Ne moram niti naglašavati koliko obožavam dobra mjesta za doručak. Kako znam da nisam jedina, vjerujem da je to jedna od 'rupa' na hrvatskom (i jos pokojem u regiji) tržištu. Čini mi se da bi osoba koja prva u Zagrebu otvori 'Dorućkovaonicu' mogla odlićno poslovati i pridobiti vjernu klijentelu kojoj je doručak za stolom važniji od slanca ili piroške koju bi u hodu umakali u jogurt iz tipićne pekare-trgovine do posla ili kafića u kojem se žele naći s društvom.
U mojoj sam knjizi Tatina kuharica doručku posvetila posebno poglavlje. Iako mnogi odrasli ne zele doručkovati jer navodno ne stignu, za djecu je dorućak najvažniji obrok u danu. Manja djeca su često gladna odmah nakon ustajanja a starija počinju poprimati navike odraslih. Školskoj djeci doručak daje energiju kako bi u školi mogli dobro pratiti nastavu. U biti je ne-doručkovanje ujutro samo stvar (loše) navike.
Da je dorućak najvažniji obrok u danu možemo naći i u starim poslovicama poput one kineske: "Doručak pojedi sam, ručak podijeli s prijateljem a večeru daj neprijatelju." Ovim se naglašava i nezdravost večeranja. U našim je krajevima dio s večerom ublažen pa poslovica glasi: "Doručkuj kao car, ručaj kao gospodin a večeraj kao siromah/prosjak". Probavni organi (i ostali unutarnji) najbolje rade i najbolje su prokrvljeni upravo ujutro a najlošije navečer.
No da se vratim na lokale koji posluzuju doručak. U Beču ih nije bilo do prije nekoliko godina i jedini doručak koji se mogao nazvati koliko toliko doručkom je bilo smeće u jednom restoranu brze hrane. Danas postoje lokali koji poslužuju samo doručak a u ostalima je doručak moguće pojesti i do 14h a vikendom i dulje. Jer što jesti ako se išlo u noćni provod i ustalo tek u podne? Sigurno ne ručak. 🙂
Skoro sve pekare poslužuju i doručak, manje ili više obilan (ne mogu se sjetiti niti jedne koja nema tu mogućnost). Tako možete birati najjednostavnijeg od kave uz komad kruha i maslaca pa do 'kraljevskog doručka' gdje dobijete omlet, kavu ili čaj, svježe istisnuti sok od naranče, nareske, marmeladu i kroasan, kolače i tako dalje. Ne znam kako vi ali ako ujutro ne pojedem ništa, do podneva već skoro pa padam u nesvijest. Što se djece tiče, ako ujutro ne pojedu ništa, postaju zlovoljni. Razina šećera u krvi pada i nitko ne funkcionira baš najbolje.
A sada se vraćam na Nizzu i pekaru/lokal koji nas je osvojio svojim šarmom i to ne samo zato sto sto nudi hrpu raznih mogućnosti za doručak vec i stoga što je sve bilo nekako… opuštajuće i ugodno a ukusni kruh vlastite izrade pečen na najneobičnije načine.
Koliko je vama vazan doručak kao obrok i ritual za dobar početak dana?
Marina kuharica