Vikend u Austriji: Romantični žuti dvorac na tirkiznom alpskom jezeru

Kao pravu horoskopsku Ribu, srce me vuče uvijek nekamo prema vodi, prije svega prema moru, ali i svaka rijeka, jezero, pa i bara poput Bundeka kad zaglavim u Zagrebu mi je srcu bliska. Za taj vikend poziv je stigao iz Falkensteiner Schlosshotela u Veldenu na Worthersee ili po naški na Vrbskom jezeru. Vikend u dvorcu na austrijskom jezeru u Alpama? Dobro je, nije Bundek.

Nekih  240 km udaljen od Zagreba ili tri sata vožnje s radovima na cesti i ‘rush hourom’ kod Ljubljane, i u Velden am Worthersee smo stigle kad se već spustila noć. Bajkovit žuti dvorac dočekao nas je osvjietljen, ispred nas jezero koje se ne vidi, tek pokoje treperavo svjetlo na mirnoj i tihoj površini… Nema veze, vidjet ćemo ga ujutro, čekaju nas na večeri i imamo tek toliko vremena da svratimo do sobe i kratko se osvježimo nakon puta. Skupljamo se u hotelskom baru Schlossbar Charly Walker i uz zvuke klavira ispijamo koktele i slušamo priču o posljednjem vlasniku dvorca, multimilijarderu Karlu Wlascheku.

Pijanist iz skromne i siromašne obitelji, Wlaschek koji je nastupao pod pseudonimom Charly Walker, svoju prvu gažu imao je upravo u dvorcu kojeg je kasnije, neki kažu iz sentimentalnih razloga, i kupio. Iako se pet puta ženio, vlasnik Bille i Bipe, nije imao djece i dvorac je nakon njegove smrti pripao Zakladi, a u ožujku 2012. godine postao je dijelom hotelskog lanca Falkensteiner Hotels & Residences.

Dok lagano šećemo hodnicima i stepenicama dvorca s kraja 16. stoljeća do hotelskog restorana, na priču o Wlascheku aka Charliju nadovezuje se ona o snimanju svjetski poznate serije ”Ein Schloss am Worthersee” u austrijsko-njemačkoj koprodukciji s početka 90-tih. Svaka priča, svaka anegdota vezana je uz žuti dvorac i neobičan je taj osjećaj mirnoće i spokoja dok prolazimo hodnicima i ideje da se ovdje uvijek nešto događa.

Bar Charly Walker nazvan je po posljednjem vlasniku hotela fascinantne životne priče

Restoran hotela Schlossstern dio je JRE –Jeunes Restaurateur Restaurant, udruženja chefova koji dijele talent i strast prema hrani u više od 350 restorana i 160 hotela u 16 zemalja svijeta. Atmosfera je ugodna, svjetlo prigušeno, hrana božanstvena. Juha od celera s raviolima posve neobična zbog đumbira i limunske trave, a fondue chinoises čini nas osobito razdraganima dok s veseljem pikamo govedinu, neki i piletinu, gljive, prepečeni kruh i tutkamo ih i kušamo i smijemo se. Za osmijehe je posve sigurno zaslužan i sommelier Markus Gladitsch koji se brine za vinski podrum hotela i koji za našu večeru bira isključivo vina od autohtone bijele sorte grožđa Gruner Veltliner, a koja uspijeva i u zahtjevnoj Koruškoj.

Večera u JRE restoranu Schlossstern

Iako ljubiteljica crvenih vina, uvijek me zapravo razveseli kad domaćini serviraju vina koja dolaze iz regije u kojoj jesmo, pa iskreno vjerujem kako u tom trenutku ne postoji vino koje bi bolje prijalo uz večeru od Gruner Veltlinera. I kad nam se oči već gotovo sklapaju od umora i razgovor lagano zamire, pred nas stiže jedan od najukusnijih deserata koje sam jela – hrskava pavlova s kremastom ricottom, borovnicama i physalisom (peruanskom jagodom). Pravi comfort food prije spavanja. U san tonem s pogledom na žuti dvorac i mišlju kako je ovo jedna od onih večeri koju zapamtiš za cijeli život. Ujutro se budim uz zvuk budilice (mnogi će pomisliti kako nezahvalno, na mjestu na kojem sam utonula u san), ali jedan kratki pogled kroz veliku staklenu stijenu i trenutak u kojem shvaćam strane svijeta i kako sviće upravo iznad jezera koje sinoć još nismo vidjeli, dovoljan je da se obučem i za 4 minute budem ispred dvorca na obali Worthersee.

Svitanje ispred Falkensteiner Schlosshotela iznad jezera Worthersee

Velden am Worthersee u zoru

Mraz na drvenom molu iznad jezera i temperatura koja štipa obraze najprije me iznenade, jer je u hotelu savršeno toplo, no onda se sjetim da sam na alpskom jezeru sredinom veljače. Izlasci sunca su lijepi u svako doba godine, pa opet, oni u zimskim danima su gotovo psihodelično jarkih nijansi i hipnotizirajućeg učinka. Dvadesetak minuta kasnije dovoljno se razdanilo i obrazi su mi dovoljno utrnuli da zbrišem na toplo, u suite od 30-ak m2 u kojem me najviše intrigira otvoreni kamin, pa razmišljam kako bi navečer mogla pozvati hotelskog butlera koji će zapaliti vatru. U kaminu, naravno.

Suite-u-novom-dijelu-hotela-s-pogledom-na-dvorac.

Otvoreni kamin u sobi

Prije doručka obilazimo hotel koji je na Tripadvisoru pozicioniran među 25 najboljih luksuznih hotela na svijetu i slušamo o njegovoj povijesti. Danas hotel s pet zvjezdica krajem 18. stoljeća je gotovo potpuno stradao u požaru. Mijenjao je vlasnike, a među njih se devedesetih upisao i Günter Sachs, milijunaš, fotograf, autor, kolekcionar, industrijalac, astrolog i playboy, te praunuk jednog od pionira njemačke automobilske industrije Wilhelma von Opela i svojedobno suprug glumice Brigitte Bardot.

Najduže se zadržavam u knjižnici smještenoj prije same recepcije. Uređenje inspirirano avanturama Marca Pola ovdje se ponajviše ističe – kožne fotelja, ručno rezbareno drvo i veliki skupocjeni globusi koji trenutno postaju predmet želje. Obilazak završava u wellness oazi hotela – Acquapura SPA, za koju je rezervirano čitavo poslijepodne.

Knjižnica-inspirirana-putovanjima-Marca-Pola

Skupocjeni-globusi-u-Falkensteiner-Schlosshotelu

No prije… Doručak. Koji je zapravo zbog obilaska postao brunch. Posve očekivano, u dvorcu je i doručak kraljevski. Zabavljaju me klice koje si jednostavno sam odrežeš, smještene nedaleko bijele dimljene slanine koju sad već valjda instinktivno pronalazim gdje god bila. Škare ne upotrebljavam, ali režem slaninu. Iz ‘a la carte’ ponude dvoumim se između jaja Benedict i omleta s bučom i gljivama, koji je dio sezonske ponude. Odlučujem se ipak za Benedict, ali bar odmah znam što ću i sutra jesti. Gotovo su svi stolovi u velikoj dvorani popunjeni. Iako je ‘low season’ od 104 sobe (sve su dvokrevetne), tek ih je 10-ak slobodnih. Možda na prvi pogled hotel ne djeluje tako velik, no u tom trenutku shvaćam kako je potrebna prava vojska ljudi da sve to ‘hendla’. Pitam Juliu koliko je zaposlenih?

Raskošan kraljevski doručak u dvorcu počinje žitaricama

Kad se doručak pretvori u brunch

”Kroz cijelu godinu 96, a u vrijeme najveće sezone, koja traje od lipnja do listopada, oko 150”, govori Julia von Deines, menadžerica hotela. Otkriva mi i kako se u vrijeme sezone može napraviti izlet na jedan od otočića na jezeru koji je karakterističan po svojim pješčanim sprudovima. Kombinirano s bojom jezera koja ljeti postaje karipski tirkizna, uz smijeh govori kako se uistinu čovjek osjeća kao na tropskim morima. Ona je u Veldenu tek dvije godine, no u razgovoru zvuči kao da je ovdje rođena. Objašnjava mi i kako se čitavo jezero može obići biciklom, nije 52 km puno. Razmišljam kako bi to ishodala za dva dana. Uskoro se rastajemo, prvi dogovoreni tretmani u wellnessu počinju za pola sata.

Acquapura-SPA-mjesto-je-opuštenog-hedonizma

Soba za odmor unutar Acquapur SPA s pogledom na vanjski grijani bazen i jezero

Poput samog Schlosshotela i Acquapura SPA oaza je luksuznog uživanja. Fitness studio, saune, unutarnji bazen i vanjski grijani bazen, četrnaest prostorija za relaksirajuće tretmane, prostorija za odmor s pogledom na jezero i restorančić u kojem se može nešto lagano pojesti, idealni su za cjelodnevno uživanje. Jedno poslijepodne, iako potpuno slobodno i opušteno, nije dovoljno za istražiti sve gušte koji se nude. U trenu je došlo vrijeme za večeru u hotelskom restoranu na jezeru. Iz kuhinje chefa Thomasa Grubera stiže carpaccio od teletine, vrlo intenzivna juha od škampi… Raspoložena ne igrati na sigurno, te večeri umjesto uvijek mi milih pačjih prsa i uz mali Tatjanin poguranac, biram romba. Pun pogodak na kraju je večere samo još dodatno zaokružen jednom od onih kombinacija koje uvijek pale – čokoladno malinastim desertom.

Maleni restoran unutas samog wellnes prostora idealan je lagane zalogaje

Večera u restoranu na jezeru koju autorski potpisuje chef Thomas Gruber

Iako već prilično kasno, razgovor i smijeh za stolom ne jenjavaju, pa se selimo na još jedno piće. Naravno, kod Charlya. Možda neodlasku u krevet pogoduje i to što smo svjesne da smo samo još tu večer u dvorcu… Sutra Worthersee postaje Bundek. Možda jesmo kasno legle, no rano ujutro srećemo se u SPA, netko će još kratko u saunu, netko otplivati prije puta u vanjskom bazenu, a netko tek ležati s knjigom i gledati prema jezeru. Falkensteiner Schlosshotel Velden spoj je starog i novog, simbol luksuza i uživanja, ali i opuštenog, neopterećenog hedonizma. Pomisao da se treba vratiti u hotel u kojemu su hodnici galerije sa skulpturama i slikama suvremene umjetnosti zasigurno me još dugo neće napustiti.