Nekad stvarno mislim da me zanimaju samo „glupe“ teme koje baš nitko ne želi previše čitati. Ali, eto i tim se temama neka budala mora baviti, pa zašto ja ne bih bila ta budala.
Tako sam na jednoj temi vezanoj za žensku menstruaciju došla do pomalo čudnih saznanja o nama ženama, općenito. I nemam vam ništa lijepo o tome napisati, a sad ćete shvatiti i zašto.
Ako ste zdrava žena, normalno je da kojih četrdesetak godina svoga života imate menstruaciju. Znate li vi da sam nakon poziva Etnografskom muzeju ostala zapanjena činjenicom da o menstruaciji nema nikakve priče, nema legende, nema narodnog običaja, predaje? Nema ničega!
Hrvatice kao da nemaju menstruaciju. Moguće da je slično i u ostalim narodima, ali nije mi se dalo pretjerano istraživati. Najvažnije je prvo pomesti u svome dvorištu, kako volimo reći, pa ću samo komentirati ono u našem. Povijest pišu, odnosno, idemo reći – povijest su pisali muškarci, pa eto, naše divne mjesečne posjetiteljice nama. Nigdje je, ne spominje se.
Da stvar bude gora, čitajući komentare, inače tihih čitateljica, ostala sam začuđenja načinom na koji i same promišljamo o onome što nam je Bog dao, ako smo već većinski katolička zemlja. S kojim gnušanjem znamo govoriti o menstruaciji. Koliko je smatramo prljavom, odvratnom – još me je više začudilo. Jer, menstrualna krv sama po sebi nije zaražena ničim i ne bi trebala smrdjeti. Smrdi nakon nekog vremena, kada se u doticaju s okolinom krenu razvijati bakterije.
Vjerojatno je slično i s podloškom na kojem kupite, primjerice, piletinu.
Kakve veze imaju menstruacija i ravnopravnost?
U mojoj glavi imaju puno!
S društvenih mreža iskače mi jedno pitanje: „Jeste li znali da manje od 2% ulica hrvatskih gradova nosi ime po ženama?“ Nemojte misliti da pljujem po ideji. Ideja je divna – velikanke.hr.
Ali, zašto bi ulice i nosile imena hrvatskih žena, kad hrvatske žene tek zadnjih tridesetak godina, ispravite me ako lažem, pričaju o menstruaciji? Pa i sama sam za vrijeme tjelesnoga u osnovnjaku, skrivala da sam „dobila“! I samoj mi je bilo neugodno, u početku, kupiti uloške, a i same znate, ako ste u četrdesetima kao i ja, kakav smo izbor imali. No, bar se nismo skrivale i otkuhavale i prale krpe na potocima, kako su to radile naše bake.
I kažemo “dobila sam stvari”, “imam”, “dobit ću”…
Nikako mi izgovoriti – MENSTRUACIJA!
Ali, društvo treba našu maternicu, iako o našoj menstruaciji ne zna gotovo ništa! Posebno su glasni muškarci kada govorimo o pravima naših plodnih maternica koje jednom mjesečno posjeti ta ista menstruacija!
Čemu imena ulica, ako iz hrpe dobivenih životopisa eliminirate mladu ženu za koju smatrate da će postati majka i da će često ići na bolovanja kada i ako rodi?
Čemu imena ulica, ako iz hrpe životopisa maknete žene koje su „starije“, a sad već i sama spadam u tu kategoriju četrdeset plus – baba! Jer, što će vam neatraktivna baba u timu. Babe su dosadne. Ne mogu se uklopiti i slično…
Čemu imena ulica ako se ne sramite reći da, primjerice, trebate TikTok generaciju u svom marketinškom odjelu? Kao da smo s godinama izgubile i kreativnost i pamet. Za otpad smo?
Sa svih reklama nam se smiju mlada lica. Mi, “babe” u perimenopauzi ili menopauzi, ne kupujemo ništa!? Ni odjeću, ni kozmetiku, ni tehničke/tehnološke novotarije…
A tek da krenem o zlostavljanju, psihičkom, fizičkom…
Zaključno do 23. svibnja 2022. godine Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova zabilježila je ukupno 9 ubojstava žena čime se doseglo 2/3 svih ubojstava žena u 2021. godini.
Razumijete li koliko je ime ulice nevažno kad zbrojite sve ovo gore? A tek kad nadodate koliko smo same jedna drugoj neprijateljice i s kojom dozom zavisti, podcjenjivanja, ogorčenosti, ljubomore gledamo jedna na drugu… Nije ni čudo da imamo manje od 2% imena ulica nazvanih po hrvatskim ženama.
Sjetimo se ovoga kad sutra budemo komentirale jedna drugu, od šminke, oblačenja pa do sposobnosti ili nesposobnosti na radnome mjestu.