Pored svega što imamo u životu najvažnije je imati prijatelja, prijatelje. One prave iskrene. One gdje možeš pred njima biti sasvim gol, bez straha i srama da će te osuditi, krivo gledati radi tvog „pogrešnog“ poteza u životu, jer oni to ne bi tako, jer oni bi bolje…
Prijatelja za kojeg znaš da te neće napustiti, ostaviti. Onog prijatelja koji će uvijek biti pored tebe i kad nije tu. Prijatelja kojeg ne moraš vidjeti godinu dana, ali onda kad se jednom vidite, lepršavo nastavite tamo gdje ste stali.. Kao da niste nikad niti prekinuli, kao da ste se upravo jučer vidjeli.
Podrška, ljubav, razumijevanje
Gledam svoje prijatelje, često razmišljam o njima, koliko smo svi različiti, koliko smo samo posebni a tako smo si tu, podrška, ljubav, razumijevanje, protkano već godinama. Ponekad i samo zagrljaj koji rekla bih nije SAMO zagrljaj. U jednom zagrljaju su sve priče ispričane, sve emocije kao da su žive.
Tu smo si da damo jedan drugom ruku, da se podignemo dok smo na od života krvavim koljenima, jadni, umorni, prepuni strahova i pitanja kako i kuda dalje… Moj život bez prijatelja bio bi iskreno jadan, siromašan i nikakav. U svim mojim vrlo teškim životnim trenucima nije tu bila moja rodbina, uža ili šira, uvijek su tu bili moji prijatelji.
Bili su tu vrlo diskretno, tihi i nenametljivi a znala sam da su tu, za mene i zbog mene. Često nespojivi, a opet smo si tu jedan za drugog, jedan uz drugog, bez puno riječi gledajući se razumijemo se, osjećamo se… Ponekad kad onako zabudalim sama se sobom razmišljajući o životu često poželim da smo besmrtni i da smo zauvijek skupa, da nitko nikad ne ode, ali to nije život, stvarni život je nešto sasvim drugo. Doći će vrijeme kad ćemo početi odlaziti jedan za drugim, jet to tako ide, tako mora i znam onda sama sa sobom pomisliti: „Bože, samo da nastavimo i u drugom životu… Da opet budemo skupa, da se opet znamo…“
Žao mi čovjeka koji nema iskrena prijateljstva jer danas se prijateljem naziva svatko, prijateljstvom se naziva svašta.
Prijateljstvom se naziva svašta
A nije to tako. Prijatelj je onaj koji ti je bliži od brata ili sestre, onaj kojem možeš reći sve i pored njega biti upravo ono što jesi, opušten i svoj, brz uvijanja i glume.
Prijatelj je onaj s kojim možeš piti, plakati i smijati se ničemu i u cijelom besmislu naći trag i smisao svega.
Prijatelj je onaj koji ti, kad ti je najteže u životu, samo raširi ruke i čvrsto te privine uz sebe bez ijedne izgovorene riječi, a razumije te sve… Osjeća te…
Rijetka su prava, duboka i iskrena prijateljstva u ovom ludom vremenu, ali ih ima. Još uvijek ih ima i treba ih čuvati kao suho zlato.
Često razmišljam o svojim prijateljima, kako su posebni, ludi, osebujni i kako bi moj svijet bio jadan i siromašan bez njih, koliko bih ja bila jadna.
Godinu završavam s ogromnom zahvalnošću na svim dragim prijateljima, jer oni su ti koji malim sitnicama, malim trenucima život učine ljepšim, smislenijim i sadašnjost oboje u neke vedre boje…
