Postoji jedan „mit“ u koji mnogi ne vjeruju. Naime, od posljednje operacije borim se s fantomskom boli. DA – ona zaista postoji! Znam da mnogi od vas misle kako „se to samo tako kaže“. S obzirom na to da se proteklih nekoliko dana opet mučim s njom, odlučila sam mojoj životnoj suputnici posvetiti i koji redak (napokon).
Fantomska bol je bol koja se osjeća u području dijela tijela koje fizički više ne postoji. Mene kao osobu bez stopala, realno, boli stopalo koje više nemam, nepostojeće. Upravo zato se i koristi taj naziv „fantomska bol“. Znam da je sljedeće pitanje svima kakva je to bol, kako se to osjeća?
Osjećaj je takav da fantomsku bol ne možete usporediti s niti jednom boli koju ste proživjeli. Ne bih ja bila ja da ne kritiziram malo ljude jer često čujemo da se netko žali kako ga boli nešto, govori kolika je to količina boli „koju nitko ne bi preživio“. Mislim si onda, you pu**y, da osjetiš 1% fantomske, srušio bi se u nesvijest.
Dakle, krenimo od početka. Još prije operacije liječnici su mi govorili kako to nije bol na koju sam navikla i da se ne može usporediti s niti jednom koju sam doživjela. S obzirom na to da se ova bol javlja nekoliko dana nakon operacije pa sam mislila da sam očito ona sretnica koju je to zaobišlo. Deseti dan od operacije krenula je tortura. Znate li onaj osjećaj kada vam utrne noga ili ruka, one bolne trnce? Sada zamislite takve trnce još sto puta jače i uz to da vam netko gura žezlo u stopalo. To je fantomska bol.
Postoje različiti nivoi boli, ali kada su mi rekli da sam ja ona sretnica koja to osjeti još u manjoj razini, ostala sam u šoku doslovno ne vjerujući kako funkcioniraju ljudi koji to osjete u „normalnoj“ ili visokoj razini boli.
Sjećam se da nam je put nakon izlaska iz bolnice od Zagreba do Požege trajao satima. Ta četiri mjeseca, dok mi je fantomska bol bila u najvećoj razini koju sam ikada osjetila, minute su prolazile kao sati. Ni najgorem neprijatelju to ne želim.
Nisam bila pobornik alternativne medicine, ali nakon svega što sam probala i ništa mi nije moglo umanjiti bol, pristala sam na akupunkturu. Svakodnevne terapije iglicama i kokteli lijekova kroz četiri mjeseca su zaustavili fantomsku bol. Obradovala sam se kao nikada u životu informaciji da kada se takav osjećaj fantomske boli prvi put smanji da se više ne bi trebao pojavljivati u tako velikoj razini.
Od onda fantomsku bol osjećam povremeno, a najčešće tijekom ljeta, ekstremnih promjena vremena i/ili velikih vrućina kada mi noga bude posebno osjetljiva. No, naviknula sam se živjeti s tim. Čovjek se na svašta navikne pa i na ovo, samo bi mi (nam) bilo draže da se ljudi općenito počnu manje žaliti na probleme kojih zapravo i nemaju.
Da, da, znam da je svakome najveći problem njegov problem, ali ovom svijetu nedostaje sve više i više empatije.
