Život kao život – sastoji se od svega i svačega, cijela je tu paleta emocija, senzacija… Od svega što nam život servira na pladnju što vas je najviše razočaralo?
Sjedim tako sama sa sobom i sa svojim teškim analitičnim mislima, prebirući ih po glavi razmišljajući baš o tome – što me najviše razočaralo?
Ma od svega, najviše, ali najviše su me razočarali poneki ljudi.
Nitko me nikad nije razočarao, nitko me nikad nije povrijedio kao meni bliske osobe. Kad te ošamari netko tvoj, netko kome vjeruješ, netko za kog bi svoju krv dao – pa može li gore?
Može li teže? Može li bolnije?
E pa ne može.
Kroz život upoznaješ ljude, gradiš odnose, ulažeš sebe, serviraš se kao na pladnju. Nesvjesno očekuješ bar neki, jedan mali dio natrag – jer si dozvoliš da te kroz život nosi emocija. Ne interes, ne računica, ne korist – samo čista emocija. Čovjek ti se uvuče pod kožu, prihvatiš ga, razumiješ ga, zavoliš tog nekog i dao bi za njega ako ne sve, onda barem mnogo.
Često, to nije tako, jer nismo svi isti. Ne ulazimo svi u odnose s iste polazišne točke, svatko ima svoje razloge zašto je s nekim dobar, blizak. Došlo je neko ludo vrijeme da sve više ljudi gradi odnose kojima je temelj korist, interes..
Ne kažem da su svi ljudi baš takvi. Nisu, naravno da nisu.
Međutim, dovoljno je da te razočara samo onaj jedan za kojeg si bio spreman dati puno, ako ne i dati sve što je u tvojoj moći.
Onaj netko kom si vjerovao bez pardona, bez zareza…
Upravo tada shvatiš da nisu i svi odnosi isti, da ne ulažemo svi jednako ne zato što ne želimo već zato što ne znamo, nisu nam iste polazišne životne točke.
Ne osjećamo svi jednako i ne čuvamo svi ljude na isti način.
Nakon takvih životnih razočaranja i udaraca najgore od svega mi je što nakon takvih ljudi nisam preispitivala njih, već sebe.
Jesam li trebala vjerovati manje?
Manje davati sebe?
Manje se vezati?
Nakon poprilično godina shvatila sam da nikad nije bio u tome što sam bila iskrena.
Problem je bio u tome što sam od pogrešnih ljudi očekivala upravo ono nešto sam ja bez razmišljanja već onako iskreno i iz srca dala njima.
Odnosi. Odnosi s drugima su možda najteža lekcija koju sam kroz život prolazila i koju još prolazim – učim, padam, ponavljam, rastem, upoznajem sebe kroz iskustva s drugima. Često kažem sama sebi – drugi puta neću tako, drugi puta ću drugačije i onda ti život servira neki naizgled drugačiji odnos, kao da te testira, i opet padneš – jer protiv sebe je često tako teško ići.
Ono što sam naučila je to da moj zadatak u ovom životu nije to da prestanem vjerovati ljudima već da naučim kome vrijedi dati taj dragocjeni dio sebe.
Jer jednostavno nisu svi ljudi vrijedni mjesta koje im tako lako i bezuvjetno damo mjesto u svom životu… Zaista nisu…