Iz nekog nepoznatog razloga ne mogu skinuti fotografije kolača koji sam jučer pekla tako da objavljujem nastavak reportaže iz Nizze i to iz jedne – pekare. Pekara i nije samo pekara nego i slastičarna te kafić ili restoran istovremeno. Pekara se nalazi na pocetku Marche aux Fleurs (Cvjetna tržnica) i tu se može popiti prvu jutarnju kavu uz obilan ili manje obilan doručak, pojesti pravi rućak ili obilnu salatu te večerati.
Ne moram niti naglašavati koliko obožavam dobra mjesta za doručak. Kako znam da nisam jedina, vjerujem da je to jedna od 'rupa' na hrvatskom (i jos pokojem u regiji) tržištu. Čini mi se da bi osoba koja prva u Zagrebu otvori 'Dorućkovaonicu' mogla odlićno poslovati i pridobiti vjernu klijentelu kojoj je doručak za stolom važniji od slanca ili piroške koju bi u hodu umakali u jogurt iz tipićne pekare-trgovine do posla ili kafića u kojem se žele naći s društvom.
U mojoj sam knjizi Tatina kuharica doručku posvetila posebno poglavlje. Iako mnogi odrasli ne zele doručkovati jer navodno ne stignu, za djecu je dorućak najvažniji obrok u danu. Manja djeca su često gladna odmah nakon ustajanja a starija počinju poprimati navike odraslih. Školskoj djeci doručak daje energiju kako bi u školi mogli dobro pratiti nastavu. U biti je ne-doručkovanje ujutro samo stvar (loše) navike.
Da je dorućak najvažniji obrok u danu možemo naći i u starim poslovicama poput one kineske: "Doručak pojedi sam, ručak podijeli s prijateljem a večeru daj neprijatelju." Ovim se naglašava i nezdravost večeranja. U našim je krajevima dio s večerom ublažen pa poslovica glasi: "Doručkuj kao car, ručaj kao gospodin a večeraj kao siromah/prosjak". Probavni organi (i ostali unutarnji) najbolje rade i najbolje su prokrvljeni upravo ujutro a najlošije navečer.
No da se vratim na lokale koji posluzuju doručak. U Beču ih nije bilo do prije nekoliko godina i jedini doručak koji se mogao nazvati koliko toliko doručkom je bilo smeće u jednom restoranu brze hrane. Danas postoje lokali koji poslužuju samo doručak a u ostalima je doručak moguće pojesti i do 14h a vikendom i dulje. Jer što jesti ako se išlo u noćni provod i ustalo tek u podne? Sigurno ne ručak. 🙂
Skoro sve pekare poslužuju i doručak, manje ili više obilan (ne mogu se sjetiti niti jedne koja nema tu mogućnost). Tako možete birati najjednostavnijeg od kave uz komad kruha i maslaca pa do 'kraljevskog doručka' gdje dobijete omlet, kavu ili čaj, svježe istisnuti sok od naranče, nareske, marmeladu i kroasan, kolače i tako dalje. Ne znam kako vi ali ako ujutro ne pojedem ništa, do podneva već skoro pa padam u nesvijest. Što se djece tiče, ako ujutro ne pojedu ništa, postaju zlovoljni. Razina šećera u krvi pada i nitko ne funkcionira baš najbolje.
A sada se vraćam na Nizzu i pekaru/lokal koji nas je osvojio svojim šarmom i to ne samo zato sto sto nudi hrpu raznih mogućnosti za doručak vec i stoga što je sve bilo nekako… opuštajuće i ugodno a ukusni kruh vlastite izrade pečen na najneobičnije načine.
Koliko je vama vazan doručak kao obrok i ritual za dobar početak dana?
Marina kuharica
Ne moram niti naglašavati koliko obožavam dobra mjesta za doručak. Kako znam da nisam jedina, vjerujem da je to jedna od 'rupa' na hrvatskom (i jos pokojem u regiji) tržištu. Čini mi se da bi osoba koja prva u Zagrebu otvori 'Dorućkovaonicu' mogla odlićno poslovati i pridobiti vjernu klijentelu kojoj je doručak za stolom važniji od slanca ili piroške koju bi u hodu umakali u jogurt iz tipićne pekare-trgovine do posla ili kafića u kojem se žele naći s društvom.
U mojoj sam knjizi Tatina kuharica doručku posvetila posebno poglavlje. Iako mnogi odrasli ne zele doručkovati jer navodno ne stignu, za djecu je dorućak najvažniji obrok u danu. Manja djeca su često gladna odmah nakon ustajanja a starija počinju poprimati navike odraslih. Školskoj djeci doručak daje energiju kako bi u školi mogli dobro pratiti nastavu. U biti je ne-doručkovanje ujutro samo stvar (loše) navike.
Da je dorućak najvažniji obrok u danu možemo naći i u starim poslovicama poput one kineske: "Doručak pojedi sam, ručak podijeli s prijateljem a večeru daj neprijatelju." Ovim se naglašava i nezdravost večeranja. U našim je krajevima dio s večerom ublažen pa poslovica glasi: "Doručkuj kao car, ručaj kao gospodin a večeraj kao siromah/prosjak". Probavni organi (i ostali unutarnji) najbolje rade i najbolje su prokrvljeni upravo ujutro a najlošije navečer.
No da se vratim na lokale koji posluzuju doručak. U Beču ih nije bilo do prije nekoliko godina i jedini doručak koji se mogao nazvati koliko toliko doručkom je bilo smeće u jednom restoranu brze hrane. Danas postoje lokali koji poslužuju samo doručak a u ostalima je doručak moguće pojesti i do 14h a vikendom i dulje. Jer što jesti ako se išlo u noćni provod i ustalo tek u podne? Sigurno ne ručak. 🙂
Skoro sve pekare poslužuju i doručak, manje ili više obilan (ne mogu se sjetiti niti jedne koja nema tu mogućnost). Tako možete birati najjednostavnijeg od kave uz komad kruha i maslaca pa do 'kraljevskog doručka' gdje dobijete omlet, kavu ili čaj, svježe istisnuti sok od naranče, nareske, marmeladu i kroasan, kolače i tako dalje. Ne znam kako vi ali ako ujutro ne pojedem ništa, do podneva već skoro pa padam u nesvijest. Što se djece tiče, ako ujutro ne pojedu ništa, postaju zlovoljni. Razina šećera u krvi pada i nitko ne funkcionira baš najbolje.
A sada se vraćam na Nizzu i pekaru/lokal koji nas je osvojio svojim šarmom i to ne samo zato sto sto nudi hrpu raznih mogućnosti za doručak vec i stoga što je sve bilo nekako… opuštajuće i ugodno a ukusni kruh vlastite izrade pečen na najneobičnije načine.
Koliko je vama vazan doručak kao obrok i ritual za dobar početak dana?
Marina kuharica
You must be logged in to post a comment Login