Rastanci, prekidi, razdvajanja – oduvijek su mi bili najveći problem. Oduvijek su mi predstavljali težinu. U mom ružičastom svijetu rastanci ne postoje, razdvajanja ne postoje. Svi su ljudi dobri i svi zauvijek živimo zajedno – u ljubavi, u poštovanju, u slozi.
Međutim, stvarni svijet, onaj surovi svijet bez ružičastih naočala, funkcionira sasvim drugačije i ne mogu reći da se uvijek iznova ne čudim i ne pitam: a kako sad to? Kako tako?
Razdvajanje koje boli
Opet je ispred mene jedno razdvajanje i boli, jako boli. Pokušavam izaći iz jedne vrlo toksične veze s manipulatorom i teško je.
Zašto ovo – pokušavam?
Zato što je to razdvajanje od dva koraka naprijed, a tri nazad. I tako u krug. Znam da budućnosti s takvom osobom više nema, a čak i kad bi je bilo – kakva bi to budućnost bila? Budućnost u kojoj ne znaš što je istina, a što laž. Ona budućnost kada te netko gleda u oči – i laže. Budućnost u kojoj stalno igraš igre „toplo-hladno“ – malo je tu, malo ga nema. Budućnost… Može li se to uopće zvati budućnošću? Može li uopće takav odnos opstati?
Naravno da može! Mnogi parovi tako žive i to im je kao pod normalno. Meni nije i nikad mi neće biti normalno da budem marioneta u rukama nekoga tko će povlačiti moje konce upravo onako kako njemu u određenom trenutku života paše. Neće mi nikad biti normalno da me se gleda u oči i laže, da mi se servira iskrivljena istina koja je u datom trenutku drugome pogodna. Istina koja to nije, istina iz koje vrišti laž.
Bolni prekidi i unutarnja borba
Bolno. Strašno bolno za onog koji to prolazi, koji to živi. Bolno za onog koji iz toga mora izaći.
I pitam se kako izaći iz tog usranog gliba kad ti srce govori jedno, a razum sasvim drugo? To je borba između dobra i zla. Pitam se ima li kraja toj patnji, tom mučenju. Kao da me netko ubija tupim nožem, a nikako da me ubije. Razmišljam ima li kraja. Znam da ima, jednom će doći taj kraj iako se sad niti ne nazire. Razvlači se po meni kao kišna glista.
Razići se u zdravom odnosu i u vezi s manipulatorom
Razići se s nekim i u sasvim zdravom odnosu nije lako. Pogotovo ako si s tom osobom proveo vrijeme, dio života, dao mu dušu, naivno servirao srce. Razići se s manipulativnom osobom još je teže jer na koncu više ne znaš što je istina, a što laž. Što je bila gluma, a što stvarnost.
Osjećaš se kao da ti je netko izmaknuo tlo pod nogama i odjednom više nisi nigdje. Kao da odjednom više niti ne znaš gdje si, ni s kim si bio, ni tko je bio pored tebe svo to proteklo vrijeme. Ostaješ jadan, ocijeđen, sa tisuću pitanja koja ti lebde iznad glave i pokušavaš si dati odgovore, dok negdje iz dubine podsvijesti dolazi glas da odgovora nema.
Veze s manipulatorom – istina koja to nije
Upravo tako i ja sada. Sama sa sobom se po sto puta dnevno raspadnem, pa se onda skupljam. Borim se između srca i razuma, analiziram, propitkujem sebe i njega. Tražim istinu iako negdje duboko u sebi znam da ni sama nikad neću znati koja je prava istina, jer s takvim ljudima jedina istina je da istine nema.
Istina je da je sve njihova dobro osmišljena igra kako bi došli do svog cilja, kako bi sebi stvorili ugodu.
Na koncu, jednom kad izađeš iz takvog odnosa, izađeš jadan, iscijeđen, ožmikan, izgubljen, preplašen. Pogledaš se u ogledalo i pitaš se: zar sam to stvarno ja? Što je ovo od mene nastalo?
Da, jer iz odnosa s manipulatorom ne možeš izaći drugačije nego upravo takav – jadan, izgubljen, ošamućen, nesiguran i preplašen.
Kako dalje nakon prekida veze s manipulatorom?
I kako onda dalje? Kako dalje?
Dah po dah, dan po dan. Izgraditi novog sebe korak po korak. Zvuči jednostavno i nekad, kad sam bila mlađa, zaista je bilo jednostavno. Danas, sada, kad si već dovoljno smlaćen od života, kad si već dovoljno izubijan, sve je nekako teže.
Kakav životni paradoks!
S godinama, umjesto da si jači jer si već dobio po glavi od života bar nekoliko stotina puta i kao očvrsnuo, postao otporniji na životne metke, čovjek se osjeća slabije. Teže mu je složiti se, skupiti se. Misliš da si pametniji, a ustvari kao da si sve gluplji, slabiji. Kao da je snaga popustila negdje putem kroz godine.
Osjećaj prevarenosti i samopropitivanja
Ne znam kako drugi, ali ja, koja pokušavam otići iz ovog lošeg odnosa, upravo se sada tako osjećam – glupo, prevareno, izigrano, jadno.
Pokušavam balansirati između sna i jave pitajući se: kako sam si ovo mogla dozvoliti? Kako sam samo nasjela, kao naivna sobarica.
Cijena prekida veze s manipulatorom
Znam da će ovo sve jednom proći, završiti, da ću zacijeliti. Ali završiti odnos s manipulatorom ima svoju cijenu i vjerujem da ću je plaćati još dugo, ako ne i zauvijek.
Jer i u novom odnosu uvijek će biti ona doza straha, nepovjerenja, opreznosti od ponavljanja starog.
Nije lako. Bolno je. Kao da se ponovno rađaš i moraš se iznova izgraditi, osnažiti.
Ali, kao što sam prije rekla – dah po dah, dan po dan. Pa kako bude.