Kada se spominje diskriminacija, prva asocijacija su žene. Kada se spominje ravnopravnost, prva asocijacija su žene. Kada se spominje briga o djeci, prva asocijacija su žene. Borimo se protiv diskriminacije, borimo se za ravnopravnost. A nekad se borimo i jedna s drugom.
Sumnjam da ste čuli – muškarac je muškarcu vuk, ali uvjerena sam da ste čuli – žena je ženi vuk! Da. Možda zbilja ponekad i je tako. Natječemo se, zavidimo jedna drugoj, podmećemo… Od žena se puno toga očekuje, a mnoge žene od sebe očekuju još i više.
Ali nećemo sad o tim borbama, nećemo to isticati i poticati. Naprotiv! Sada ćemo isticati i poticati „girl power“ i to kako da jedna drugoj budemo podrška, inspiracija i motivacija. Bez obzira na godine!
U mladosti se, uglavnom, sve nekako čini jednostavnije i bezbrižnije, manje se bojimo, manje se borimo s okolnostima života. Ali kada se dođe u neke godine stvari se kompliciraju. Nisam još u tim godinama pa ne mogu govoriti iz osobnog iskustva, ali kako vrijeme brzo leti, tako ću i ja brzo doletjeti do 55., pa me zanima kako postati, biti i ostati (radno) aktivna i ispunjena nakon 55. Najbolje – uz pomoć i podršku drugih žena!
Nekada se žene 55+ mogu osjećati otpisano, zanemareno, kao da su još tu, ali ih se baš ne doživljava. Zaposlene su ili nisu. Zadovoljne su na poslu ili nisu. Žele se pokrenuti, žele napredovati na poslu, žele pronaći posao, možda čak i žele ostvariti neke svoje snove i zakoračiti u samostalno poduzetništvo, ali ne znaju kako, ne znaju otkuda krenuti, kakve promjene učiniti i, na kraju, čemu. Ali sve to mogu i sve to ima smisla! Sve je više „ženskih“ udruga usmjerenih primarno na aktivaciju žena u poslovnom svijetu, ali i na promicanje vrijednosti koje žene mogu donijeti u kolektiv i poslovanje.
Žene za žene – kako se mogu međusobno aktivirati, kakva je psihologija međuljudskih odnosa i ženske snage. O motivirajućim i pozitivnim primjerima drugih žena u raznim vrstama poslova koje su se aktivirale nakon 55., te kako im olakšati uključivanje i prilagodbu u mlađi kolektiv razgovarala sam s Ivanom Radić iz Međunarodne mreže žena.
Ženska podrška
Žene jesu podrška drugim ženama, ali, kao i u mnogim skupinama, svatko ima svoje „pleme“ koje podržava i u kojem se osjeća dobro. U Udruzi Međunarodna mreža žena žene se međusobno podržavaju dijeljenjem poslova i informacijama, ako je kojoj potreban posao ili neka preporuka, pomažu si i u slučaju kakve nezgode.
“Zajedno slavimo i tugujemo. Pet godina smo provodili Malu školu poduzetništva za žene, a kroz naše je edukacije prošlo više od 700 žena nakon čega je dio njih osnovao i svoje obrte ili tvrtke. U korporacijama žene mogu pomoći drugim ženama bodrenjem i „pogurancem“ da preuzmu neke pozicije za koje smatraju da nisu spremne. Žene su i inače sklone pomaganju, pogotovo ako je riječ o drugim ženama koje su im drage. Tu ne govorim o djeci, bolestima i sličnim situacijama gdje se žene posebno ističu kao one koje pomažu“, kaže Ivana Radić i dodaje da je, također, poželjno manje kritiziranja i ogovaranja na radnom mjestu.
Prilagodba na radno okruženje
Ako je neka žena godinama bila nezaposlena i ipak se (što je pohvalno) odlučila vratiti na tržište rada, sigurno joj nije lako preko noći se snaći u potpuno novoj ulozi – onoj zaposlene žene – ali i u novom okruženju među, vrlo vjerojatno, nepoznatim ljudima. Za sve treba vrijeme, pa tako i za ovu prilagodbu.
“Ženama u toj situaciji bi bilo dobro dodijeliti nekoga tko će se brinuti o njoj to prvo vrijeme. Nekoga tko razumije što se događa i ima dovoljno empatije da pomogne ženi u snalaženju. Općenito bi cijeli kolektiv trebao biti prijateljski, pa onda sve ide brže i jednostavnije. Prilagodba dosta ovisi o organizacijskoj kulturi”, kaže Ivana.
Nije lako snaći se u okruženju prepunom mladih, novih generacija koje imaju svoj stil komunikacije, ritam rada, ali i neka znanja koja su „starijima“ potpuno nepoznata.
“Nisu mladi ljudi tabu tema, ali postoje razlike među generacijama. O tome sam predavala na temu Vođenje multigeneracijskog tima. Dok mladi vole glasovne poruke, mi malo stariji ćemo posegnuti za mailovima. Dok mladi vole neformalnije razgovore, mi bismo radije da se zna tko je što i gdje. Situacija s mladima nije nepremostiva ako i jedni i drugi nemaju predrasuda i prilagode se, odnosno ako su dovoljno otvoreni za drugu osobu bez obzira na godine. Sve je to stvar osobnosti, otvorenosti, ali i organizacijske kulture tvrtke”, kaže Ivana Radić koja je surađivala i s mnogo mlađim ljudima od sebe bez ikakvih problema i s mnogima je ostala u dobrim odnosima.
Ulaganje i edukacija
Što se pak edukacija tiče, mnogi poslodavci redovno ulažu u educiranje svojih djelatnika. No ima i onih koji smatraju da nema smisla educirati nekoga tko bi mogao relativno skoro u mirovinu. Ivana Radić smatra da 10 godina do mirovine i nije malo te da je to za poslodavca jednak rizik kao i zaposliti nekoga mladoga tko nema profesionalnog iskustva.
“Osobe 55+ imaju svoj stav, a i motivacije ostati zaposlena. Djeca su (ako ih ima) vjerojatno već manje-više odrasla i žena se može potpuno posvetiti poslu. Osim toga, ima i životnog iskustva. Što se vrsta edukacije tiče, možda bi bilo dobro nešto što je specifično vezano za posao ili možda baš vođenje multigeneracijskog tima ili, pak, poslovni bonton u odnosima s osvrtom na mlađe generacije. Uz to, žene često imaju problema sa samopouzdanjem pa bi bilo dobro i tu nešto poduzeti”, smatra Ivana.
Sama svoja gazdarica
Ako se žena 55+ ohrabri i odluči krenuti u poduzetničke vode, sigurno joj neće biti lako, ali puno mogu pomoći upravo udruge i organizacije koje mogu odgovoriti na brojna pitanja i iskristalizirati nejasnoće. Mnoge su žene upravo u 50-im godinama života dobile otkaz, a naći novi posao u toj dobi nije nimalo lako. Međutim, ako ima volje, ideje i dobrog plana – poduzetništvo je odlična prilika za nastavak i razvoj. U tome mogu pomoći i prilike za samozapošljavanje, o čemu smo već pisali.
“Da, žene bi se trebalo poticati na pokretanje svog posla, ali ne pod svaku cijenu. Na našim edukacijama Male škole poduzetništva vrlo se brzo iskristalizira tko je za poduzetništvo, a tko ne. I to je u redu. Žena prvenstveno treba biti načisto sama sa sobom jer poduzetništvo nije jednostavno“, iz iskustva kaže Ivana Radić.
Zaključak
Sve se može kad se hoće! Iako nije to uvijek lako. Ali uz pravu motivaciju i podršku ipak bude lakše. I da se vratimo na vukove s početka ovog teksta. Je li žena ženi stvarno vuk? I što o tome kaže Ivana Radić:
“Kako kada i kako s kim. Kroz udrugu Međunarodna mreža poslovnih žena upoznala sam zaista prekrasne žene. U životu su me najviše povrijedile upravo druge žene, iz zavisti ili ljubomore ili neznanja. Svi smo mi ponajprije ljudi pa vas jednako mogu povrijediti i muškarci i žene. Ali to je život i ne bih se mijenjala. S druge strane, najveću podršku sam dobila ipak od žena”, zaključuje Ivana.
Izradu i objavljivanje serijala tekstova pod naslovom „Trebaju li tržištu rada žene 55+“, autorice Ane Leko Vučković, financijski je podržala Agencija za elektroničke medije kroz projekt Poticanja novinarske izvrsnosti za 2024. godinu.
