Sjećate li se kako ste se osjećali kada ste prvi puta kupili test za otkrivanje trudnoće? Jer ja svoj susret jako dobro pamtim. Koji je to neugodnjak bio! Jako dobro pamtim sram ulaska u ljekarnu i jako dobro pamtim strah od pogleda tete iza blagajne.
Srećom nisam bila u svome rodnom gradu pa nitko nije znao moje roditelje, što mi je olakšavalo koliko-toliko prvu kupnju testa koji je otkrivao kako sam, grješnica nevjenčana, radila neke tamo zabranjene stvari.
Neugodnjak
Činjenica da si tek studentica koja baš ne može puno ponuditi djetetu i, kako su te učili od malena, da si se trebala čuvati za nekog tamo posebno posebnog muškarca, tjerali su rumenilo na moje lice.
A znate i same, bilo je par posebnih i posebnijih muškaraca u mome životu, vjerujem da je i u vašem. Ne znam je’l bi ih moglo biti i još! No, tada sam mislila kako me cijeli svijet gleda i vrišti da sam kurvetina. A što ćeš, neugodnjak!
Na žalost, moja teta mengica je kasnila jer sam u tom periodu života, posve slučajno, imala samo 47 kilograma. Danas imam duplo više! Dobro, imam i više nego duplo godina. U tom periodu života nisam jela kad bih bila pod stresom, a sada pojedem sve što mi dođe pod ruku pa i čavle!
Vaga i ja
Slično tome sam se nekako osjećala prošli tjedan kada sam se, nakon gotovo tri mjeseca treniranja, odlučila stati na vagu i vidjeti jesam li napravila što pametno. Bila sam strašno nervozna, gotovo u panici, ne toliko da ću razočarati sebe, nego trenera. Blesavo, zar ne?
Neugodnjak mi je reći da nisam na dijeti. Jedem sve što poželim. Jednostavno mislim da moje tijelo ne bi izdržalo torturu vježbanja uz nejedenje. I sama pomisao na posni sir, lešo povrće i meso, uz brojanje kalorija i slično mi je mučna.
Ja sam odlučila jesti sve, ali i pokušati ne jesti kasno navečer, pokušati smanjiti obroke. Ono, prepoloviti ih! I stvarno se trudim, a tako je teško.
Vježbam dva puta tjedno, s privatnim trenerima, i ako ćete baš iskreno, toliko toga se mijenja. I ide polako. I sviđa mi se što nitko nije onako „luđački“ nabrijan i što me nitko ne tjera da onako moderno „pomičem svoje granice“. Podrška su i puštaju me da napredujem u nekom vlastitom ritmu.
Znoj i neugodnjak idu skupa
Osjećam se bolje. Poletnije. Neke stvari puno jednostavnije radim. Nekad pomislim: „Bože, što sam sve nekad mogla izvesti, a vidi me sada!?“
I sve to dok se znojim k’o prasica i natapam majicu i sportski grudnjak. Ma, i guzica mi je mokra! Ne znam da se itko u svemiru znoji ovoliko koliko se znojim ja. I glava mi je sva mokra! Koji je tek neugodnjak kad moram trčati u mjestu (on to zove niski skip), a moje sise se pokušavaju lansirati u orbitu! Onaj koji nema velike sise, ne može to shvatiti!
Uz to, ne glumim influencericu pa se ne naslikavam dok vježbam budući da ne izgledam niti malo seksi tako mokra i zajapurena. Ne kažem da se nije teško pokrenuti nakon desetak godina, ali tijelo, mišići pamte pa sve nekako polako dolazi na svoje mjesto.
Nisam izgubila niti jedan kilogram, što me, na prvu, strašno razočaralo. Ali, noge su mi k’o kamen, a i ruke su čvršće, guza je čvršća, a nekad se javi i “muskulfiber” kad se trener zainati i natjera me da vježbamo nešto drugačije!
Uglavnom, sretna sam jer sam konačno nešto napravila za sebe. A kilogrami!? Čak me ni ne muče toliko kad shvatim što sve moje tijelo može iako se kičma najčešće buni. Ali, gle, ne mogu baš svi dijelovi tijela stalno biti sretni!?
