Daniela Marušić Gajica istaknuta je stručnjakinja za ljudske resurse i osnivačica tvrtke AxonHire, specijalizirane za zapošljavanje i razvoj talenata. S više od petnaest godina iskustva u HR-u, njezina karijera obuhvaća značajan doprinos u raznim industrijama, gdje se dokazala kao stručnjak u području prepoznavanja i zadržavanja talenata.
Kako i zašto ste donijeli odluku da napustite korporativni svijet i osnujete vlastitu agenciju? Što je bio ključni trenutak koji vas je potaknuo na taj korak?
Korporaciju sam napustila teška srca, svi koji me poznaju znaju da sam bila jako odana poslodavcu i da sam voljela svoj posao, konstantno učila i napredovala. No, nedostajala mi je fleksibilnost i ravnoteža privatnog i poslovnog života koju nikako nisam uspijevala postići. U to vrijeme moj sin je bio mlađi i trebao je barem jednog roditelja prisutnog, a muž i ja smo dosta vremena bili po službenim putovanjima. Odluka je jednostavno sazrela i dogodila se.
Možete li nam opisati prve izazove s kojima ste se susreli kao poduzetnica u svijetu headhuntinga? Kako su se ti izazovi razlikovali od onih u korporativnom okruženju?
Nakon korporacije sam uzela vremena da dobijem odmak od cijele situacije, istraživala sam i druga područja, odmorila se, radila kao vanjski suradnik, te ponovo preko ugovora o radu u agencijama za zapošljavanje. Tu sam dodatno usavršila regrutaciju i naučila što znači biti headhunter. Dosta mi je pomogao kolega Sanin Radulović, čije znanje iz područja headhuntinga iznimno cijenim. S njim se odlično razumijem i danas usko surađujem. Područje headhuntinga mi se svidjelo i rezultati su počeli pristizati. Tada je sazrela i druga po redu odluka, da krenem sa samostalnim radom.
Kad radite u velikoj organizaciji obično imate osjećaj da ste sigurni i zaštićeni. No, i velike organizacije imaju svoje interne izazove, previranja i promjene te se nerijetko konsolidiraju tako da ukidaju cijele odjele kao redundantne. Najveću lekciju koju sam naučila po putu je da čovjek ima sigurnost jedino u samome sebi, svojim znanjima i vještinama. Sigurnost mora dolaziti iznutra, a ne izvana.
Izazovi na početku samostalnog rada su razni, sve vam je novo, sve što ste u korporaciji uzimali zdravo za gotovo sad morate sami priskrbiti i napraviti, počevši od najosnovnijih stvari kao što su otvaranje poslovnog subjekta, bankovnog računa, email adrese i sl. do stvari koje se tiču samog poslovanja, a to su rad na portfoliju i privlačenju klijenata.
S obzirom na sve promjene i nove izazove, koji bi savjet dali ženama koje razmišljaju o prelasku iz korporativnog okruženja u privatno poduzetništvo? Što biste vi voljeli da vam je netko rekao na početku tog puta?
Ja bih rekla da smo svi različiti i da se trebamo osluškivati. Ni za mene samu privatno poduzetništvo nije bilo opcija na početku moje karijere, više sam bila otvorena za rad u velikoj korporaciji. Okolnosti su te koje potaknu čovjeka na promišljanje i na odluke. Svakako treba čuti svoj unutarnji glas i postupiti prema njemu. Vjera u sebe u svakom slučaju.
Iskustvo korporacije smatram pozitivnim i iz njega izvlačim dosta toga što sam naučila, no nije za svakoga sve, netko bolje funkcionira s izazovima u privatnom poduzetništvu, a netko s onima u korporaciji. Također nije potrebno gurati istu priču u svim fazama života. OK je napraviti promjenu, istražiti i druge stvari, okušati se, učiti nešto novo.
Što vas najviše motivira u poslu koji sada radite? Je li vaša vizija headhuntinga i pristupa prema klijentima i kandidatima drugačija od one koju ste imali dok ste radili u korporaciji?
Motivacija za rad je zaista velika. Ono što sad mogu je raditi prema vlastitim uvjerenjima u profesionalnom segmentu, a to znači raditi na partnerskom pristupu klijentima, na dugoročnoj suradnji, na bliskoj komunikaciji s njima, na daljnjem učenju i usavršavanju i na dijeljenju znanja. Rezultati su ti koji me najviše motiviraju, zadovoljni klijenti, bilo kandidati za posao ili predstavnici tvrtki.
Kako se predstaviti u najboljem svjetlu, posebice na društvenim mrežama?
Važno je znati kako se gdje predstaviti, nije svaka platforma namijenjena istoj svrsi. Na poslovnoj platformi LinkedIn predstavljamo se u poslovnom duhu, s profesionalnom fotografijom, radnim iskustvom, obrazovanjem formalnim i neformalnim te drugim segmentima relevantnim za posao.
Što se tiče objava, bitno je pisati o onome što znate i u čemu ste profesionalac, gdje ste sigurni što govorite i gdje publika može dobiti točne informacije.
Instagram i Facebook su ležernije platforme, pristup je opušteniji u svakom slučaju. Naravno, i one se dosta koriste u poslovne svrhe, osim privatnih. Uvijek je dobro uvijek odvagnuti prije objave kako bismo se osjećali da znamo da tu objavu vidi naš sadašnji ili budući šef, klijent, majka, profesor i sl. Također bitno je da nikoga ne ugrožavamo i ne pišemo ružne stvari o drugim ljudima.
Nakon završenog Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, desetak godina je radila u građevinskom i sektoru energetike. Odlučila je sve promijeniti i vratiti se svojoj tajnoj ljubavi – medijima i pisanju. Bavi se i društveno odgovornim poslovanjem te je članica udruge Mogu sve čiji je cilj promicanje i inkluzije osoba s invaliditetom u društvo. Autorica zbirke kolumni 'Kobile trče počasni krug'.