Olimpijada je najvažniji trenutak u karijeri svakog sportaša. Trenutak kada napori i žrtve podnesene u godinama treniranja usmjerene da daju najbolje od sebe dolaze pod lupu javnosti. Pogotovo u međunarodnim prilikama, par excellence, kao što je olimpijada, sportaši su ponosni na svoj identiteta, na porijeklo … I mi s nestrpljenjem na vijestima i slikama iz Koreje pogledom tražimo hrvatsku zastavu.
A znate li što traže Talijani, oni iz Veneta? Traže dvije boje zlatastu i tamno crvenu. Zašto? Regija Vento jedna je od 20 talijanskih regija, osma po veličini, no najkozmopolitskiji regija, gospodarski zamašnjak Italije i regija ponosna na svoje porijeklo, dijalekt, kulturu … Venenti su najveći lokalpatrioti među Talijanima. Ponosni na svoju Veneto oni koji dolaze ponijeli su vrpce u boji stijega na kojem je krilati lav, simbol Veneta. Njihov uspjeh ali i sam nastup bit će razlog za slavlje svih stanovnika Veneta, gotovo 5 milijuna.
Od Alpa do mora
Udaljen svega nekoliko sati ugodne vožnje Veneto je idealna destinacija za vikend. Uzmete li u s obzirom na to da na putu prema Venetu prolazite kroz još jednu zanimljivu regiju Friuli- Venezia- Giulia, tema i gradića za istraživanje ima na pretek. Gotovo da nema putnika koji nije bio u Veneciji, Padovi, Veroni … Prekrasni su to gradovi, vrijedni ponovnog posjeta. No, koliko vas je zavirilo u manje gradove koji se nižu uz jednu od najprometnijih talijanskih autocesta koja vodi kroz Veneto?
Čim vam Trst ostane iza leđa i uhvatite nakon Monfalcone cestu, pred vama se kreću nizati Prosecco, Palmanova, Aquilea, Pordenone, Portogruaro, pa malo dalje Conegliano, šarmantni i neodoljivi Treviso, Castelfranco Veneto, Bassano dell Grappa…
lake garda, town of malcesine (veneto, italy)
Već sama imena su neodoljiva, a pomisao da spojite ugodna lutanja i istraživanja sa dobrim ručkom, poznatim talijanskim aperitivima zvuči primamljivo. Za početak svratimo u Portogruaro, gradić idealan za kraći pauzu ili ručak na putu prema Venetu i službeno još u regiji FVG. Grad je, prema povijesnim izvorima osnovan – 1140. godine, kada je biskup Concordije dozvolio grupi ribara da se tu nasele i naprave omanju luku na rječici Lemene. Sama rijeka nastala je spajanjem više potoka, koji izviru na južnim obroncima Alpa, kod grada Casarsa della Delizia te se nedaleko Portogruara spaja s pritokom Reghena te je kanalima spojena s morem.
Prema podacima koje smo našli u tamošnjem muzeju, građani Portogruara udruženi u zahtjevu, poslali su izaslanstvo svojih najpriznatijih i najrječitijih mještana u kolima natovarenim darovima u Lagunu. Odande su isplovili prema Serenissimi pred dužda i Senat te zatražili davne 1420. godine da postanu dio Mletačke Republike. Zahtjev im je odobren i Portogruaro postaje dio Republike. Pod venecijanskom upravom i zaštititom tadašnje ribarsko naselje je brzo raslo, i postalo važni transportni punkt između lagune i Alpa. Ne cestovnim, već vodenim putem. Prošećite uz rijeku i razgledajte stare mlinove na rijeci Molini di Sant’Andrea, sve do kapelice koja je podignuta uz rijeku. Zavirite u duomo Sant Andrea iz 18. stoljeća, nastaloj na ruševinama ranokršćanske bogomolje. Do nje se nalazi zvonik koji se opasno nagnuo, a poslije tog – popijte aperitiv u jednom od kafića smještenim na glavnom gradskom trgu.
Krenimo dalje u Veneto, put Pordenone, grada koji se smjestio na pola puta između Venecije i Trsta, u podnožju Alpa i na obalama rijeke Noncello. Sjajna pozicija za spoj svježe alpske klime koja se spušta niz rijeku i topline Mediterana koja dopire iz lagune s obzirom na to da je grad svega 60- tak kilometara udaljen od čuvene Lignano Sabbiadoro. Smjestite li se u Pordenone za sat vremena ste na plaži ili na skijalištima u Bellunu. Nakada poznat kao rimska luka, Portus Naonis na rijeci i veliko skladište Poredenone je kroz povijest mijenjao vladare, od koruških feudalaca do Mletačke republike kada je izrastao u važnu luku. No nakon Napoleonskih ratova izgrađene su pruge i cesta Pontebbana, pa je promet na rijeci zaustavljen. Vrijeme je to kada se osnivaju prve predionice pamuka, a prva perilica rublja izumljena je upravo ovdje i to u radionici Lina Zanussija.
Nedaleko Pordenone nalazi se velika zračna baza američke vojske, u mjestu Aviano. Pordenone je poznat i po najvećem sajmu cvijeća u Italiji – Ortogiardino koji se održava prva dva vikend u ožujku. Tada ljubitelji cvijeća, vrtlarenja, uređenja i domaće hrane dolaze na svoje. I ove će godine, prema najavi organizatora, okupiti 300-tinjak izlagača na 30 tisuća četvornih metara, a očekuje se oko 60 tisuća posjetitelja među kojima dobrim dijelom i naše publike. Prilika je to da se predstave najnovije ideje i dostignuća na području malog vrtlarenja. Ortogiardino je prilika za gurmane jer je izložba prodajnog karaktera ne nedostaje sireva, salama, salamina, mortadela, tlačenica, pršuta, suhih rajčica, vrganja, inćuna u salamuri, mariniranih, maslina vina , grickalica…
tiramisu cake
Budi Veneto, baren na jedan dan
Na desetak minuta šetnje od sajma je prekrasna stara gradska jezgra premrežena ‘porticima’ koji vode kroz cijelo mjesto i prepuni su trgovina s dobrim cijenama. Ondje ćete pronaći sve od Benettona do Max Mare i Luise Spagnoli. Jeste li znali da regija Veneto imaju specifičan dijalekt po kojem se razlikuje od ostatka Italije. Dijalekt ima dugu i bogatu povijest, ali Italija kao što je znamo je zemlja stara tek 150 godina.
Dakle, ne čudi da je regionalni dijalekti i jezici dominiraju, posebno u Serenissimi. Veneto i područje samog grada imaju različite jezike, a od mjesta do mjesta razlikuju se riječi, fraze pozdravi. Želite li zaista impresionirati lokalce, domaćine, u trgovini, na tržnici …probajte pozdraviti sa “Ciao Vecchio / Vecchia” U grubom prijevodu bilo bi bok stari/stara, ali se ne smatra uvredljivim. Ako niste sigurni koga pozdravljate probajte barem zamijeniti slovo z u riječima sa šuškavim s. Vježbajte s riječi – grazie. Neka zvuči više kao grasssie. To je ‘venexiano’
U rodnom gradu velikog majstora Cime
Veneto se, kažu domaćini, ne uči, on se živi. Zato putujemo dalje do gradića Conegliano. Tamo se treba zaputiti kada vam dosadi hodanje po Sajmu cvijeća. U gradu već 140 godina djeluje institut za vinarstvo koji čuva najveću zbirku sorti vinovih loza. Ljubitelji umjetnosti ondje će uživati s obzirom na to da je Conegliano rodni grad Giovannija Battiste Cime, slikara koji je u vrijeme renesanse bio jedan od najplodnijih autora u Veneciji i Vicenzi i ključna figura tzv. Venecijanke škole, uz Bellinija i Tiziana. U duomu se nalazi njegova oltarna slika, a pročelje samog duoma ukrašeno je freskama flamanskog majstora Lodewijka Toeput (poznat u Italiji kao Ludovico Pozzoserrato). Važan dio izleta u Conegliano je šetnja do dvorca na njegovom brežuljku. Na putu prema brijegu zavirite (ako je otvoreno) u Convento di San Francesco, bivši samostan (sada lokalna srednja škola) s lijepim klaustrom, i Calle Madonna della Neve, strma staza koja se penju uz stare obrambene zidine. Mali park bio je nekada samostanski vrt. Zastanite kod Chiesetta della Madonna della Neve, kapelice na pola puta, a u restoranu na vrhu brežuljka popijte kavu ili aperitiv.
aperol
Imate li dovoljno vremena možete i ručati. Castelo di Conegliano još uvijek je sačuvao nešto od svog nekadašnjeg i nekoliko tornjeva. Ugodan zeleni vrt ispunjava prostor unutar utvrđenih zidova. Kada se spustite do glavnog trga, ispred teatra naći ćete se na širokom prostoru gdje se svake godine održava povijesni spektakl – Dama di Conegliano. Riječ je o igri partije dama, ali su figure žive. Uz ulicu i oko Piazza Cima ćete naći nekoliko barova i restorana gdje možete uživati u čaši lokalnog Prosecco, a tu su i trgovine starina i odjeće, izvrsna pasticceria, restorani s odličnom hranom, domaćom tjesteninom, sirevima … Grad također ima mali muzej posvećen Alpini, talijanskim alpskim vojnicima.
Mogli bi tako kroz Vento danima. Svaki grad ima svoju priču, nosi nešto drugačije. Ako već niste čitajući ovaj putopis, otvorite bocu prosecca i nazdravite novom putovanju u ovo neodoljivu regiju u koju vas vodimo već ovo proljeće.
Tekst: ©SMART TRAVEL, Photo: ©SMART TRAVEL, ©TANJA BOŽIĆ
