Connect with us

Hi, what are you looking for?

She.hrShe.hr

Suncokreti na oblacima

Društvene mreže i ono obavezno lajkaj!

E, i samo da vam kažem – nemojte, slučajno, da mi ne lajkate tekst!

Živimo u nekom modernom dobu i svi manje/više, ili barem većina nas, koristimo društvene mreže. Djeca, mlađi, stariji, muški, ženske, penzići, rastavljeni, sastavljeni … Masa ljudi je na nekoj društvenoj mreži. To mi je sasvim ok, isto tako, oni koji nisu na društvenim mrežama su mi isto ok, imaju neke svoje razloge i poštujem to kao njihov izbor.

I super mi je što na društvenoj mreži na kojoj sam registrirana, pored svih bedastoća koje pojedinci lijepe na svoje zidove, ima zaista kvalitetnih ljudi, poučnih tekstova i linkova, izuzetnih grupa na kojima ljudi vode vrlo ozbiljne i konstruktivne razgovore. To su razlozi radi kojih sam na društvenoj mreži. Dobro, priznajem, igram i neke igrice ponekad koje su onako, čisto razbibriga.

Društvenu mrežu ne smatram ničim ozbiljnim, uvijek nekako na sve to gledam kao na nešto usputno. Vrlo rijetko se nečim hvalim, kao što i vrlo rijetko tamo objavljujem neke svoje slike, jednostavno, to mi nije napeto. Pratim te grupe koje me zanimaju, čitam, ponekad komentiram i gotovo svakodnevn, u par minuta, preletim objavljene statuse, jer hoćeš ili nećeš, ne možeš da ih ne vidiš.

selfie-naslovna

Iz tih statusa nevjerojatno puno možeš saznati o ljudima: gdje su, što su jeli, koje su im boje nokti , gdje idu na ljetovanje, kako su se proveli… Možeš saznati i na koga su ljuti, saznati što im ne valja, što ih boli i kako ih boli. Možeš saznati i tko i tješi, ili komentira, a najbolji su mi oni polupismeni statusi ili statusi kad se netko nekome ide kao nešto prijetiti. Takvi me redovito ostave s upitnikom iznad glave. Kao prvo, ne mogu vjerovati da u 21. stoljeću relativno mladi ljudi mogu biti toliko nepismeni, a prijeteći statusi me čude jer, kakva si ti osoba kad se ideš prijetiti nekom i psovati ga preko društvene mreže?

Uvijek kažem – naši postupci govore o nama, kakvi smo ljudi, ne o onom kome se obraćamo!

Nemoj da ne lajkaš!

A ti takozvani selfiji su mi posebna poslastica, u biti postali su poslastica od prije neki dan. Na selfije najčešće ne obraćam pozornost jer su nebitni. Čak i ih i najčešće ne lajkam jer su meni osobno nebitni, ali koliko sam skužila, selfiji su u stvarnosti jako, jako bitni.

Neki dan gledam moja prija objavila selfi na društvenoj mreži . I sad, ja je gledam, i hajde nije loša fotkica, lijepa mi je na toj slici, ali i ništa posebno, pa ja nonšalantno samo produžim dalje.

Prođe neki sat i ja već zaboravila i na nju i na njenu sliku, ono, imam u životu prioritetnijih stvari od društvene mreže i gledanja nečijeg naslikavanja i lajkanja. Zove ona mene, i opleti po meni, te mi nisi lajkala sliku, pa zašto mi nisi lajkala sliku i bla, bla, bla…. Ja u šoku i nevjerici i ne znam je l’ me zajebava ili misli ozbiljno, jer ne kužim smisao.

like,

I kaže mi žena onako tužno, imam samo XY lajkova. Mislim si ja, jebote, pa ovo je za ozbiljno, nije zajebancija!
Stvarno, postoje ljudi kojima je broj lajkova na njihovu sliku važan i bitan. To se valjda gleda tko ti je lajkao, kad ti je lajkao, koliko imaš lajkova, na kojoj pozi imaš najviše lajkova – majko moja, pa to je cijeli projekt s tim selfijima i lajkovima. A ja uvijek mislila da je to ono, opališ sliku pa objaviš i to je to – gotovo! A kad ono, cijela nauka, što mi je i ona sama kasnije objasnila!

Pa ne znam, valjda se radi statistika tih lajkova, ja stvarno ne znam kako to funkcionira u tom virtualnom svijetu. I onda uz lajkove idu komentari tipa: najdraža, najljepša, lijepa, ahhh, koka, draga… I onda sa selfija odgovara: hvala, cmokić, kokić, smajlić… A, jebala vas takva komunikacija preko emotikona, to mi je isto naučna fantastika postala.

Majko moja, čitaš i usereš se od silne sladunjavosti. Ne znam koji su povodi toga, je l’ se tako pumpa samopouzdanje ili što?

Stvarno ne kužim, ok možda sam ja malo bedasta po tom pitanju, ali stvarno mi je suludo pumpati samopouzdanje preko društvene mreže. A, opet, ne budimo malodušni, 100 ljudi – 100 ćudi i poštujmo različitosti.

Ma nisam ja htjela po nikom pljuvati! Samo se čudim jer takva ponašanja tipa: tko me je lajkao, kad me je lajkao i koliko imam lajkova mi priliče nekoj dječjoj dobi, a ne odraslim ljudima, ali to je, valjda, onaj tip ljudi koji će uvijek zadržati kao ono nešto dječje u sebi….

Nema veze! Neka su oni nama samo sretni i lijepi i nek nam se naslikavaju, a ja ću se i dalje čuditi kako netko može pridodati toliko važnosti jednom običnom, malom i toliko nebitnom, a izgleda jako bitnom – lajku.

E, i samo da vam kažem – nemojte, slučajno, da mi ne lajkate tekst!

Autor: Sophia – blogerica s bloga Suncokreti na oblacima

Više

Duh i tijelo

Iako je općeprihvaćeno mišljenje kako postoji veza između sve većeg broja depresije kod mladih i njihovog vremena provedenog na društvenim mrežama, čini se da...

Drama Queen

Točno mi se čini da su ti ljudi zalijepljeni za kameru na svom mobitelu i da se po cijele dane samo snimaju.

Suncokreti na oblacima

Nekad niti ne znam u čemu, ali se izgubim u raznim distrakcijama koje nam nudi ovo novo doba.

Drama Queen

Netrpeljivost, oholost i zavist svuda su oko nas.

Advertisement

Impressum


Medijski mali servis j.d.o.o. Sva prava pridržana.