vrlo tolerantni i zbog toga je moguće popiti i koje alkoholno piće. Čini se zapravo da je sve ovdje moguće i kad se pogleda ovaj moderni grad, pun divnih modernih zdanja, hotela s pet zvjezdica koji samuju samo zbog medijskih vijesti o ranim zbivanjima u susjedstvu, shvaća se da je loše svjetlo bačeno na grad potpuno nepravedno.
Mrtvo more, najslanije i najniže jezero na svijetu
O tome da je Mrtvo more ljekovito zna već čitav svijet. Ovo najveće i najdjelotvornije prirodno lječilište pruža utočište (i iscjeljivanje) onima s kožnim, dišnim i probavnim tegobama, te svima koji traže eliksir mladosti te jedinstveni lijek protiv stresa i posljedica koje on ostavlja. O ozdravljenju pričaju ljudi diljem svijeta. Mrtvo je more jedinstvena točka na Zemlji, s nadmorskom visinom od –423m, i ondje je mikroklima prilagođena upravo za zdravlje, ljepotu i odličan osjećaj. Kralj Herod i kraljica Kleopatra redovito su posjećivali ovaj biser te uživali sve blagotvorne učinke mrtvomorskoga blata i slane vode. Sve je to čekalo i nas.
Betanija, Isusovo krsno mjesto
Do Isusova krsnoga mjesta Betanije na rijeci Jordan, potom do Mrtvoga mora gdje se sveta rijeka ulijeva, vodio nas je Sameer, vodič koji po Jordanu vodi samo manje skupine turista. Betaniji sam se veselila. Vjerovanje da je Isus kršten upravo ovdje ovamo svake godine privuče brojne hodočasnike iz cijeloga svijeta. Mir i blagotvorna energija svakoga oplahnu poniznošću i poštovanjem. U Isusovo vrijeme ondje je klima bila drukčija pa se govori i o šumama koje su je okruživale.
Još uvijek očarava činjenicom da je mali potok koji se ulijeva u Jordan krstio Isusa… Brojni za svoje krštenje izabiru upravo Betaniju, bilo s jordanske ili izraelske strane. Kad smo pristigli do rijeke, mahali smo izraelskim vojnicima s druge strane Jordana. Iako je tako blizu, nikome nije palo na pamet prijeći na drugu stranu: vojnici s mitraljezima dovoljan su razlog da to ne bi bila pametna odluka.
Naša je pustolovina u Jordanu sljedeći dan završila. Prijateljstvo, što smo ga stekli s Khaledom, ostat će trajno. Gostoljubivost koja teče žilama Jordanaca teško je nadmašiva, ali smo i još nešto naučili na ovom putovanju: da nas je oboje dovelo do dubljeg poznavanja samih sebe… kao što se to prije ili kasnije dogodi svakome posjetitelju Jordana i svakom pravom strastvenom putniku.
Manica Irt
[box style=”0″]
Više informacija o putovanjima u Jordan, ali i drugim destinacijama možete dobiti na stranici Elephant Travela ili jednostavnim upitom na [email protected].
Naš nagradni natječaj završava danas, točno u ponoć. Vodimo 100 Petri u Petru!
Nakon čitanja i ocjenjivanja pristiglih radova, 20. kolovoza objavit ćemo imena i pričice 5 Petri, naših 5 finalistica za koje ćete vi, drage čitateljice i čitatelji, moći glasovati putem ankete do 25 kolovoza. Vi birate najshe Petru i prvu putnicu u Jordan.
[/box]
