Apsurdni Clooney i Pitt

– Želimo nešto veliko i bombastično, nešto što zvuči važno, a zapravo je besmisleno, rekao je Joel Coen, o glazbi za svoj film ”Spaliti nakon čitanja”, no ista se rečenica može primijeniti na cijeli film.

Naime, radi se o pomalo kaotičnoj radnji, u kojoj se sve događa bez pretjeranog smisla i razloga, no kroz dobar smisao za humor. Jednom riječju – ”coenovski”.

Film je izazvao zanimanje i prije nego je prvi put predstavljen na venecijanskoj mostri jer u njemu glume najveće zvijezde današnjice.

John Malkovich kao luzer

Brad Pitt glumi ne previse inteligentnog nabrijanog zaposlenika teretane, koji pronalazi CD s tajnim podacima na podu ženske svlačionice i naivno ga odluči vratiti, no za nagradu. Pitta nakon dugo vremena možemo gledati u ne baš ”cool” ulozi, oblajhanog utegnutog malo starmalog boya, nejasne seksualne orijentacije.

U tome mu pomaže starija kolegica (Francis McDormand), koja je najviše zainteresirana za ”nagradu” jer želi četiri estetske operacije nakon kojih će preokrenuti život.

Osim za Brada Pitta, Coenovci su pisali ulogu isključivo i za Johna Malkovicha. Njegov lik je najluzer filma; živčenjak koji je dobio otkaz u CIA-i, žena (Tilda Swinton) ga vara s George Clooneyjem.

Povrh toga, dvije budale mu prijete razotkrivanjem tajnih podataka koje je prikupljao cijeli radni vijek i još je alkoholičar.

Čak do polovine filma izgleda kao da će se Ozzyju (Malkovich) stvari preokrenuti te da ćemo otkriti da se iza luzera krije ‘mastermind’.

Ubojstvo sve zakomplicira

Već spomenuti, George Clooney i u ovom filmu je ljubimac žena. Ima čak dvije ljubavnice odjednom, žena navodno ništa ne sumnja, radi u šerifovom uredu, hobby mu je izum savršene sprave za žensko samozadovoljavanje. I taman kad mu sve krene, ubije Brada, sasvim nepotrebno naravno, i stvari se zakompliciraju do boli.

Svi likovi ove političke triler-farse su u nekakvoj interakciji, bez saznanja o tome.

Sve to skupa kontrolira i prati CIA, što dovodi do kulminacije humora jer dvojica operativaca zadovoljni ishodom cijelog apsurda zaključuju – ”ovo se nikad neće ponoviti, što god je to bilo…”.