Connect with us

Hi, what are you looking for?

She.hrShe.hr

Knjige i glazba

Boksač

Film koji zadaje pristojnu seriju udaraca emocijama i razumu gledatelj(ic)a.

Negdje i nekada davno naletio sam na istraživanje o sportovima koji žene najviše vole gledati na TV-u. Iako se ne bih uspio prisjetiti njegovih rezultata sve i da na slamanju moje amnezije danonoćno rade stručnjaci iz Guantanama, posve sam siguran da u njemu boks – ženski ili muški, svejedno – nije zauzeo baš visoko mjesto. Slučajno se to poklapa i s mojim gledištem da je "svakog boksa tri udarca dosta", no slučaj je isto tako htio da se slučajnom promatraču na listi filmskih izazivača, kao jedan od kandidata za šaku Oscara, nađe Boksač.

Zadatak nije lagan, ali dat ću sve od sebe da dokažem kako je Boksač, snimljen prema istinitoj priči, ipak dovoljno intrigantan slučaj za She.hr i bez krunskog dokaza zavedenog pod imenom Mark Wahlberg.



Na moju, a valjda će biti i na radost dobrog dijela ženske populacije, Boksač nije goli film o boksu i rušenju protivnika kao na traci – u njemu se zapravo glavnina udaraca razmijeni izvan ringa, u orbiti sulude obitelji koju čine obespravljeni otac, dominantna majka, tucet sestara i dva (polu)brata boksača, stariji Dicky (Christian Bale) i mlađi Mickey (Mark Wahlberg). Dicky je i nakon petnaestak godina, barem on tako misli, ponos selendropole Lowella u Massachusettsu nakon što je davne '78. uspio baciti na pod jednog od najvećih boksača svih vremena, Sugara Raya Leonarda, iako je nakon susreta s crackom krahirao i kao boksač i kao čovjek.



Mickey kreće bratovim stopama u velter kategoriji, ali gubi i borbe i volju za borbom pod udarcima koje mu direktima u glavu zadaju protivnici, a zapravo ih priređuje (ne)stručni stožer sačinjen od propalog buraza kao trenera i majke koja osim što misli da je Don King, i dalje bezrezervno protežira Dickyja te skupa s njim baja o njegovom velikom povratku umjesto da se posveti Mickeyevoj budućnosti (vrhunac podrške bez pokrića je kad za vrijeme spariranja, u jeku priprema za sudbonosni meč, razvižđeni Mickey ruši Dickyja, a zaprepaštena gospođa majka ulijeće u ring i viče "što si mu to učinio?!").

Ponajprije nova djevojka Charlene (Amy Adams) koju će Mickey upecati u lokalnom baru, ali i otac George (Jack McGee) koji će napokon izvući glavu iz pijeska, otvorit će oči mladom boksaču koje su dotad spavale pod šljivama i pogled mu usmjeriti prema onome što se čini najboljim za karijeru – distanciranje od obitelji. Drama (alternativno bi je mogli nazvati i Patnje mladog veltera) u kojoj će Dicky dotaknuti dno i na kraju morati nokautirati svoj ego želi li doista biti od pomoći bratu, a Mickey pomiriti odanost plemenu sa zahtjevima ozbiljnije boksačke karijere, mogla je početi.



Zanimljivo je da u filmu u kojem se po pustim ringovima šaketaju nazovimuškarčine, čvrstu ruku zapravo imaju žene, najprije mamica koja je, okružena besposlenim kćerima razbijačicama, oličenje straha i trepeta, a onda i Charlene koja joj Mickeya istrgne iz šaka i izmijesi ga svojim rukama (za njegovo dobro!). Ovoj tezi o istaknutim ženskim ulogama u prilog idu i dvije nominacije za Oscara (Amy Adams, cura i Melissa Leo, mama). Svi ti turbulentni i kadšto groteskni obiteljski odnosi (npr. kad mamica i čopor sisterica, poput kakvog uličnog ganga, upadaju u auto i kreću se obračunati s Charlene, jer tko je kriv za sinovo udaljavanje od familije ako nije snaha!) fino se isprepliću s neizbježnim prikazima boksačkih priprema, u kojima je zadržana dobra mjera. Nema tu naganjanja nojeva po savani, rušenja sekvoja golim rukama, trčanja koje mora trajati koliko i pjesma "Eye of the Tiger" i sličnih napumpavanja.



Da ne ispadne kako se od šume žena ne vide (glavni) frajeri, riječ dvije i o Baleu i Wahlbergu, braći koja malo kuću grade, a malo je razgrađuju. Uloga razvaljenog Dickeya mirisala je na Oskara i prije nego što je se dohvatio Christian Bale, a on je čovjeka čiji je život uživanje cracka svelo na petnaestosekundni dokumentarni isječak polijeganja neoborivog Sugara Raya Leonarda na tlo (pri čemu vječni spor ostaje je li Sugar baš oboren udarcem ili je pao izgubivši ravnotežu – navijač sam druge opcije!) odradio onako kako samo on zna i umije.

Cijela je ta strka i frka oko tog za Lowell i Dicka Eklunda sudbonosnog meča stavljena u zgodan kontekst isticanja (nepostojećeg) podviga jer se u filmu nigdje eksplicitno ne spominje tko je meč dobio. Ništa lošiji nije bio ni Wahlberg u ulozi brata u sjeni koji čak i kad napokon krene bacati protivnike po podu, ostavlja dojam da se ne bi kladio na sebe sve i da mu je izazivač plišani medvjedić, da ne govorimo o držanju Mickeya Warda na presicama gdje bi više strahopoštovanja kod suparnika izazvao i Mickey Mouse.



Redatelj David O. Russell nije istesao šampiona za sva vremena, ali zahvaljujući pitkoj radnji i izvanrednim glumačkim izvedbama, film zadaje pristojnu seriju odmjerenih udaraca emocijama i razumu gledatelj(ic)a. "Glava, tijelo, glava, tijelo…", kako bi rekao Dick Eklund.

Click to comment

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Više

Zanimljivosti

Studio 20th Century i New Regency predstavljaju novi film jednostavnog naziva AMSTERDAM, hvaljenog redatelja i scenarista, za Oscara višestruko nominiranog Davida O. Russella.

Moda

Duboki dekoltei i suknje na preklop vraćaju se na velika vrata

Celebrity

Gola leđa i trudnički trbuh - hitovi ovogodišnjih dodjela

Knjige i glazba

Put u pobjedu skockano ide prema onome što se nitko od potteroljubaca dosad nije usudio ni sanjati.

Advertisement

Impressum


Medijski mali servis j.d.o.o. Sva prava pridržana.