Molekularni biolog i genetičar prof. dr. Miroslav Radman znanstvenik je svjetskog ugleda koji je dobio brojne međunarodne nagrade za svoj istraživački rad. A među zadnjim uspjesima je napitak koji bi mogao spriječiti starenje i omogućiti pomlađivanje. Naime, njegov tim je nakon proučavanja otpornih organizama bakterije Deinococcus radiodurans otkrio uzrok svih manifestacija starenja i smrti. A to su nedovoljna efikasnost i preciznost aktivnosti proteina kad postanu oštećeni. No, zahvaljujući postojanju posebno otpornih i robusnih organizama saznali su da oni štite svoje proteine "liječnike" koji stalno popravljaju oštećenja i ispravljaju greške u genima i proteinima.
Što donosi Vaše posljednje otkriće?
– Nadamo se da smo identificirali molekularnu osnovu svih aspekata procesa starenja i način kako ju možemo mjeriti: radi se o nepopravljivoj inaktivaciji proteina (staničnih biokatalizatora) uzrokovanoj procesima oksidacije. Ako se ispostavi da je to istina, onda se možemo nadati i skoroj identifikaciji supstanci u stanicama vrlo otpornih organizama koji vrlo efektno štite proteine od oksidacije i time održavaju funkcionalnost i preciznost proteina – što znači mladost. To bi nam moglo produžiti zdrav život.
Koje su mogućnosti primjene vezano za proteine?
– Možemo predvidjeti nekoliko primjena. Na primjer: dijagnostika nivoa oštećenja proteina u svakoj individui detekcijom oksidiranih aminokiselina (građevnih elemenata proteina nastalih razgradnjom oksidiranih proteina) u krvi ili urinu; sprječavanje starenja kože (kozmetika) i sprječavanje starenja organizma (farmaceutika). No, tek smo na početku fundamentalnih istraživanja tako da ce eventualne primjene trebati pričekati godinu-dvije.
Može li se govoriti o nečem napokon konkretnom za masovnu uporabu?
– Kozmetika je dio masovne upotrebe.
Tko bi Vas sada trebao i kako poduprijeti u nastojanju da se proizvede „eliksir mladosti“? Jesu li to npr. farmaceutska industrija ili neke druge, moćne kompanije?
– Čudna je moja dijagnoza stanja poslovnog duha u Hrvatskoj. Osobno surađujem (isključivo na poziv) samo s medijima. Moje je iskustvo da – osim kada treba zabaviti narod kroz medijske aktivnosti – u Hrvatskoj nema nikakvog interesa od strane industrije, a ni drugih ulagača (ako ih ima) u primjenu mojih istraživanja. Kao da sam okužen ili kao da su takve investicije već rezervirane za ljude koji do sada nisu ama baš ništa proizveli – neka anonimna elita? Ja bih rado ustupio eksploataciju mojih primjenljivih istraživanja hrvatskim tvrtkama, ali ih ne mogu i ne želim na to prisiliti. Tako da će primjena – ako je bude – biti u korist stranih investitora (čije ponude upravo biram). Nadam se jedino da je moj slučaj u ovome iznimka.
Kakva je daljnja sudbina tog projekta i o čemu ovisi?
– Idemo u daljnja istraživanja i tražimo najfleksibilniji izvor financiranja koji će nam ostaviti najveću slobodu izbora projekata. Bitno je ne pretvoriti se u servis onih koji financiraju projekt, jer ti ne mogu biti kompetentniji od nas istraživača u izboru prioriteta.
Koliko su općenito prehrana i način života presudni za duljinu života?
– U posljednjih 160 godina dobili smo 40 godina na trajanju ljudskog života što ne može biti posljedica genetskih promjena, već samo higijene i kvaliteta života u čemu prehrana ima jednu od ključnih uloga.
Što inače volite jesti i preferirate li "zdravu hranu"?
– Da, preferiram "zdravu hranu" već i zato što mi ta hrana najviše prija. Ključna je kvaliteta namirnica. Najradije jedem svježu ribu i povrće uz čašu-dvije dobrog crnog vina.
Kako ćete provesti praznike?
– Božićno-novogodišnje praznike provodim ove godine s okupljenom familijom i nekoliko bliskih prijatelja, u svojoj kući u Parizu, uz dobru hranu, beskrajna noćna pričanja uz kamin, šale, pjevanje, šetnje po Parizu…
A kako se obično opuštate?
– Opuštam se najbolje izborom meni interesantne literature – često stručne, uz slušanje muzike, „čačkanje“ po gitari i smijurije s djecom i suprugom. Obožavam kreativni humor bez kontrole kvalitete.
Što smatrate svojim najvećim dostignućem?
– Svojim najvećim dostignućem smatram razvoj svoje djece u odrasle ljude s kojima bi se družio i da mi nisu djeca, jer imaju osebujni smisao za humor. Ne mislim da je to moja zasluga, ali sam ponosan što nisam bio efikasan u ometanju da postanu ono što jesu – sjajni mladi ljudi. Nakon toga dolaze tri otkrića u svjetskim udžbenicima: SOS sustav, korekcija genetskih grešaka i genetska barijera među vrstama. Dodao bih još i najnovije radove mojih suradnica Ksenije Zahradke, Dee Slade i Anite Kriško na otvaranju nove grane biologije: biologije robusnosti života (na primjeru ekstremno otpornih bakterija i životinjica).
Vaš najveći strah?
– Strah nije prisutan u mom svakodnevnom životu, jer ne stignem ni misliti na to, ali kada promislim onda je to – kao kod većine ljudi – strah od smrti, i još više od neke duge teške bolesti. Više akademski, bojim se globalnih katastrofa, prirodnih ili prouzrokovanih od čovjeka pa i civilizacijskih katastrofa, radi očitih poteškoća u prilagođavanju promjenama koje sami izazivamo. Nismo baš šampioni adaptativne evolucije – više smo plašljivi ziheraši. To me zabrinjava radi sljedećih generacija.
Koliko biste godina voljeli doživjeti?
– Pa po Bregoviću – doživjeti stotu! Nisam time opsjednut, jer vrijeme života nije kronološko već psihološko, to jest iskustveno, a po tome sam već davno doživio stotu. Imam sreće da više ne mogu umrijeti mlad! Kvaliteta života je puno važnija od kronološkog trajanja života. Dakle, zdravlje i puno raznovrsnih iskustava! Kako je već lijepo rečeno: važnije je dodati života godinama nego dodati godina životu.
Što donosi Vaše posljednje otkriće?
– Nadamo se da smo identificirali molekularnu osnovu svih aspekata procesa starenja i način kako ju možemo mjeriti: radi se o nepopravljivoj inaktivaciji proteina (staničnih biokatalizatora) uzrokovanoj procesima oksidacije. Ako se ispostavi da je to istina, onda se možemo nadati i skoroj identifikaciji supstanci u stanicama vrlo otpornih organizama koji vrlo efektno štite proteine od oksidacije i time održavaju funkcionalnost i preciznost proteina – što znači mladost. To bi nam moglo produžiti zdrav život.
Koje su mogućnosti primjene vezano za proteine?
– Možemo predvidjeti nekoliko primjena. Na primjer: dijagnostika nivoa oštećenja proteina u svakoj individui detekcijom oksidiranih aminokiselina (građevnih elemenata proteina nastalih razgradnjom oksidiranih proteina) u krvi ili urinu; sprječavanje starenja kože (kozmetika) i sprječavanje starenja organizma (farmaceutika). No, tek smo na početku fundamentalnih istraživanja tako da ce eventualne primjene trebati pričekati godinu-dvije.
Može li se govoriti o nečem napokon konkretnom za masovnu uporabu?
– Kozmetika je dio masovne upotrebe.
Tko bi Vas sada trebao i kako poduprijeti u nastojanju da se proizvede „eliksir mladosti“? Jesu li to npr. farmaceutska industrija ili neke druge, moćne kompanije?
– Čudna je moja dijagnoza stanja poslovnog duha u Hrvatskoj. Osobno surađujem (isključivo na poziv) samo s medijima. Moje je iskustvo da – osim kada treba zabaviti narod kroz medijske aktivnosti – u Hrvatskoj nema nikakvog interesa od strane industrije, a ni drugih ulagača (ako ih ima) u primjenu mojih istraživanja. Kao da sam okužen ili kao da su takve investicije već rezervirane za ljude koji do sada nisu ama baš ništa proizveli – neka anonimna elita? Ja bih rado ustupio eksploataciju mojih primjenljivih istraživanja hrvatskim tvrtkama, ali ih ne mogu i ne želim na to prisiliti. Tako da će primjena – ako je bude – biti u korist stranih investitora (čije ponude upravo biram). Nadam se jedino da je moj slučaj u ovome iznimka.
Kakva je daljnja sudbina tog projekta i o čemu ovisi?
– Idemo u daljnja istraživanja i tražimo najfleksibilniji izvor financiranja koji će nam ostaviti najveću slobodu izbora projekata. Bitno je ne pretvoriti se u servis onih koji financiraju projekt, jer ti ne mogu biti kompetentniji od nas istraživača u izboru prioriteta.
Koliko su općenito prehrana i način života presudni za duljinu života?
– U posljednjih 160 godina dobili smo 40 godina na trajanju ljudskog života što ne može biti posljedica genetskih promjena, već samo higijene i kvaliteta života u čemu prehrana ima jednu od ključnih uloga.
Što inače volite jesti i preferirate li "zdravu hranu"?
– Da, preferiram "zdravu hranu" već i zato što mi ta hrana najviše prija. Ključna je kvaliteta namirnica. Najradije jedem svježu ribu i povrće uz čašu-dvije dobrog crnog vina.
Kako ćete provesti praznike?
– Božićno-novogodišnje praznike provodim ove godine s okupljenom familijom i nekoliko bliskih prijatelja, u svojoj kući u Parizu, uz dobru hranu, beskrajna noćna pričanja uz kamin, šale, pjevanje, šetnje po Parizu…
A kako se obično opuštate?
– Opuštam se najbolje izborom meni interesantne literature – često stručne, uz slušanje muzike, „čačkanje“ po gitari i smijurije s djecom i suprugom. Obožavam kreativni humor bez kontrole kvalitete.
Što smatrate svojim najvećim dostignućem?
– Svojim najvećim dostignućem smatram razvoj svoje djece u odrasle ljude s kojima bi se družio i da mi nisu djeca, jer imaju osebujni smisao za humor. Ne mislim da je to moja zasluga, ali sam ponosan što nisam bio efikasan u ometanju da postanu ono što jesu – sjajni mladi ljudi. Nakon toga dolaze tri otkrića u svjetskim udžbenicima: SOS sustav, korekcija genetskih grešaka i genetska barijera među vrstama. Dodao bih još i najnovije radove mojih suradnica Ksenije Zahradke, Dee Slade i Anite Kriško na otvaranju nove grane biologije: biologije robusnosti života (na primjeru ekstremno otpornih bakterija i životinjica).
Vaš najveći strah?
– Strah nije prisutan u mom svakodnevnom životu, jer ne stignem ni misliti na to, ali kada promislim onda je to – kao kod većine ljudi – strah od smrti, i još više od neke duge teške bolesti. Više akademski, bojim se globalnih katastrofa, prirodnih ili prouzrokovanih od čovjeka pa i civilizacijskih katastrofa, radi očitih poteškoća u prilagođavanju promjenama koje sami izazivamo. Nismo baš šampioni adaptativne evolucije – više smo plašljivi ziheraši. To me zabrinjava radi sljedećih generacija.
Koliko biste godina voljeli doživjeti?
– Pa po Bregoviću – doživjeti stotu! Nisam time opsjednut, jer vrijeme života nije kronološko već psihološko, to jest iskustveno, a po tome sam već davno doživio stotu. Imam sreće da više ne mogu umrijeti mlad! Kvaliteta života je puno važnija od kronološkog trajanja života. Dakle, zdravlje i puno raznovrsnih iskustava! Kako je već lijepo rečeno: važnije je dodati života godinama nego dodati godina životu.
You must be logged in to post a comment Login