Jeste li ikad razmišljali koliko ste puta u životu čekali pravi trenutak, pravo vrijeme za neke stvari? Koliko ste puta htjeli skočiti, napraviti neki korak, ali ste sami sebe blokirali govoreći si: sad nije pravo vrijeme, nije pravi trenutak…
Jeste li ikad razmišljali koliko ste trenutaka zbog vlastitih strahova i nesigurnosti propustili?
Razmišljam tako neki dan, postoji li uopće taj jedan pravi trenutak i koji je to?
Svi su trenuci pravi – kada nešto doista želimo
Ne postoji jedan jedini pravi trenutak jer svi su trenuci pravi – onda kada se nešto hoće, želi, kao što su i svi trenuci krivi i pogrešni – onda kad se nešto neće, kad nas je nečega strah, kad se bojimo napraviti taj famozni prvi korak…
Imam popriličan broj dragih ljudi oko sebe koji već godinama žive čekajući „pravi trenutak“ za razvod, za novi posao, za kupnju stana, za putovanje…
Zanimljivo mi je da ga još uvijek nisu dočekali jer uvijek je nešto, uvijek nedostaje još ta jedna kockica u slagalici da bi bilo idealno, da bi se sve posložilo i da se dogodi upravo taj trenutak.
Čini mi se ponekad kao da je život osmišljen tako da uvijek „fali jedan do sto“ jer taj jedan nas valjda gura i motivira za dalje, za još, za novo, promjene, izmjene, nadopune – samo treba imati muda…
Fino upakirani izgovori
Često volim slušati izgovore i loša opravdanja ovih svojih koji vječito čekaju pravi životni trenutak, ne mogu ne priznati – ali uživam ih onako coolerski slušati i promatrati dok se koprcaju u vlastitom glibu fino upakiranih izgovora, opravdanja i izmotavanja, dok istovremeno prebacuju krivnju na sve oko sebe, a najmanje preuzimaju odgovornost za svoj život…
Smiješno, zar ne?
A možda i nije smiješno, možda je više tužno jer dani idu, život prolazi i ne pita nas koji je trenutak pravi, a koji krivi, ne pita nas kad je pravo vrijeme za promjenu, novi početak…
Tužno je koliko često čekamo da život postane idealan, pa tek onda odlučimo početi živjeti onako kako upravo želimo.
Istovremeno zaboravljamo činjenicu da život nikad, ali baš nikad neće postati idealan, kao što nikad neće postojati savršen trenutak u kojem će se sve kockice posložiti – nikad, ali baš nikad.
Uvijek će nešto nedostajati
Uvijek će nešto faliti. Novac, vrijeme, hrabrost, sigurnost, nečije odobrenje… Uvijek će postojati još jedan razlog za „ne danas“. Zvuči li vam to sve poznato? Meni osobno da, godinama sam tako živjela – čekajući – dok mi čekanje nije dopizdilo, a onda sam skrenula u onu drugu krajnost…
Sretna sam što mi se dogodila ta druga krajnost jer dođe onaj dan kad staneš i pitaš se gdje je nestao život dok si ti čekala pravi trenutak.
Pravi trenutak uopće nije onaj u kojem se više ničega ne bojiš. Pravi trenutak je onaj u kojem se bojiš, ali ipak napraviš taj jebeni prvi korak – kao u lunaparku – zatvoriš oči pa kako bude, što Bog da…
Život se događa upravo sada
Na koncu, život se ne događa kad sve bude posloženo, kad je sve savršeno.
Život se događa sada i samo upravo sada.
Što na koncu poručiti? Ono što i sama sebi znam nebrojeno puta ponoviti…
Prestanite čekati. Nikad, ali baš nikad neće sve biti savršeno posloženo, neće ni strah nestati, a neće se pojaviti ni taj savršeni, dugo očekivani trenutak – stoga, ne čekaj – napravi korak.
Makar drhtale noge, pa makar ne imali pojma što vas čeka.
Jer, jebiga – život se ne čeka.
Život se živi.