Ovo je jedan meni vrlo poseban i drag recept. Naime to su mi u djetinjstvu bili omiljeni kolačići koje je pripremala moja baka. Recept sam dobivala i gubila nekoliko puta a nakon zadnjeg sam ga gubljenja tražila godinama. Bake na žalost više nije bilo tu da mi ga ponovi. Na sreću, recept je pronađen slučajno (kako to već biva) dok sam tražila jedan drugi. Spremljen uredno, tako uredno da ga se nije moglo naći. No dobro, nisam od onih koji svoje najbolje recepte čuvaju kao veliku tajnu nego ih radije dijelim šakom i kapom kako bi dobili neki novi život.
Bakin je radni naziv bio crne krafne iako su ovo klasični keksići koji s krafnama nemaju nikakve veze. Ovo su ujedno bili i prvi keksići koje sam ikad napravila. Bilo je to davnih dana kad sam živjela u jednoj dalekoj zemlji. Keksiće sam točno pripremila prema receptu a dobila sam neke čudne razlivene i tanke okrugle oblike. Moji su prijatelji pristojno pohvalili kekse. Nedugo potom je stigao i paketić od bake. S tim istim keksima, u originalnoj i vrlo ukusnoj izradi, moji kušatelji nisu mogli vjerovati da su to isti keksi. Danas znam da je vjerojatno brašno bilo drugačije, jaja veća nego naša i tko zna što još ne.
Keksiće je moguće raditi u dvije izvedbe, punjene kremom ili premazane marmeladom od marelice. Meni je nekako postala navika raditi ih samo s marmeladom a za one koji žele mogu isprobati i s kremom za koju se recept nalazi niže. Posla bude dosta ako vam u međuvremenu djeca ne pojedu pola kolačića.
Potrebno:
(za blagdane je bolje raditi duplu porciju)
Sastojci za kremu:
Postupak:
Bakin je radni naziv bio crne krafne iako su ovo klasični keksići koji s krafnama nemaju nikakve veze. Ovo su ujedno bili i prvi keksići koje sam ikad napravila. Bilo je to davnih dana kad sam živjela u jednoj dalekoj zemlji. Keksiće sam točno pripremila prema receptu a dobila sam neke čudne razlivene i tanke okrugle oblike. Moji su prijatelji pristojno pohvalili kekse. Nedugo potom je stigao i paketić od bake. S tim istim keksima, u originalnoj i vrlo ukusnoj izradi, moji kušatelji nisu mogli vjerovati da su to isti keksi. Danas znam da je vjerojatno brašno bilo drugačije, jaja veća nego naša i tko zna što još ne.
Keksiće je moguće raditi u dvije izvedbe, punjene kremom ili premazane marmeladom od marelice. Meni je nekako postala navika raditi ih samo s marmeladom a za one koji žele mogu isprobati i s kremom za koju se recept nalazi niže. Posla bude dosta ako vam u međuvremenu djeca ne pojedu pola kolačića.
Potrebno:
(za blagdane je bolje raditi duplu porciju)
- 200 g brašna
- 140 g putra
- 70 g šećera
- 2 štange naribane čokolade
- 1 žumanjak
- za punjenje: marmelada od marelice ili krema
Sastojci za kremu:
- 3 cijela jaja
- 150 g šećera
-
vanilin šećer
- 100 g maslaca omekšalog na sobnoj temperaturi
- za premaz/glazuru: čokolada (crna, mliječna, bijela – po želji) oko 70 g
- 4 štange čokolade
- 4 žlice šećera
- 2-3 žlice mlijeka
- par kapi ulja
Postupak:
- Umijesiti tijesto, tanko razvaljati, rezati okrugle oblike i peći na 200°C oko 5-10 minuta.
- Kad je pečeno, premazivati kolačić marmeladom ili kremom i poklopiti ga drugim te malo stisnuti kako bi se bolje zalijepio. Nije loše marmeladu malo zagrijati na štednjaku kako bi se lakše razmazivala.
- Na kolačiće se potom stavlja glazura ili premaz. Najjednostavniji je način naravno otopiti čokoladu na pari i premazivati. Drugi je način priprema glazure. Ja za premaz kolačića uvijek koristim najkvalitetniju crnu čokoladu (vi možete i običnu mliječnu), ali ako se radi glazura onda to nije potrebno. Tada je dobra i čokolada za kuhanje.
- Premaz: Lupati na pari 3 cijela jaja, 150 g šećera s vanilijom. Kad je ohlađeno izmiješati s 100 g dobro izmiješanog putra.
- Glazura (ako ne koristite samo čokoladu): 4 štange čokolade, 4 žlice šećera, 2-3 žlice mlijeka, 2-3 kapi ulja – kuhati na pari dok se ne otopi.
You must be logged in to post a comment Login