Jesu li žene 55+ samo za čuvanje unuka ili za brigu o starijim članovima obitelji? Naime, svaka šesta neaktivna žena u toj dobnoj skupini nije neaktivna zbog mirovine, nego zato što skrbi o nekome, bilo o svom bračnom drugu, roditeljima ili unucima. Razvoj usluga njege i skrbi bitan je čimbenik za povećanje stope radne aktivnosti, posebno starijih žena. I u ovim okolnostima njih pet posto željelo bi raditi kad bi imale odgovarajuću priliku.
U zakone su uvedene izmjene koje trebaju olakšati skrb o starijima ili nemoćnima, pokrenut je program „Zaželi“, resorno Ministarstvo surađuje s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje… Međutim, krenimo redom.
Prema informacijama koje sam dobila od Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Višnje Ljubičić, u Hrvatskoj za djecu, osobe starije životne dobi i nemoćne osobe svakodnevno brine 39 posto žena i 28 posto muškaraca, dok je na razini EU najbolji primjer ravnopravnosti Švedska u kojoj je odnos 25 posto žena naspram 25 posto muškaraca.
Čuvanje unuka
Krenut ćemo s pozitivnijim oblikom skrbi o nekome, ali za početak moramo nešto definirati – iako i bake i djedovi često čuvaju svoje unuke, u ovom je tekstu riječ o ženama 55+ pa ćemo govoriti samo o bakama.
Mnogim roditeljima bake „spašavaju život“ time što čuvaju njihovu djecu. Naime, oni roditelji koji imaju tu sreću da im bake „uskaču“ kada god je to potrebno ipak imaju malo više vremena za odraditi sve obaveze, ali i naći vrijeme za opuštanje i razonodu, ako je moguće.
Koliko je to pozitivno za roditelje, toliko je pozitivno i za bake. Naime, odnos bake i unuka vrlo je značajan u životima i jednih i drugih jer druženje sa starijim članovima obitelji ima pozitivan utjecaj na razvoj djece, a bake, pogotovo ako su u mirovini, nakon puno godina rada, opet imaju „smisao života“ sada kada više ne idu na posao. Naravno, i društvena interakcija, pogotovo s djecom, pomaže starijima sačuvati mentalno zdravlje.
Osim toga, prema studiji objavljenoj u Evolution and Human Behavior, bake (i djedovi) koji čuvaju unuke ili na neki način skrbe o njima imaju manji rizik od smrti tijekom dvadesetogodišnjeg razdoblja u odnosu na vršnjake koji to ne čine, piše Motherly. Također, mnoga istraživanja pokazuju da čuvanje unučadi pozitivno djeluje na tjelesnu i mentalnu kondiciju baka. Tako je istraživanje objavljeno u časopisu Menopauza 2014. godine, pokazalo da bake koje čuvaju unučad barem jednom tjedno pokazuju bolje rezultate na kognitivnim testovima, iz čega proizlazi zaključak da vrijeme provedeno s unucima, potencijalno smanjuje rizik od demencije i Alzheimerove bolesti, objavljeno je na portalu Moje vrijeme.
Kao i u svemu, i ova medalja ima dvije strane. Bez obzira na sve prednosti čuvanja unučadi, bakama to može biti fizički vrlo naporno ili pak se mogu osjetiti nesigurno i nelagodno zbog brige o malenom djetetu, ipak je to velika i zahtjevna odgovornost. Također, čuvanje unučadi oduzima vrijeme za njihove vlastite aktivnosti i interese.
Čuvanje unuka često je razlog da se žene 55+ odluče za prijevremenu mirovinu i zbog toga bi bilo dobro ulagati u sustav skrbi kako o starijima i nemoćnima, tako i o djeci. Kao dobra ideja čini se ona koju je prije nekoliko dana Švedska uvrstila u svoj Zakon. Prema zakonu u Švedskoj koji je prošlog mjeseca stupio na snagu, bake i djedovi mogu za čuvanje djece biti plaćeni. Naime, plaćeni roditeljski dopust može se prebaciti na bake i djedove. Od roditeljskog dopusta se, dakle, može prenijeti 45 dana do djetetova prvog rođendana, objavljeno je na Danas.hr.
Za RTL Direkt Ministar demografije i useljeništva Ivan Šipić rekao je da taj švedski model nije loš.
Danas je usklađivanje obiteljskih obaveza s radnim obvezama izazov koji u velikoj mjeri utječe na planiranje obitelji. U želji da se izgradi poticajno okruženje za obitelj i radno aktivne roditelje, treba razvijati inovativne demografske mjere koje će pridonijeti ravnoteži poslovnog i obiteljskog života. Osim za radno aktivne roditelje, ovakva mjera gdje se roditeljima omogućava da prenesu dio svog roditeljskog dopusta na bake i djedove ima dobrobiti i za djecu i za starije generacije. Jačaju se obiteljske veze i osjećaj pripadnosti, olakšava se organizacija brige o djeci, roditelji mogu planirati raniji povratak na posao, znajući da su njihova djeca u sigurnim rukama. Bake i djedovi mogu aktivnije sudjelovati u životima svojih unuka. Da bi politike usmjerene na demografske procese bile uspješne, trebaju biti prilagođene mjestu i vremenu u kojem se provode. Sve mjere koje će se provoditi trebaju se kontinuirano preispitivati i prilagođavati kako bi bile u skladu s najnovijim znanstvenim spoznajama i socioekonomskim prilikama u društvu. Švedski primjer demografske mjere je zasigurno dobra praksa koju ćemo razmotriti u Ministarstvu demografije i useljeništva – odgovorio je Ministar na upit Direkta.
Skrb o starijim članovima obitelji
Prema informacijama Instituta za javne financije, prošle je godine u Europi oko 80 posto dugotrajne skrbi o starijim osobama bilo na leđima obitelji, a većinu obiteljskih njegovatelja čine žene. To negativno utječe na njihovu zaposlenost dohodak, zdravlje te ravnotežu poslovnog i privatnog života. Nadalje, prema rezultatima OECD-ovog istraživanja o načinima poboljšanja dugotrajne skrbi u Hrvatskoj, gotovo 75 posto njegovatelja u RH su žene. Njihova je prosječna dob 62 godine, a oko 40 posto njih je mlađe od 60 godina.
Osim toga, osobe koje skrbe o starijima, odnosno njegovatelji, često su nižeg obrazovanja, žive u kućanstvima s niskim dohotkom i većina ih nije zaposlena. S druge pak strane, oni koji su zaposleni rade na puno radno vrijeme i teško „posao“ njegovatelja usklađuju s ostalim obvezama. Čak se 90 posto obiteljskih njegovatelja u Hrvatskoj, ističe Institut za javne financije na temelju OECD-ovog istraživanja, osjeća ispunjeno jer se brinu o članu obitelji, ali oko 40 posto njih ima zbog toga financijske probleme, a polovina ih ima poteškoće s mentalnim zdravljem.
2022. godine je Zakonom o socijalnoj skrbi omogućeno ostvarivanje statusa njegovatelja bračnom ili izvanbračnom drugu, odnosno životnom partneru osobe s invaliditetom koja je u potpunosti ovisna o pomoći i njezi druge osobe. Njegovatelj ima pravo na naknadu, pravo na odmor u trajanju od četiri tjedna i može ostvariti primitke po osnovi drugoga dohotka prema Zakonu o dohotku. Što može biti financijski olakotna okolnost, ali fizički vrlo zahtjevan zadatak.
I Zakon o radu je s početkom prošle godine omogućio zaposleniku koji pruža skrb članu obitelji ili kućanstva da od svog poslodavca zatraži izmjenu ugovora o radu kojim bi se na određeno vrijeme ugovorio rad na izdvojenom mjestu rada.
To su neke od mjera koje bi trebale olakšati i pomoći njegovateljima koji su, kao što smo rekli, većinom žene. No trebalo bi povećati i dostupnost, priuštivost i kvalitetu formalne dugotrajne skrbi.
Program „Zaželi“
Jedna od najpoznatijih mjera za zapošljavanje žena je Poziv na dostavu projektnih prijedloga „Zaželi – program zapošljavanja žena“ koja je krenula prije sedam godina, a primarno je osmišljena s ciljem osnaženja i unaprjeđenja radnog potencijala teže zapošljivih žena i žena nižeg stupnja obrazovanja zapošljavanjem u lokalnoj zajednici, koje će ublažiti posljedice njihove nezaposlenosti i rizika od siromaštva te potaknuti socijalnu uključenost i povećati razinu kvalitete života krajnjih korisnika.
Već je s objavom prve faze programa „Zaželi“ u lipnju 2017. godine utvrđeno kako postoji iznimno veliki interes za financiranjem ovakvog oblika aktivnosti u lokalnim zajednicama te se nakon sedam godina provedbe može reći da se radi o jednom od najznačajnijih poziva za dostavu projektnih prijedloga (PDP) financiranih sredstvima Europskog socijalnog fonda i Europskog socijalnog fonda plus – rekli su iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike i dodali da su do sada provedene tri faze, a četvrta faza „Zaželi – prevencija institucionalizacije“ trenutno je u provedbi.
Iako je prvotni fokus ovog programa bio na zapošljavanju žena, nakon sedam godina, analiza provedbe programa „Zaželi“ pokazala je još jednu pozitivnu stranu – projekti su dali velik doprinos smanjenju rizika od socijalne isključenosti i prevenciji institucionalizacije starijih i nemoćnih osoba u Hrvatskoj.
Slijedom dobrih iskustava iz prve faze, kroz još dvije naredne faze omogućen je nastavak financiranja zapošljavanja žena koje se nalaze u nepovoljnom položaju na tržištu rada, budući da su žene, a posebice žene starije životne dobi, žene nižih razina obrazovanja te žene pripadnice ranjivih skupina, među najzastupljenijima u evidenciji nezaposlenih osoba pri Hrvatskom zavodu za zapošljavanje te im je potrebna kontinuirana pomoć za uključivanje na tržište rada.
U sklopu prve tri faze PDP-a financirano je 1.184 projekta ukupne vrijednosti 292,4 milijuna eura kroz koje je ugovoreno zapošljavanje oko 22.600 žena za pružanje usluga podrške i skrbi za više od 129 tisuće starijih i/ili nemoćnih osoba.
U četvrtoj fazi, a koja je još uvijek u provedbi, naglasak je stavljen na pružanje usluge potpore i podrške u svakodnevnom životu starijim osobama i osobama s invaliditetom, odnosno povećanje socijalne uključenosti i prevenciju institucionalizacije ranjivih skupina osiguravanjem dugotrajne skrbi stoga se mogu zapošljavati sve osobe neovisno o dobi i spolu, napominju iz Ministarstva.
U ovoj je fazi dosad je ugovoreno 515 projekata ukupne vrijednosti 462,2 milijuna eura. U okviru navedenih projekata ugovoreno je zapošljavanje oko 9.600 osoba za pružanje usluge potpore i podrške za više od 58 tisuća krajnjih korisnika.
U okviru projekata bile su zaposlene žene s najviše završenim srednjoškolskim obrazovanjem koje su prijavljene u evidenciju nezaposlenih HZZ-a s naglaskom na teže zapošljive skupine u lokalnoj zajednici.
Prosječna dob žena koje su bile zaposlene u prve tri faze projekta je oko 50 godina – iako su u projektima zapošljavane žene svih dobnih skupina, najveći broj njih je u rasponu između 30 i 54 godina.
U okviru prve dvije faze PDP-a, jedna od prihvatljivih aktivnosti, ističu u Ministarstvu, bila je obrazovanje i osposobljavanje žena koje će pružati potporu i podršku starijim osobama i osobama u nepovoljnom položaju. Tako je ženama je omogućeno povećanje znanja i vještina potrebnih na tržištu rada kroz dodatno obrazovanje/osposobljavanje kako bi po završetku projekta bile konkurentnije na tržištu rada, a što je imalo značajan utjecaj na radnu aktivaciju žena te na povećanje njihove zapošljivosti i nakon završetka projekta.
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić rekla je da je Program „Zaželi“ namijenjen zapošljavanju žena u nepovoljnom položaju na tržištu rada s naglaskom na žene starije od 50 godina, one s najviše završenom srednjom stručnom spremom, žene s invaliditetom, žrtve trgovanja ljudima, liječene ovisnice, žrtve obiteljskog nasilja, beskućnice. I svakako da je taj program polučio određene rezultate po pitanju zapošljivosti žena 55+ s obzirom na to da je usmjeren na specifičnu kategoriju nezaposlenih osoba koje su tako dobile priliku, radno iskustvo i neko su vrijeme bile uključene na tržište rada, što im može biti olakšavajući faktor kod traženja drugog posla i općenito uključivanje na tržište rada.
Istodobno, žene 55+ bi trebalo uključivati na tržište rada i u drugim sektorima, a ne samo u području njege i skrbi o starijim osobama. Također, trebalo bi kreirati dugotrajnije programe zapošljavanja odnosno razvijati sustavna rješenja koja bi ženama omogućila trajnije uključivanje na tržištu rada, i to u skladu s njihovim obrazovanjem, radnim iskustvom i stečenim kvalifikacijama. To bi zasigurno doprinijelo i većoj razini motivacije nezaposlenih žena za uključivanje u tržište rada, a time i poboljšanju njihove financijske neovisnosti – zaključila je Pravobraniteljica.
Zaključak
Žene većinom imaju ulogu skrbi o nekome – djeci, unucima, roditeljima, starijima, nemoćnima, članovima obitelji. Za neke od tih poslova mogu biti plaćene, ali većinom je to „obiteljska dužnost“. U nekim situacijama je to njihov odabir, ali često je i nužnost jer nemaju izbora. Hoće li se što s vremenom u mentalitetu ili, pak, u zakonima, mjerama i poticajima promijeniti – ostaje vidjeti.
Izradu i objavljivanje serijala tekstova pod naslovom „Trebaju li tržištu rada žene 55+“, autorice Ane Leko Vučković, financijski je podržala Agencija za elektroničke medije kroz projekt Poticanja novinarske izvrsnosti za 2024. godinu.
