Film je nastao prije godinu dana, a do sada je u žestokoj konkurenciji pokupio čak sedam nacionalnih nagrada Goya , te dobio odlične kritike na prošlogodišnjem festivalu u Cannesu.
Laura i njezin muž Carlos vraćaju se u sirotište u kojem je ona živjela kao djevojčica planirajući kupiti kuću i u njoj napraviti sirotište za djecu s invaliditetom. Njihov posvojeni sin Simon HIV je pozitivan, no ništa ne zna o svojem zdravstvenom stanju niti o tome da nije biološki sin svojih roditelja.
Radnja se počinje komplicirati kada jednom prilikom Laura odvede Simona u špilju na plaži gdje on tvrdi da je upoznao novog zamišljenog prijatelja Tomasa, čije je lice skriveno vrećom koju nosi na glavi. Nakon svađe s majkom Simon najavljuje bijeg s novim prijateljem, te ubrzo i nestaje bez traga.
Osvježenje u horor žanru
Za ovaj film kritičari kažu da je osvježenje u horor žanru jer je bez jeftinih zastrašivanja uspio postići jezovitu atmosferu. Scenarist Sergio G. Sanchez inspiraciju je pronašao u filmovima koje je gutao kao dijete poput „Poltergeist“, „Omen“ i pomalo neočekivano u bajci o dječačkim avanturama „Petar Pan“.
Izbor glumaca tekao je lako jer je redatelj Juan Antonio Bayon nakon pročitanog scenarija u glavnoj ulozi Laure odmah vidio Belen Ruedu, dok je za ulogu vidovnjakinje Aurore odabrao slavnu Geraldinu Chaplin s kojom je htio oživiti ugođaj filmova 70-ih oduševivši se gledajući ju u “”Aninoj tajni”” u kojem je imala ulogu duha majke.
Zanimljiva je anegdota sa snimanja kada je Chaplin prvi dan došla na set, redatelj Bayona skrio se ispod kreveta i u potpunom mraku uhvatio ju za noge dok je sjedala na krevet i na taj način dobio prirodan vrisak strave koji je uklopio u film.
Hollywood već priprema svoju verziju
Nešto duže je trajao izbor glumca za lik dječaka Simona – Bayona je u dva mjeseca održao audiciju za preko četiri stotine djece dok nije našao mladog Rogera Princepa.
New Line Cinema kupio je prava za snimanje remakea El Orfanata na što je redatelj Bayona kao tipični temperamentni Španjolac iskomentirao kako Amerikanci, misleći na hollywoodsku filmsku produkciju, imaju sve novce na svijetu i ne mogu napraviti dobar film, dok Španjolci mogu snimiti što god požele, no za to nemaju novaca, te nadodao kako je glavni problem američkog filma što se ne usudi riskirati pa zato snimaju remakeove već postojećih hitova.
Laura i njezin muž Carlos vraćaju se u sirotište u kojem je ona živjela kao djevojčica planirajući kupiti kuću i u njoj napraviti sirotište za djecu s invaliditetom. Njihov posvojeni sin Simon HIV je pozitivan, no ništa ne zna o svojem zdravstvenom stanju niti o tome da nije biološki sin svojih roditelja.
Radnja se počinje komplicirati kada jednom prilikom Laura odvede Simona u špilju na plaži gdje on tvrdi da je upoznao novog zamišljenog prijatelja Tomasa, čije je lice skriveno vrećom koju nosi na glavi. Nakon svađe s majkom Simon najavljuje bijeg s novim prijateljem, te ubrzo i nestaje bez traga.
Osvježenje u horor žanru
Za ovaj film kritičari kažu da je osvježenje u horor žanru jer je bez jeftinih zastrašivanja uspio postići jezovitu atmosferu. Scenarist Sergio G. Sanchez inspiraciju je pronašao u filmovima koje je gutao kao dijete poput „Poltergeist“, „Omen“ i pomalo neočekivano u bajci o dječačkim avanturama „Petar Pan“.
Izbor glumaca tekao je lako jer je redatelj Juan Antonio Bayon nakon pročitanog scenarija u glavnoj ulozi Laure odmah vidio Belen Ruedu, dok je za ulogu vidovnjakinje Aurore odabrao slavnu Geraldinu Chaplin s kojom je htio oživiti ugođaj filmova 70-ih oduševivši se gledajući ju u “”Aninoj tajni”” u kojem je imala ulogu duha majke. Zanimljiva je anegdota sa snimanja kada je Chaplin prvi dan došla na set, redatelj Bayona skrio se ispod kreveta i u potpunom mraku uhvatio ju za noge dok je sjedala na krevet i na taj način dobio prirodan vrisak strave koji je uklopio u film.
Hollywood već priprema svoju verziju
Nešto duže je trajao izbor glumca za lik dječaka Simona – Bayona je u dva mjeseca održao audiciju za preko četiri stotine djece dok nije našao mladog Rogera Princepa.
New Line Cinema kupio je prava za snimanje remakea El Orfanata na što je redatelj Bayona kao tipični temperamentni Španjolac iskomentirao kako Amerikanci, misleći na hollywoodsku filmsku produkciju, imaju sve novce na svijetu i ne mogu napraviti dobar film, dok Španjolci mogu snimiti što god požele, no za to nemaju novaca, te nadodao kako je glavni problem američkog filma što se ne usudi riskirati pa zato snimaju remakeove već postojećih hitova.
You must be logged in to post a comment Login