Umjetna inteligencija danas piše pjesme, analizira snove, daje savjete o odnosima i, sve češće, postaje rame za plakanje. Ali može li stroj, bez srca, bez iskustva boli, tuge i radosti, doista razumjeti čovjeka? I što se događa kada oni koji traže utjehu, razumijevanje ili savjet, umjesto prema psihologu ili psihoterapeutu posegnu za chatbotom?
Ovo pitanje danas postaje važnije nego ikad, osobito nakon što je OpenAI prvi put objavio procjenu o tome koliko korisnika ChatGPT-a pokazuje znakove ozbiljnih mentalnih poteškoća, od maničnih epizoda i psihoze do suicidalnih misli. Prema njihovim podacima, riječ je o desecima, pa čak i stotinama tisuća ljudi svakoga tjedna. Zbog toga tvrtka navodi da je, u suradnji s više od 170 psihijatara, psihologa i liječnika iz 60 zemalja, prilagodila najnoviju verziju svog modela GPT-5 kako bi preciznije prepoznavala znakove psihičke krize i korisnike pravovremeno usmjerila prema stvarnoj pomoći.
ChatGPT i mentalno zdravlje: AI psihoza
Prema najnovijem izvješću koje prenosi BBC News, tvrtka OpenAI objavila je procjenu o tome koliko korisnika ChatGPT-a pokazuje moguće znakove ozbiljnih poteškoća s mentalnim zdravljem. Rezultati su zabrinjavajući:
- oko 0,07 % korisnika pokazuje znakove psihoze ili maničnih epizoda,
- dok 0,15 % u razgovorima iznosi suicidalne misli ili planove.
Na prvi pogled te brojke ne djeluju visoko, ali kad se uzme u obzir da ChatGPT tjedno koristi oko 800 milijuna ljudi, to znači da bi se oko 560.000 osoba moglo nalaziti u stanju manije ili psihoze, a čak 1,2 milijuna korisnika moglo izražavati suicidalne misli svakog tjedna.
Osim toga, još 1,2 milijuna korisnika pokazuje znakove emocionalne ovisnosti o ChatGPT-u, koristeći ga kao glavni izvor podrške, utjehe i razumijevanja, ponekad umjesto stvarnih odnosa.
Ovaj fenomen, koji se u medijima sve češće naziva „AI psihoza“, otvara važna pitanja za terapeute i psihijatre diljem svijeta. Neki korisnici provode sate u razgovoru s chatbotom, često kasno u noć, osjećajući da ih on razumije bolje od bilo koga drugog. Ipak, takva povezanost može postati opasna kad zamijeni stvarni kontakt s ljudima.
Razgovor s umjetnom inteligencijom može djelovati umirujuće i sigurno jer ne osuđuje, uvijek sluša i odgovara smireno. No upravo zato može stvoriti iluziju odnosa. Ta “iluzija empatije” ponekad može biti opasna. U SAD-u su zabilježeni slučajevi u kojima su se ljudi, nakon dugih razgovora s AI-em, odlučili na samoubojstvo ili nasilje, vjerujući da ih chatbot razumije ili čak potiče na određene odluke. Jedan od najpoznatijih slučajeva uključuje roditelje šesnaestogodišnjaka koji su tužili OpenAI, tvrdeći da je upravo ChatGPT potaknuo njihova sina na samoubojstvo.
Empatija se ne programira
Umjetna inteligencija može slušati, odgovarati, pa čak i učiti iz naših emocija, ali ne može osjetiti. A upravo to, sposobnost da istinski suosjeća, prepozna nijansu u glasu ili pogled pun tuge, čini razliku između tehnologije i čovjeka. Zato, iako AI može biti vrijedan alat u brizi za mentalno zdravlje, terapeuti, psiholozi i prijatelji ostaju nezamjenjivi.
Jer empatija se, barem zasad, ne može i ne bih smjela programirati.
Ono što čovjeku u krizi uistinu treba nije savršen odgovor, nego živa prisutnost, pogled, glas i razumijevanje drugog čovjeka. Istraživanja dosljedno pokazuju da su terapijski odnos, povjerenje i emocionalna povezanost između terapeuta i klijenta najvažniji čimbenici uspješnog ishoda terapije, važniji čak i od samih metoda i tehnika. Terapeutski proces temelji se na odnosu, autentičnosti i ljudskoj toplini, na onome što nijedan algoritam ne može istinski replicirati.
Prije nego što svoj problem podijelite s umjetnom inteligencijom, zastanite na trenutak i zapitajte se: što ću time dobiti? Hoću li dobiti podršku koja mi uistinu treba? Ako je odgovor „ne“, potražite tu podršku tamo gdje ona stvarno postoji, u stvarnom svijetu, u odnosu s drugim čovjekom. Jer ništa ne liječi poput prisutnosti onoga tko nas doista vidi, čuje i razumije.