Iako svaka peta osoba u Hrvatskoj ima problema zbog neke vrste invalidnosti, ljudi su obično zbunjeni u 
susretu s njima. Nedovoljna upućenost u njihove potrebe i mogućnosti, nepoznavanje načina pružanja pomoći te predrasude ili strah od susreta s nepoznatim sputavaju ljude da slobodno komuniciraju i nude pomoć.
Sa željom da olakšamo svakodnevni život osoba s invalidnosti i da potaknemo ljude na kontakte bez straha, preporučujemo čitanje ovog bontona.
1. Prigodom upoznavanja ne izbjegavajte rukovanje s osobom koja ima umjetnu ili amputiranu ruku.
2. Obraćajte se neposredno osobi s invalidnosti, a ne roditelju, partneru, pratitelju ili prevoditelju.
3. Razgovarajte normalno, služeći se svakodnevnim izrazima. Nemojte se bojati krivih riječi.
4. Ako s osobom u invalidskim kolicima razgovarate dulje vrijeme, nastojite sjesti kako biste je gledali u oči.
5. Usredotočite se na osobu koja ima neki poremećaj govora. Ako niste razumjeli što je rekla, zamolite je da ponovi. Nemojte glumiti da razumijete.
6. Pozdravljajući slijepu ili slabovidnu osobu, kažite joj i svoje ime. Ako nudite pomoć u hodanju, ponudite joj da se osloni o vašu ruku.
7. Gluhoslijepe osobe mogu vas razumjeti jedino dodirom. Ako se nađete u situaciji da komunicirate s takvom osobom, uspostavite kontakt ispisivanjem velikih tiskanih slova na njezinu dlanu.
8. Ne hvalite pretjerano osobu s invalidnosti zbog obavljanja normalnih životnih zadaća.
9. Čekajući u redu, ustupite svoje mjesto ili se zauzmite za to da teško pokretna osoba odmah dođe na red.
10. Prilikom vožnje u javnim prijevoznim sredstvima ponudite svoje sjedalo osobama s invalidnosti. Pomozite im pri ulasku i izlasku iz autobusa, tramvaja, aviona…
11. Pomagala (štake, štap, kolica) osobe s invalidnosti dirajte samo ako ste za to bili zamoljeni.
12. Nemojte milovati psa vodiča dok “radi”. Pitajte vlasnika za dozvolu.
13. Od vas se ne očekuje da pokazujete sažaljenje prema osobama s invalidnosti. Prema njima se ponašajte kao prema jednakima, jer one to i jesu.
susretu s njima. Nedovoljna upućenost u njihove potrebe i mogućnosti, nepoznavanje načina pružanja pomoći te predrasude ili strah od susreta s nepoznatim sputavaju ljude da slobodno komuniciraju i nude pomoć.Sa željom da olakšamo svakodnevni život osoba s invalidnosti i da potaknemo ljude na kontakte bez straha, preporučujemo čitanje ovog bontona.
1. Prigodom upoznavanja ne izbjegavajte rukovanje s osobom koja ima umjetnu ili amputiranu ruku.
2. Obraćajte se neposredno osobi s invalidnosti, a ne roditelju, partneru, pratitelju ili prevoditelju.
3. Razgovarajte normalno, služeći se svakodnevnim izrazima. Nemojte se bojati krivih riječi.
4. Ako s osobom u invalidskim kolicima razgovarate dulje vrijeme, nastojite sjesti kako biste je gledali u oči.
5. Usredotočite se na osobu koja ima neki poremećaj govora. Ako niste razumjeli što je rekla, zamolite je da ponovi. Nemojte glumiti da razumijete.
6. Pozdravljajući slijepu ili slabovidnu osobu, kažite joj i svoje ime. Ako nudite pomoć u hodanju, ponudite joj da se osloni o vašu ruku.
7. Gluhoslijepe osobe mogu vas razumjeti jedino dodirom. Ako se nađete u situaciji da komunicirate s takvom osobom, uspostavite kontakt ispisivanjem velikih tiskanih slova na njezinu dlanu.
8. Ne hvalite pretjerano osobu s invalidnosti zbog obavljanja normalnih životnih zadaća.
9. Čekajući u redu, ustupite svoje mjesto ili se zauzmite za to da teško pokretna osoba odmah dođe na red.
10. Prilikom vožnje u javnim prijevoznim sredstvima ponudite svoje sjedalo osobama s invalidnosti. Pomozite im pri ulasku i izlasku iz autobusa, tramvaja, aviona…
11. Pomagala (štake, štap, kolica) osobe s invalidnosti dirajte samo ako ste za to bili zamoljeni.
12. Nemojte milovati psa vodiča dok “radi”. Pitajte vlasnika za dozvolu.
13. Od vas se ne očekuje da pokazujete sažaljenje prema osobama s invalidnosti. Prema njima se ponašajte kao prema jednakima, jer one to i jesu.
You must be logged in to post a comment Login