U vremenu kada živimo sve brže, a slušamo sve manje, jedan Kanađanin odlučio je stati. Sjesti, točnije. I slušati. Paul Jenkinson, sedamdesetogodišnji umirovljeni socijalni radnik iz Nove Škotske, krenuo je na neobično i dirljivo putovanje diljem svoje zemlje sa samo dva sklopiva stolca, malim drvenim stolom i jasnim natpisom:
„Nisi sam. Slušat ću te. Nema troška. Samo sjedni i opusti se.“
I doista, sve što Paul nudi jest prostor, fizički i emocionalni, za razgovor. Bez vremenskog ograničenja, bez zabranjenih tema i bez ikakve naknade. Sve što zauzvrat traži jest povjerenje. Jer, kako sam kaže:
„Ja sam samo čovjek koji želi stvoriti povezanost. Kao onaj nepoznati suputnik u avionu kojeg više nikad nećete sresti.“
U razgovoru za kanadski CBC, otkriva koliko su ljudi isprva suzdržani:
„Ljudi često dolaze oprezno, sumnjičavo, gledaju me nekoliko puta prije nego što se odluče sjesti.“
Ali kad jednom sjednu, priče krenu. Nisu to samo priče o boli ili gubitku, često su to i priče o nadi, ljubavi, postignućima i malim životnim radostima. Ponekad ljudi sjednu samo s jednom željom – da ih netko napokon sasluša. Bez analize, bez savjeta, bez prekidanja.
Na njegovim stolcima izmjenjuju se ljudi svih profila – studenti, volonteri, bivši ovisnici, bake, očevi… Ono što podijele ostaje među njima. Potpuno povjerljivo. Iznimka postoji samo u jednom slučaju – ako osoba izričito kaže da planira nauditi sebi ili drugima. Tada Paul reagira odgovorno i odmah kontaktira nadležne službe. Njegova uloga nije procjenjivati ozbiljnost situacije, već osigurati da osoba dobije potrebnu pomoć i bude zaštićena.
Više od slušatelja – čovjek s iskustvom
Iako svoj projekt skromno naziva „I Will Listen“, Paul Jenkinson daleko je od slučajnog prolaznika s viškom slobodnog vremena. Iza njega je bogata i predana karijera u socijalnom radu – bio je registrirani socijalni radnik, član upravnog odbora Udruge socijalnih radnika Britanske Kolumbije te glasnogovornik organizacije koja se zalaže za dostojnije uvjete starijih osoba u domovima.
No ono što njegove razgovore čini posebnima nije samo profesionalna pozadina, već životno iskustvo koje nosi sa sobom. Gubitak kćeri, razvod, fizička bol, starenje – to su trenuci koji su ga oblikovali i naučili kako biti uz nekoga kad je teško. Ipak, unatoč svemu, Paul nikada ne preusmjerava razgovor na sebe:
„Ljudi su stručnjaci za vlastiti život. Ja sam tu da im dam prostor da to izgovore,“ kaže tiho, ali sigurno.
Turneja Kanadom
Njegova turneja trenutačno obuhvaća parkove i javne prostore u Novoj Škotskoj. Sljedeća postaja je Otok princa Edwarda, a zatim planira krenuti prema zapadnoj Kanadi, gdje će zimu provesti u Britanskoj Kolumbiji. Putuje gdje god ga pozovu i gdje ima gdje prespavati:
„Imam vještine, imam slobodno vrijeme i volju da doprinesem.“
Troškove puta pokriva donacijama putem GoFundMe i Patreona, no jasno naglašava da mu cilj nije zarada, već samo osiguranje osnovnog – goriva, hrane i mjesta za odmor – dok širi poruku slušanja i podrške.
Zašto je ovo važna priča za nas?
Možda nemamo svi mogućnost za turneju diljem zemlje, ali Paulova misija može nam svima poslužiti kao inspiracija. Ponekad je najvrijednije što možemo dati drugome – naše uho, naše vrijeme i naše srce.
U svijetu punom žurbe i površnih kontakata, koliko nam samo treba netko tko će nas doista čuti?
Tea Bašić je komunikologinja koja je završila propedeutiku psihoterapije i uvodnu edukaciju iz transakcijske analize, psihoterapijskog pravca, a trenutno pohađa napredni studij psihoterapije – TA202. Živi u Svetoj Nedelji s obitelji i nevjerojatno razmaženim biglom. Kada nije za računalom, istražujući ili pišući, pronaći ćete je na planinarskoj stazi ili sklupčanu uz knjigu. Voli putovati, a ljubav prema povijesti pripisuje djetinjstvu koje je provela s djedom, gledajući TV kalendar. Na društvenim mrežama (@teabasicc) nastoji inspirirati i potaknuti druge na čitanje, dijeleći knjiške preporuke i svoja iskustva iz edukacija u psihoterapiji.
