Ususret 53. Floraartu: Rosa rosae – priča o ruži

Povijest ruže i razne legende vezane uz nju, još uvijek fasciniraju i inspiriraju milijune obožavatelja. Ljepota njenog cvijeta očarala je mnoge pjesnike koji su je opjevali u stihovima.

U eri informatike i „virtualne“ komunikacije, a istovremeno potrebom čovjeka za prirodom i duhovnošću, biti će zanimljivo osvrnuti se, a ujedno odati počast, cvijetu kojeg su još od davnine obožavali naši preci na svim kontinentima.

Divlja ruža  postojala je na Zemlji i prije čovjeka, te mu je upravo ona i poželjela dobrodošlicu. To dokazuju brojni fosilni ostaci u Aziji, Europi i SAD-u koje povjesničari procjenjuju da su stari više od 40 milijuna godina.

Sa 125 rodova i preko 3250 vrsta porodica ruža najbrojnija je u biljnom svijetu. Kraljica cvijeća je skromnog porijekla, milijunima godina pojavljivala se u samo dvije boje, bijeloj i roza, a sa svojih pet latica cvjetala jednom godišnje.

U evoluciji joj se milijunima godina gubi svaki trag, da bi ponovno iskrsnula u freskama starih Egipćana, Kineza, Grka i Rimljana.

Legenda o ruži

U drevnoj Grčkoj ruže su bile poznate i omiljene. Stari Grci prinosili su Afroditi, božici ženske ljepote, ljubavi i plodnosti, ružu na žrtvenik, dok su Afroditine svećenice prilikom vjerskih svečanosti nosile vijence od bijelih ruža, a putevi kojima su prolazile bili su posuti ružama.

Legenda govori kako je crvena ruža nastala kada je kap krvi božice Afrodite pala na bijelu ružu. Kako se to dogodilo u trenutku dok je božica grčke mitologije trčala u pomoć svom ljubavniku Adonu postala je i simbolom ljubavi.

U Egiptu je bila omiljena ne samo u dekorativnom smislu, već se koristila i za dobivanje raznih destilata što prikazuju i crteži pronađeni u piramidama.

Rimsko carstvo kult ruža doveo je na najvišu razinu. Cvjetni vijenac od ruža koristio se u svim prilikama – mladići su odlazili u rat s vijencem ruža na glavi, ruža se darovala pobjedniku, cvijetom se posvećivalo pobjedničko oružje.

Rimljani su prvi postigli cvatnju ruže u zimskim mjesecima koristeći se termalnim vodama za grijanje. Sađene su uz specijalne kamene zidove niz koje se slijevala topla voda. Noću su ruže pokrivali, a iz kamenih blokova je isijavala toplina.

Nakon pada rimskog carstva ruži, kao simbolu bogatstva i rasipanja, prijeti nestanak.

Ponos i dignitet ponovno joj vraćaju svećenici koristeći njezina ljekovita svojstva za izradu raznih sirupa, ružine vodice te pripravaka bogatih vitaminom C u srednjovjekovnim  vrtovima  unutar dvoraca i samostana.

Prvi ružičnjak

U 18. stoljeću nastaje rosarium, prvi ružičnjak, vrt u kojem je zastupljen samo jedan rod – Rosa. Bio je to ružičnjak dvorca Malmaison nedaleko Pariza.

U doba renesanse naglo se razvija vrtna umjetnost. Po uzoru na čuvene talijanske vrtove podižu se veliki parkovi u Engleskoj i Njemačkoj. Novi oblici u projektiranju i koncepcijama traže i nove vrste i oblike cvjetnog materijala, pa uzgoj ruža naglo raste.

Danas, kao i puno puta dosad, ruža ponovno kreće u osvajanje. Sramežljivo, ali sigurno preplavljuje parkove, prilaze gradova, uveseljava zelene oaze.

Moderna ruža  gotovo je savršena: neprestano cvate, obdarena je mnoštvom latica, pojavljuju se u širokom spektru boja, raznim veličinama,  otporna na niske temperature i odolijeva napadima štetnika i bolesti.

Lijepa, neodoljiva, iznimna i šarmantna. Ruža je kraljica cvijeća. Ona je cvijet kraljeva i careva, njihovih dvorova i parkova. Ona je kraljica vitezova, trubadura i križarskih ratova, samostanskih vrtova i pastoralnih idila, siromašnih kućeraka i građanskih vrtova.

Ruža je priča duga 40 milijuna godina.

Piše: Vesna Čuljat, mag. ing. agr.