Biti sam u dvoje ….

Često se susrećem s pričama mojih prijatelja i prijateljica kako su sami, kako su nesretni, kako se teško nose s tom samoćom. Naravno, cijela priča se svodi na to da trenutno još nemaju životnog partnera.

Slažem se. Samoća često zna biti vrlo teška stavka u životu i znam da taj period samoće prolazi brzinom puža, ono, dan traje kao godina i često pomisliš kako takav period jednostavno nikad neće proći, ali…
Ima jedna druga stavka. Biti sam i biti usamljen dvije su različite stavke, dvije sasvim druge stvari koje se ne mogu povezati baš ničim. Biti usamljen možeš biti uvijek, i onda kad nemaš životnog partnera, što po meni i nije baš tako strašno. Često svjedočim primjerima kad su ljudi u vezi, braku, odnosu, sami i strašno usamljeni, e onda je to veliki problem koji nosi jednu težinu. Biti sam u dvoje je zaista veliki životni izazov koji nosi jednu određenu dozu boli.

Sami nismo nikad, to je ono što treba osvijestiti i to je ono što često svojim prijateljima znati reći. Niste sami jer imate oko sebe druge prijatelje, poznanike, imate oko sebe beskonačno divnih i dobrih ljudi koji su uvijek tu negdje oko vas, koji će vam pomoći, saslušati vas, biti vam na raspolaganju kad vam je to potrebno, to je zaista tako. Zaista ima divnih ljudi koji nas okružuju i tu s nama kad smo usamljeni. Tu su da nas nasmiju, tu su da odradimo „čašicu razgovora“, tu su da nas zagrle i da nam vrate vjeru u ono bolje sutra koje postoji i tu je ispred nas ,samo to neko vrijeme ponekad kao da prolazi presporo.

Ona druga samoća…

Ona druga samoća koja ju ja nazivam “biti sam u dvoje” je prestrašna. Zašto tako teška riječ – prestrašna? Zato što sam i sama tu vrstu usamljenosti iskušala i mogu reći da mi je to bio jedan od težih perioda u životu. To je za mene zaista bio period učenja, osvješćivanja i iskreno dubokih promišljanja u životu. Volim reći da u životu nikad nije ništa slučajno. Slučajnosti ne postoje, sve je sa svrhom i razlogom, sve je učenje, svako iskustvo je jedno veliko životno učenje pa tako i moj izazov „biti sam u dvoje“.

Teško je biti „sam u dvoje“, to je ono što stvarno i duboko boli. Kad živiš s partnerom kao s cimerom s kojim se izmjenjuješ u trenucima po stanu jer živite živote u 6 brzini i sve se svodi na plaćanje režija i podjelu obaveza oko djece, kupnje i još nekih sitnih životnih obaveza. Tako živeći vrijeme ti proleti i samo jednostavno shvatiš da si sam u cijeloj priči i da onog do sebe s kojim dijeliš životni prostor u biti više i ne prepoznaješ. Jednostavno shvatiš da ste se negdje pogubili u cijeloj priči koja se zove život i da to više nije to – to više nije odnos o kojem ste sanjali, to nije odnos koji ste htjeli. Nemaš s kim popričati, nemaš se kome požaliti, sam ustaneš i sam legneš – jadno. Da, ali to je tako i zaista svjedočim jako puna priča parova koji tako žive i nisu sretni. Nije im tako dobro ali vrijeme kao da ih je nekako pregazilo i problem nakon godina stavljanja stvari pod tepih postaje gotovo pa više i ne rješiv. Tepih s vremenom puca od gomile smeća koja se ispod njega nataložila… Daljnji scenarij se zna, isti ti parovi ili se razvode ili se trude živjeti dalje skupa radi nekih samo njima smislenih razloga. Žive dalje kao cimeri, izmjenjujući samo poneku riječ u prolazu, svako živeći svoj život onako kako najbolje zna – postaju sami u dvoje…..

fitness-332278_1280

Ne imati trenutno partnera u životu ima i svojih prednosti. Sve ovisi o nama kako ćemo gledati na našu trenutnu situaciju, što bi značilo – ili ćemo lijepo sjediti doma, plakati i kukati nad našom sudbinom ili ćemo se naučiti i prihvatiti situaciju koja nam je trenutno u životu i iskreno popričati sami sa sobom.
– Ok, sad sam solo i nemam nikog i hajde da sada to vrijeme koje imam iskoristim najbolje kako mogu…U ovo vrijeme sada želim ugađati sebi i raditi samo ono što želim, biti ću bahato bezobrazna i sve ću podrediti samo i isključivo sebi kako meni paše….
Kad malo iskreno popričamo sami sa sobom i kad malo posložimo kockice u glavi na drugi način, ta samoća i usamljenost ne mora biti baš toliko teška, zaista i iskreno, taj osjećaj može biti sasvim podnošljiv.

Gledam po sebi, solo sam trenutno i, pored svih obaveza koje imam, ja se baš iskreno još uvijek stignem posvetiti sebi i ugađati sebi baš onako kako meni paše, a isto znam da je ona druga polovica pored mene ne bih baš stigla toliko vremena posvetiti niti sebi, niti svojim hobijima, niti ljudima koje volim, niti bih baš imala toliko mojega vremena za mene….

Dakle, samoća, usamljenost zaista nisu toliko teške i bolne i kad samo malo presložiš kockice u glavi i samo malo drugačije pristupiš problemu shvatiš da sve može biti obojeno nekom drugom bojom i da se cijela situacija može gledati i iz drugog kuta, onog vedrijeg kuta.

Kao što se kaže da nakon svake kiše dolazi sunce, tako vrijedi i za sve ostalo u životu, što kažem i svojim prijateljima – solo si sada i tako je vjerojatno najbolje, bez obzira što mi mislimo drugačije, ali doći će trenutak kad to više neće biti tako. Doći će trenutak kad će te netko doslovce pomesti i izuti iz cipela… Samo treba biti strpljiv i čekati a do tada svoj period soliranja iskoristiti do maksimuma, onako kao da si dobio, ma ne jack pot nego euro jack pot…
Vjerujte mi, zaista je lakše biti sam sa sobom nego biti sam u dvoje, zato cijenite to svoje vrijeme sada koje imate za sebe…

Autor: Sophia – blogerica s bloga Suncokreti na oblacima
Foto: Pixabay