Bulimija nervoza, skraćeno bulimija, je poremećaj hranjenja kojeg karakterizira prejedanje, a potom izbacivanje hrane kao kompenzacijsko ponašanje. Pod prejedanjem smatra se unos velike količine hrane u kratkom vremenu, a pod izbacivanjem hrane, čišćenje i/ili povraćanje kao pokušaj oboljele osobe da se riješi konzumirane hrane čim prije.
Bulimija utječe na tijelo, um i dušu osobe, te ju zarobljava u ciklusu srama i sumnje. Ona polako počinje okupirati svoj um konstantnim mislima o idealnoj tjelesnoj težini i o savršenoj slici sebe. Takve misli polako stvaraju osjećaj da nisu dovoljno dobri, te da moraju poduzeti drastične mjere kako bi promijenili svoj izgled i približili se svom idealu.
Ta konstantno borba s gubitkom kilograma, ispunjavanja očekivanja od strane društva, vršnjaka ili samih sebe, postaje ogroman teret za osobu i s vremenom dovodi do destruktivnog ponašanja i do poremećaja hranjenja.
Za razliku od osoba kojima je dijagnosticirana anoreksija, kod bulimije nervoze osobe najčešće imaju ili normalnu težinu ili manji višak kilograma. Oni podliježu ovom poremećaju kako bi se riješili vlastitog osjećaja srama, kako bi se uklopili i osjećali prihvaćenima.
Znakovi koji mogu ukazati da se osoba bori s bulimijom nervozom
-
Velika zaokupljenost vlastitim tijelom i težinom
-
Strah od toga da će se udebljati
-
Ponavljajuće epizode jedenje velikih količina hrane u kratkom vremenskom razdoblju
-
Gubitak kontrole prilikom hranjenja – kao da ne može prestati ili kao da ne može kontrolirati što i kako jede
-
Kompenzacijska ponašanja – samoizazvano povraćanje, čišćenje (upotreba diuretika ili klistira) ili prekomjerno vježbanje kako ne bi dobili na težini nakon unosa hrane
-
Opsesivno brojanje kalorija, post ili upotreba proizvoda za mršavljenje
Zbog srama koji se podigne kod osobe koja pati od bulimije, takva ponašanja često ostaju dugo skrivena i osobe rijetko pravovremeno potraže pomoć.
Iako je manje očita na tijelu nego anoreksija, bulimija je jednako štetna. Naime, u tom opasnom ciklusu prejedanja i kompenzacije osoba se često gubi i počinje osjećati sram, krivnju i gađenje. To još više pojačava taj začarani krug, a opsesija hranom i idealiziranom slikom tijela, postaje sve jača.
Bulimija je opasna jer utječe na razvoj i rast tijela, a zbog učestalog povraćanja izaziva često i probavne smetnje, žgaravicu, refluks, upalu jednjaka i želuca, čir na želucu/crijevima, te jako šteti caklini na zubima. Osim navedenog, bulimija utječe i na rad srca pa su tako česti nepravilni ili spori otkucaji srca što može dovesti do zatajenja srca.
Izbjegavajući stil vezivanja i bulimija
Kod osoba koje pate od bulimije možemo pronaći obrasce izbjegavajućeg stila vezivanja. Izbjegavajući stil s jedne strane ima veliku potrebu za odnosom, a s druge strane ima izrazito malo samopoštovanje i veliki strah od bliskosti i ranjivosti.
Uzrok ovakve vrste vezivanja pronalazimo u ranom periodu gdje su osobe unutar svojih obitelji u pravilu bile zanemarivane ili zlostavljane. Dijete je doživjelo jednu vrstu napuštanja i povrede od strane roditelja/skrbnika (bilo emotivno, bilo fizički) i kroz život osoba obično ima potrebu dobiti priznanje svojih vrijednosti od drugih osoba. Ove osobe se teško prepuštaju u bliske odnose jer nemaju osjećaj vlastite sigurnosti i navikli su na ambivalentne i nestabilne odnose. Osobe koje pate od bulimije bore se s vlastitim sramom kojeg pokušavaju na sve načine suzbiti.
Osobe koje pate od bulimije teško se nose sa svojim emotivnim stanjima i prejedanje će im privremeno umiriti tugu, ljutnju ili osjećaj osamljenosti. S obzirom na to da će prejedanje osobu baciti u ponor bespomoćnosti i mržnje prema sebi, one će kroz čišćenje i samoizazvano povraćanje pokušati ponovno izregulirati emocije koje su se podigle. Radi se o začaranom krugu iz kojeg je vrlo teško izaći sam.
Što kada posumnjate da netko boluje od bulimije?
Bombardiranje s upozorenjima zbog zdravstvenih posljedica, kao i zastrašivanje ili prisiljavanje jednostavno neće dati rezultate kakvima se nadate. Više puta smo spomenuli da poremećaji prehrane ispunjavaju bitnu ulogu u životu oboljele osobe – ta navika služi im kao jedini izlaz prilikom regulacije neugodnih emocija. Stoga, jasno je da će vaši pokušaji često naići na odbijanje, te je nužno pažljivo i strpljivo pristupiti ovoj temi.
Evo par primjera
- Odaberite pravi trenutak – bitno je voditi ovaj razgovor u trenutku emocionalne smirenosti, te kada i vi i osoba imate dovoljno vremena da uđete dublje u temu. Nemojte ugurati ovaj moguće neugodan razgovor u vaš već gust raspored, već pokušajte započeti ovu temu kada imate potpunu privatnost i vrijeme.
- Objasnite svoju zabrinutost – već smo ranije spomenuli da s prodikama, kritikama ili prijetnjama nećete puno postići. Pokušajte osobi objasniti zašto ste zabrinuti, kako se osjećate i ono najbitnije izrazite osobi koliko vam je bitna i ona i njeno zdravlje i budite jasni u tome da joj možete i želite biti podrška bez obzira kroz što prolazi
- Neka vas ne obeshrabre mogući otpor i poricanje – s obzirom na to da se radi o iznimno delikatnoj temi, moguće je da će osoba suočena s činjenicom da ju je netko „prokužio“ ući u veliki otpor, ljutnju ili obrambeni stav. To nije ništa čudno i pokušajte u sebi naći razumijevanja za ovakvu situaciju. Ostanite mirni, fokusirani i podržavajući. Pokušajte ovakav stav ne shvatiti osobno jer zaista se ne radi o vama. Ovisnost o ovoj vrsti ponašanja zaista je ozbiljna i vrlo jaka
- Budite strpljivi i ustrajni – nemojte odustati ako razgovor nije uspješan iz prve. Bulimija je ozbiljan poremećaj hranjenja koji je osoba vrlo vjerojatno dugo tajila. Možda će biti potrebno neko vrijeme prije nego što se osjeti dovoljno sigurno s vama i da vam prizna da ima problem. Bitno je da ostanete otvoreni za komunikaciju, da slušate osobu bez osuđivanja, da naglasite da vam je stalo i da ste tu za njih kad god se osjeti spremna vam prići
U ovim razgovorima pokušajte izbjeći davanje jednostavnih rješenja. Floskule tipa: „Sve što trebaš napraviti je prihvatiti sebe“ samo će izazvati još veće odbijanje. Da su stvari tako jednostavne, osoba do koje vam je stalo vjerojatno bi već odavno sama riješila ovaj problem.
Jako je bitno odabrati pravilan pristup liječenju. U praksi najbolje se pokazao individualan pristup koji je usmjeren na specifične simptome, izazove i probleme s kojima se susreće svaka osoba. Kako bi liječenje bilo uspješno potrebno je pozabaviti se i fizičkim i psihičkim aspektima ovog problema. Sva sreća danas zaista postoji puno smjerova u psihoterapiji, kao i u medicini koje uspješno mogu adresirati ovaj problem.
Kada govorimo o bioterapiji, kroz energetski rad moguće je pomoći osobi u njenim nastojanjima da razriješi ovu problematiku, ustabiliti procese u tijelu, povećati kapacitet nošenja s neugodnim emocijama i na neki način potaknuti promjenu koja je nužna. Osim uzroka, bioterapijski tretman možemo usmjeriti i na rješavanje zdravstvenih problema koji nastaju kao posljedica bulimije.
Istina je da nema magičnog štapića. Poremećaji hranjenja ozbiljan su problem i za rješavanje ove problematike potrebno je puno vremena i strpljenja. Ako se netko vama blizak bori s ovom dijagnozom pokušajte im dati nadu i ohrabrenje i budite im podrška na njihovom putu. Isto tako u cijelom procesu nemojte zanemariti sebe i svoje potrebe. Ponekada je najteža stvar gledati kako netko nama blizak pati, a istovremeno prihvatiti da su stvari izvan naše kontrole. Stoga, potražite pomoć i za sebe, okružite se podrškom i dozvolite i sebi ispušne ventile i rame za plakanje.
Iz pozicije žene, ono što primjećujem je da većina žena ima nezdravi odnos prema hrani i svom izgledu. Ruku na srce, od malena smo bombardirane porukama kako bi naše tijelo trebalo izgledati ili što i kako bi trebale jesti, a riječ dijeta vrlo brzo postaje sastavni dio naše svakodnevnice.
Pokušajte zamisliti kakav bi bio vaš život da izbacite vagu iz svog doma? Da se osjećate ugodno u svom tijelu i da jedete s guštom kada osjetite glad? Kakav bi bio vaš život da umjesto da se silite na vježbanje, vježbate iz zabave i bez fokusa na svoju kilažu? Možete li zamisliti kako bi se osjećale da prelistavate časopis i u njemu nalazite na realne slike tijela – tijela raznih oblika i veličina, bez filtera i photoshopa?
Ako naučimo odmalena voljeti i prihvaćati sebe, to znači da ćemo voljeti i prihvaćati svoje tijelo, bez obzira na njegov oblik i veličinu. Fokus neka nam bude na osvještavanju i rastu jer manji konfekcijski broj ne znači nužno i sreću. Sreća ipak dolazi iz nekog drugog mjesta.
Marina
Bioterapeutkinja, predavačica i suosnivačica centra ‘Bioterapija – integrativni pristup’
