Prije nekoliko godina bila sam u vrlo toksičnom „ljubavnom“ odnosu. Zašto riječ ljubavno stavljam u navodne znake?
Zato što je veza s narcisom sve samo ne obostrani ljubavni odnos. Tada sam vjerovala da je to najveća ljubav na svijetu, ona iskrena i prava, ona kakvu svi zaslužujemo, ona za koju nikad ne želiš da završi. Ali,… Čim se pojavi famozni „ali“ svi znamo da to najčešće ne miriše na dobro…
Ne miriše na dobro…
Nisam ni slutila da nije dobro i da neće biti dobro za mene. No, ona dječja naivnost i lakovjernost u meni su prevagnule po ne znam koji puta… Često se tako zajebem kroz život jer vjerujem ljudima, jer još uvijek mislim da su većini ljudi u skladu misli, riječi i djela. Većina ih živi po sistemu: jedno pričam, drugo radim, treće mislim…
Moja „ljubav“ s narcisom
Što reći o njoj? Hm, ne znam ni sama kako bi započela. Kako bih bila kratka, a opet dovoljno jasna da svi razumijemo, da se sve razumije.
Za početak, do tada nisam ni znala da narcisi postoje. U mom svijetu takvih persona nema ili ih ja kao takve nisam prepoznala. Znala sam površno za termin „narcis“, ali nikad se nisam bavila problematikom istog. Nisam ni slutila koja je to mreža u koju se tako lako upleteš, zapleteš, a iz koje tako teško izađeš. Izađeš s ranama, ali ne običnim ranama, već onim najdubljim, najbolnijim…Nisam ni slutila da veza s narcisom može biti taka bolesna, tako kancerogena, dok nisam završila s njim, kad je došlo vrijeme da se skupim.
Zašto sam shvatila da je odnos toksičan tek kad je sve vodilo našem kraju?
Upravo zato što – dok je trajalo, sve je bilo predivno, onako kako svaka žena sanja. Kako svaka žena želi da muškarac bude: divan, pažljiv, fin, galantan, obziran muškarac koji te vine u nebesa. Onaj koji brine o svim tvojim potrebama, da ti ništa ne fali, da ti bude ugodno, da si centar svijeta – centar njegova svijeta…
Komplimenti, pažnja, brižnost, udovoljavanje – može li bolje!? Često sam znala sama u sebi pomisliti – kako divno, ovo je baš onako kako treba biti…
Vrijeme je najbolji sudac
Kako je vrijeme najbolji pokazatelj svega u svemu, tako je bilo i u našoj vezi. S vremenom su počele njegove maske padati, jedna za drugom, a bilo ih je. Maski je bilo više nego sam ja bila spremna primijetiti. Sve više mi se nije dopadalo ono što bih vidjela, puno glume, puno laži, manipulacija, lijepih riječi da bi dobio ono što želi od mene. Lijepih riječi u koje sam slijepo i naivno vjerovala, jer, zar ljudi s 40+ lažu?
Ne, ljudi s 40+ u mom svijetu ne lažu, ne igraju igrice toplo/hladno, ponašaju se zrelo i odgovorno te svjesno preuzimaju odgovornost za svoj život.
Ha, ha, ha – da, to je tako u mojoj glavi. Međutim, današnji svijet odnosa funkcionira sasvim drugačije, pogotovo veza s narcisom je neki svijet udaljen svjetlosnim godinama od mog svijeta, od zdravog svijeta…
Klizav teren
Srećom, naš odnos je potrajao svega samo nekoliko mjeseci jer sam, hvala nebesima osjetila da tu nešto ne štima, da tu nešto smrdi, da priča ne drži vodu… Kad osjetiš klizav teren pod nogama onda se ipak malo bolje držiš dok hodaš, više paziš, gledaš, oprezno tapkaš…
Koliko god da je odnos bio kratak isto tako je bio i strašno intenzivan, nabijen emocijama, pun naboja. Bio je i jako bolan. Užasno je bolno kad se suočiš s istinom da je netko, kog si iskreno zavolio, s kim si gradio odnos, debela i dobro kreirana laž plasirana mjesecima kako bi on dobio ono što želi, na način na koji želi.
Strašno je bolno kad shvatiš da si onom. koji je tebi bio sve, jedno veliko ništa. Samo još jedna igračka u životu koju je izdresirao onako kako njemu paše suptilno nametnuvši svoja pravila igre. Dok ti nisi ni skužio da igraš po njegovim pravilima zapostavljajući sebe na najjače.
Veza s narcisom je apsolutno nevjerojatna
Nevjerojatno je u koju te drugu dimenziju sasvim suptilno i neprimjetno bace. Jedeš im iz ruke, ošamućen, ništa ne vidiš, niti išta čuješ – samo živiš kao hologram, prema tuđim pravilima dok si uvjeren da živiš po svojim. Strašno.
Oporavak nakon odnosa s narcisom je poprilično trajao. Dugo mi je trebalo da se oporavim od svih laži, obmana, uvjeravanja, bolnih spoznaja da si samo još jedna u njegovu nizu i da mu ustvari nisi nikad značila ništa. Jer, ako nećeš ti igrati njegovu igru, igrat će neka druga, ako neće druga – doći će treća… I tako u krug, jer uvijek neka dođe, uvijek neka nasjedne na slatkorječivost, ljubaznost – na laži…
Koja savršeno razgranata mreža, razrađena do jednog jedinog detalja! Igra odigrana toliko puta da je dovedena do savršenstva.
Teško sam se makla od njega, još teže skupila sama sa sobom, a veza s narcisom je trajala svega nekoliko mjeseci. Pitam se, što je s onim ženama koje cijeli život žive u rukama manipulatora, narcisa? Ženama koje ne kuže da su samo marionete za ispunjavanje njegovih sebičnih želja i potreba?
Što je sa ženama koje su tako poslušne, ne vide dalje od svog nosa? Ženama koje ne znaju postaviti granice i svakako toleriraju njegova suptilna zlostavljanja?
Što je sa ženama koje progledaju nakon 10, 20, 30 godina braka, zajedničke djece, stečene imovine i svega što ste gradili zajedno? Kako se nositi sa spoznajom da si cijeli svoj život s nekim tko ti laže svaki dan, vara s bezbroj žena?
Kako normalno nastaviti živjeti sa spoznajom da mu nisi značila ništa već si bila samo još jedna karika u njegovoj savršeno osmišljenoj igri?
Kako?
